Kako u svijetu koji nedovoljno cijeni porodicu ukazati na njenu važnost ?
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.“ -Kur'an, Sobe – El-Hudžurat, a. 13.
Brak i porodica prirodna su, Bogom-dana zajednica na temelju koje se formira rod, a rodovi grade pleme, a iz plemena izrastaju postupno narod, država, društvo.Dakle, sve počinje iz zajednice muškarca i žene i njihovog poroda. Zato je taj nukleus prva,glavna, najvažnija zajednica od koje počinju i bivaju druge šire zajednice, i potom narod, društvo i država.
Stoga je od ogromne važnosti njegovati kulturu koja visoko drži do braka i porodice jer ona uz navedeno: rađanjem održava ljudski rod, čuva i poučava vjeri i obredima, njeguje vrijednosti , čuva običaje i prenosi kulturu.
Prva, i najvrijednija škola u kojoj dijete: uči i praktikuje islam, uči kako postati uistinu čovjekom, kako voljeti i biti voljen, te naučiti biti podrška i biti zaštita svojim bližnjim, sve ovo, i još mnogo toga dobrog i korisnog uči se u zdravoj islamsoj porodici – školi života.
Velike preokrete u svijetu, one moćne promjene koje su označile novu civilizacijsku eru, načinili su oni pojedinci koji su potekli iz najčasnijih porodica. Prvenstveno to su bili Allahovi Poslanici saws.
Islam kroz Kur'an, Poslanikovu a.s. praksu, upute i savjete o mužu, ženi, braku, djeci, porodici s opravdanjem poklanja dužnu pažnju i ukazuje na njenu važnost.
Treća Kur'anska sura, po dužini druga, nosi naslov 'Alu Imran' - 'Imranova porodica'. Imran i njegova žena Hanna, njihova kći Merjema koju su roditelji nakon duge čežnje i zavjeta Allahu dobili, i njen sin Isa' sawsčinili su ovu porodicu. Ona se opisuje kao porodica časnog porijekla, čestitih i uglednih osobaAllahu posve predanih.
Poslanik Muhammed a.s. bio je čist od slabosti i pošasti grijeha, a sa njime i oni koji su bili okupljeniispod njegovog kućnog krova, jer Allah želi a tako i čini da od njih „grijehe odstrani“, i da ih „potpuno očisti!“ (Kur'an, El-Ahzab, 33. a.). Muhammed a.s. će u svom pred-smrtnom času ostavljajući svoj 'Ehli Bejt' – 'Ljude Kuće' kćerku Fatimu, zeta Aliju i njihove sinove Hasana i Huseina, ashabe posavjetovati: „Upozoravam vas da ih ne ostavljate!“ (Tirmizi, Hakem, i drugi)Drugim riječima ne samo da ih ne napuštaju, nego da se i u njih ugledaju i uzmu ih kaodivan primjer islama u porodici.
Sasvim je pogrešno držati da su danas zbog nereda u modernom društvu došli u krizu brak i porodica. Obrnuto! Zbog krize braka i porodice stvoren je nered u zajednicama i društvu!; jer krize ovih temeljnih ustanova nastaju upravoiz napuštanja Objave i Tradicije i sa time napušta se Utrta staza (Siratul-Mustaqim) kojom su hodili poslanici a.s., njihove porodice, i ostali čestiti naši preci.
Kultura koja podržava seksualnu raspojasanost nenaklonjena je braku i porodici. Njoj ne odgovara sistem ranog stupanja u brak koji reguliše, i u red postavlja odnos muškarca i ženske, kako to islam i druge vjere nalažu. Nasuprot ovome podržava se nestupanje u brak mladih koji su postali ekonomski neovisni i već stasali i spremni za zajednički život. Umjesto braka mladima se nude različiti zamjenski oblici seksualne slobode i razuzdanosti nazvani pogrešnim imenima 'brak';počev od 'ljubavi za jednu noć' preko divljih brakova tipa: 'živim sa prijateljem', 'živim sa prijateljicom', 'probnog braka' mladića i djevojke, ili braka na ugovoreno trajanje; a kod onih koji su već u braku 'razmjena bračnihnih partnera', pa do pada na 'istospolni brak': 'muški par' ! i 'ženski par' ! i sa, sve češće, adoptiranom djecom.
