Svake godine, u vrijeme Ramazana, javlja se jedna dilema kod naših džematlija. Onih koji su predani svojoj vjeri tražeći zadovoljstvo Gospodara, slijedeći sunnet Njegova Poslanika, s.a.v.s., želeći postići punu nagradu za sve ibadete koje čine u Ramazanu.
Dilema je, gdje i kome dati zekat i sadekatul-fitr, jer živimo u zemlji u kojoj, hvala Allahu, dž.š., pored slobode ispovijedanja naše vjere imamo mogućnost da lijepo i ugodno živimo od svog rada. I ovog Ramazana, kao i svih prethodnih godina, dobijao sam pozive sa istim pitanjem, i konstatacijama da su, smatrajući da je tako najbolje, svoj zekat i sadekatul-fitra davali u Bosni, Sandžaku i raznim drugim krajevima svijeta. Međutim, trebamo sebi postaviti pitanje da li je ova praksa najbolja i je li ona u skladu sa Kur'anom, sunnetom i koliko je utemeljena na islamskom pravu?
Svima je poznato da je zekat jedan od stubova, temelja islama, te da je on stroga obaveza onih koji imaju potpuno vlasništvo nad određenim imetkom, koji prelazi određeni iznos (nisab) i koja je u vlasništvu jednu godinu i više, a pripada tačno određenim kategorijama koje Allah, dž.š., odredio. Praksa Poslanika, s.a.v.s., je bila prikupljanje zekata u Bejtul-mal, što su nastavile pravedne halife i generacije poslije. Na temelju svega navedenog i naša Zajednica je ustanovila i osnovala Bejtul-mal kako bi vjernice i vjernici na ispravan način mogli izvršiti svoju obavezu izdvajanja zekata i sadekatul-fitra.
Nakon ovih uvodnih napomena želio bih Vas pozvati da zajedno razmislimo o slijedećim kur'anskim ajetima.
Na mnogo mijesta u Kur'anu, Uzvišeni Allah poziva na uspostavljanje, odnosno klanjanje namaza i davanja zekata, poput 43. ajeta iz sure al-Baqara:
„Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!“
(I drugim ajetima poput: al-Baqara 83. i 110., an-Nisāʾ 77., al-Ḥaǧǧ 78., an-Nūr 56., itd.)
Ali zašto? Zašto se na ovoliko mjesta zajedno spominju ova dva stuba, temelja islama?
Namaz je po svojoj prirodi tjelesni ibadet, ibadet koji je vjernici dar sa Mi'radža. Njega je moguće obaviti samostalno, ali je mnogo vrijedniji kada se obavlja zajednički u džematu. A da bismo ga mogli obavljati zajednički u džematu, potrebno je uspostaviti džemat, otuda je možda i mudrost da se u ovom kontekstu obavljanja koristi riječ aqīmū koja u osnovi više ima značenje uspostavljajte nego obavljajte.
Sama uspostava i osnivanje džemata podrazumijeva i da gradimo mesdžide gdje ćemo biti u prilici obavljati zajednički namaz i jačati našu unutarnju vezu sa vjernicima u čvrstim safovima kao bedemima neprobojnim, držeći se neraskidivog Allahovog užeta. Ti mesdžidi koje gradimo, da bismo uspostavljali i obavljali namaze koje nam je Uzvišeni Allah propisao, moraju nam biti blizu, kako bismo fizički bili u prilici da namaz zajednički obavljamo u džematu.
Zekat je materijalni ibadet, treći stub islama. Uzvišeni Allah, u suri at-Tawba 103. ajet, Poslaniku, s.a.v.s., kaže: „Uzmi od dobara njihovih zekat“. Ovdje vidimo da Gospodar poziva Svoga Poslanika, s.a.v.s., da uzme zekat iz dobara vjernika, ali postavimo sebi pitanje, da li Poslanik, s.a.v.s., sam može uzeti zekat iz imetka i dobara vjernika, ili je pak potrebno uspostavljenje institucije i sistema prikupljanja zekata? Ako tome pridodamo da je Poslanik, s.a.v.s., uspostavio instituciju Bejtul-mala i da je angažirao prikupljače zekata u svim krajevima u kojima su bili muslimani, doći ćemo do jednostvanog zaključka da je zekat, prema Kur'anu i sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s., moguće isključivo prikupljati organizirano i sistemski, što nadalje implicira da je i sama podjela zekata jedino moguća sistemski i organizirano.
