Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je stvorio nebesa i Zemlju s mudrošću. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana.
U ovoj sedmici 22. aprila, svijet je obilježio Međunarodni dan planete Zemlje – dan, kada se podsjećamo na značaj očuvanja prirode, brige o prirodi i odgovornosti prema resursima koje nam je Allah Uzvišeni dao. Kao vjernici, mi znamo da je Zemlja emanet, povjerenje koje nam je Gospodar svjetova predao da je koristimo, ali i da o njoj brinemo.
Neki su, proučavajući vezu između čovjeka i njegove prirode – zemlje, rekli:“Ljudsko tijelo je zemlja, a Zemlja je kao ljudsko tijelo. Zemlja kao i ljudsko tijelo ima svoj krvotok - to su njene rijeke i potoci. Zemlja ima svoja pluća - to su njene šume i biljke. Ona ima i svoj ukras – to su njena brda i planine. I kao što čovjek čuva, štiti, čisti i uređuje svoje tijelo, tako treba da čuva, štiti, čisti i uređuje Zemlju od koje je stvoren i na kojoj živi. Jer kao što nečistoća i zapuštenost uzrokuje razne bolesti koje ugrožavaju nas i naš život, isto tako i nečiste rijeke, šume, livade i putevi uzrokuju zagađenost vode, zraka, zemljišta – odnosno ugrožavaju život Zemlje. Ne štititi tijelo znači izložiti ga bolesti. Zagaditi vodu, zrak, zemljište znači izložiti Zemlju uništenju, a izložiti Zemlju uništenju znači ugroziti i svoj život na njoj.
Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
"On je Taj koji vas je učinio namjesnicima na Zemlji..." (Sura Fatir, 39)
Biti namjesnik znači biti odgovoran, ne biti sebičan, ne nanositi štetu, niti zloupotrebljavati darove koje nam je Bog podario.
Biti odgovoran znači ispunjavati emanet-odgovornost od Boga datu, od nas ljudi preuzetu. O tome kolika je važnost emaneta i koliko je on neraskidivo povezan s vjerom (imanom) vidimo iz sljedećih Pejgamberovih riječi: ‘’Nema vjera onaj ko nema emaneta, niti ima vjere onaj ko ne poštuje dogovore’’.
Stoga, ako hoćemo da vidimo kakva nam je vjera, pogledajmo u svoj odnos prema našoj okolini, prirodi, Zemlji.
Još jedan razlog nas muslimane čini pozvanijim i odgovornijim da se brinemo o čistoći Zemlje na kojoj živimo, a to je poruka Poslanika, a.s. da nam je Uzvišeni Allah čitavu Zemlju učinio mesdžidom. Iz toga razumijevamo da je naše dvorište, livada, planina - džamija na otvorenom, mjesto za ibadet, da je izvor, potok, rijeka, ustvari abdesthana, da je nebo iznad nas, krov, kupola, naše džamije. A to znači, da isto onako kako se brinemo o čistoći ove džamije, trebamo se brinuti i o čistoći i urednosti zemlje, ne samo one koje smo mi vlasnici, nego svakog njenog dijela. Čistoća tijela je uvijet da nam namaz bude ispravan i primljen.
Briga i čistoća naše okoline zemlje je uvijet da budemo od onih koji brinu o preuzetom emanetu od Boga.
Naša planeta je jedno od Allahovih čuda – mjesto na kojem imamo vodu, zrak, biljke, životinje, plodove. Sve ono što nam je potrebno za ugodan život. A šta smo mi učinili zauzvrat? Zagađenje, sječa šuma, prekomjerna potrošnja, bacanje hrane i nemar prema vodi i zraku – sve to nije samo društveni, već kao što smo vidjeli, moralni i vjerski problem. Nisu samo država i zakon ti koji nas upućuju da se ponašamo odgovorno prema okolini. To od nas traži u prvom redu naš Stvoritelj.
Poslanik, alejhi selam, rekao je:
"Neće nijedan musliman posaditi drvo ili posijati biljku, a da od toga ne pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu to ne bude sadaka."
Zar nije ovo jasan znak koliko islam vrednuje brigu o očuvanju prirode i važnost ekologiju? I kao Zajednica trebamo više povesti računa o ovoj temi, prednjačiti u njenom promovisanju i važnosti u društvu.
Posaditi drvo je sadaka. Održavati čistoću je dio imana. Ne rasipati vodu, čak ni dok uzimamo abdest – i to nas je učio Allahov Poslanik.
Briga o planeti Zemlji je ibadet.
Ona je izraz našeg zahvaljivanja Allahu na blagodatima. U vremenu kada gledamo klimatske promjene, poplave, suše i zagađenja – mi, kao muslimani, moramo biti svjetionici svijesti, savjesti i akcije u očuvanju planete, a to ćemo postići s svojim doprinosom tamo gdje živimo, u svojoj najbližoj okolini.
Počnimo s malim koracima:
Ne bacajmo otpad gdje mu nije mjesto.
Štedimo vodu i energiju.
Učimo djecu da vole prirodu, da smeće i otpatke bacaju izričito u kante za smeće.
Posadimo drvo.
Budimo glas za očuvanje okoline.
Na kraju, sjetimo se riječi Uzvišenog:
"I ne činite nered na Zemlji, nakon što je uređena." (Sura El-A'raf, 56)
Molimo Allaha da nas učini od onih koji su zahvalni na Njegovim blagodatima, koji ne prave nered na Zemlji, i koji će zaslužiti Njegovu milost i zadovoljstvo.
Amin.
Povratak na arhivu