Sve navedeno, postaje našom stvarnosti od koje se društvo ne sablažnjava već im podilazi i odobrava im se kao da su to posve normalne pojave i normalno stanje jer pravo privatnosti i slobode nadilazi sve ostalo tako da nadilazi i propise vjera i na njoj zasnovanog morala, vjekovnu tradiciju, običaje, lijepu praksu.
Stoga, se sa punim pravom pitamo: Kako da u ovakvom okruženju mladi uspostave poznanstva, i veze koje sigurnim putem vode u brak i u stvaranje zdrave porodice?
Nadalje, uz navedeno, nameće nam se i problem internetske hiperpovezanosti koja ako nije osmišljena vodi u otuđenost i usamljenost. To su veze i kontakti koji nisu žive veze i kontakti. Prijateljstva su fikcija jer ne postoji izravna veza licem u lice. Tako 'digitalna usamljenost' i otuđenost postaje općim problemom kojim se danas bavi sociologija, psihologija, ali jednako i javno zdravstvo.
Obzirom da su internetske veze realnost kontakata putem malih ekrana najviše preko 'pametnog telefona' potrebno je naći načina kako izvući što više pozitivnog po mlade. Zaista, svi koji se bave mladima, pa i Islamska zajednica, jednako dijele krivicu usamljene naše mladosti. Brojni su naši mladi, djevojke i mladići, već u tridesetim godinama koji sa nevjerovatnom upornošću čekaju na sreću koja ne dolazi. U godinama iščekivanja ne mali broj njih i podlegne i 'sreću' pronađe skrasivši se u kakvom takvom braku tražeći izlaz kako bi formirali vlastite porodice.
U sve manjem organiziranju javnih skupova za mlade internetske veze putem aplikacija za dopisivanje i upoznavanje postaju najmoćnijimposrednikom u ostvarivanju kontakata mladih. Ali, kako se tu kriju i brojne opasnosti prevare, zavođenja i iskorištavanja potrebno je raditi na islamskoj internetskoj etici kako bi se po mlade polučila najveća moguća korist. Prvenstveno odgajati i ohrabrivati djevojku da poziv za vezu ne ignoriše, ali i mladića poučiti da vezu ne zloupotrijebi u smislu povrede integriteta osobe, zavođenja i iskorištavanja.
U svakom slučaju inzistirati na dostojanstvu i nepovredivostiosoba koje žele pronaći jedno drugoga kako bi se upoznali, približili i podijelili srodna mišljenja, stavove, i pogled na život izgrađen na temeljima zajedničke im iste vjere i istihvrijednosti islama.
Potrebno je nadalje poučiti mlade da ne tragaju za idealnom osobom koja postoji kao 'prava osoba za mene'nego ih posavjetovati da je 'biti sa nekim' ustvari 'biti za nekoga' kao međusobno darivanjesebe za drugoga. Zapravo potruditi se da mladić ili djevojka ustvari 'postanu prave osobejedno za drugo'.
Brak je blagoslovljena veza kojoj islam poziva. Zato je od velikog značaja i koristi i podrška koja dolazi iz kuće od strane roditelja koji treba da ohrabruju mladića i djevojku u smjeru zasnivanja braka i formiranja porodice. Često je popustljiv i mlak stav, iliindolentnost roditelja u ovom pogledu ozbiljna prepreka za uspostavom ozbiljne veze koja vodi u brak njihovog sina ili kćerku. Potrebno je, dakle neprekidno isticati ljepotu i blagoslov braka i porodice. Zato ćemo na kraju ovdje citirati riječi Lil Kim-a:
„Blagoslovljen sam što u životu imam toliko sjajnih stvari: imam Boga, imam porodicu, imam prijatelje!
Sa ovakvim oduševljenjem neka žive naši mladići i naše djevojke!
Povratak na arhivu