Da se vratimo na našu dilemu, gdje da izdvojimo, damo, uplatimo svoj zekat i sadekatul-fitr?
Siguran sam da nikome ne bi palo napamet da kaže, da bi najbolje bilo da obavi namaz u nekom drugom mjestu, u nekom drugom džematu od onoga u kojem živi, ako izuzmemo Časni Hram u Mekki, Poslanikovu džamiju u Medini i Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu. Pa i ako bi smatrao da je bolje i ljepše na nekom drugom mjestu, bilo bi nemoguće da svaki namaz obavi baš u tom dalekom džematu i mjestu. Nije to ni Poslanik, s.a.v.s., radio, a ni njegovi plemeniti ashabi, nego su klanjali u onom mjestu i onim džamijama i džematima u kojima su bili nastanjeni ili se zadesili na putu. Jednako tako sam siguran da nisu prelazili stotine i hiljade kilometara samo da bi dali zekat u mjestu kojem su rođeni ili odakle su dolazili, već tamo gdje su živjeli.
Cijenjena sestro, dragi brate!
Zekat i sadekatul-fitr daj u svoj džemat, to ti je najpreče, jer ćeš na takav način pomoći prije svih, svoj džemat, u kojem namaze obavljaš, zajedno sa drugim vjernicama i vjernicima u safu stojiš, držeći se Allahovog užeta, čuvajući svoj vjeru, kulturu i tradiciju, gdje svoju djecu u mekteb dovodiš, da bi im prenijeli najljepše i najveće vrijednosti, kako bi ponosito i stameno živjeli svoju vjeru i prenosili je na buduće generacije do Sudnjeg dana. Potom ćeš jačati i svoju Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj, i omogućiti joj još bolji i predaniji rad na polju očuvanja vjere, kulture i tradicije.
Ne zaboravite da su naši džemati i naša Zajednica jedini bedemi našeg opstajanja i očuvanja svega onoga što nam je vrijedno, iza nas ne stoji nikakva jaka država, nego se naša snaga nalazi u nama, u našim vrijednim džematlijama, i koliko budemo svjesni ovog emaneta, toliko ćemo i uspjeti na ovom putu. I u konačnici ćete pomoći i Bosni i Sandžaku, jer svakako većina prikupljenih sredstava ide u Bejtul-mal IZBIH, a iz Bejtul-mala određeni dio dobija i Mešihat u našem ponosnom Sandžaku, ali i drugim dijelovima gdje žive Bošnjaci i oni koji su u potrebi. O tome svjedoče mnogobrojne akcije naše Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Međutim, ukoliko svoj zekat i sadekatul-fitr dadnete, uplatite ili pošaljete u Bosnu ili Sandžak, uskratili ste dio koji pripada vašem džematu i vjersko-prosvjetnom radu IZBNJ, uskratili ste svojoj djeci i unučadima bolju mektebsku nastavu, ženama i sestrama kvalitetnije aktivnosti, mladima razvijanje mreže mladih i pripreme da preuzmu emanet vođenja džemata i zajednice.
Mi smo jedna zajednica, ma odakle dolazili, i nikome nemojte nepravdu činiti, već svakome njegovo pravo dadnite, kako nas Poslanik, s.a.v.s., uči, a pravedno ćete jedino postupiti ako svoj zekat i sadekatul-fitr svom džematu i IZBNJ povjerite.
Zato ponosno kažem i pozivam:
MOJ ZEKAT I SADEKATUL-FITR U MOJ DŽEMAT, ZA MOJU ZAJEDNICU!
U BEJTUL-MAL ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI!
Molimo Gospodara da Vam primi post i dobra djela, uveća nafaku i berićet, i učini Vas od sretnih na oba svijeta.
Povratak na arhivu
