To nam ukazuje na privid sreće jer nam je zamagljeno i sa horizonta izmaknuto ono po nas bitno, ono najvažnije.
„O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nijeAllahove dobrote prema vama i milosti Njegove, ni jedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna“ Kur'an, En-Nur, 21
Ima prostora hladnih, i surovih, u kojima se čovjeku ne ostaje, i iz kojih se rado odlazi, i u kojima među ljudima: čovjekom postati, čovjekom biti, i kao čovjek opstati je teško.A također ima sredina u kojima je duši široko i lijepo, a srcu ugodno, i čovjek sa čovjekom rado se susreće pa bi da u ovim prostorima ugode čovjek ostane, i nikuda dalje da ne ide. U jedan surov kraj, i među ljude izgubljenih duša i otvrdilih srca u poroku i zlu ogrezlih, usred pustinje Hidžaza, u Mekki, mjeseca ramazana 610. po Isa'u alejhisselam, spušten je Kur'an. A jednoga između njih, koji bijaše drugačiji, i koji je uporno tražio svjetla i izlaza, Allah učini Svojim odabranikom i Poslanikom a.s.
Ubrzo potom, ovaj suri predio ljudi hladnih srca i uprljanih duša, preobrati se u topao kraj sa plemenitim ljudima. Ljudi postadoše pobožni, radini, dobru djelu posvećeni, znani i napredni i visoko uzdignuti iznad drugih naroda cijeloga svijeta. Oporost predjela posve se izgubi pred čistoćom i svjetlom duša njihovih, i pred toplinom srca njihovih. I tako Mekka postadecvjetajući grad neprolazle ljepote i privlačnosti da svjedoči da sela, gradove, predijele, pokrajine i države lijepim, privlačnim, dragim i ugodnim čine ljudi oplemenjenih duša i srca. A to je postignuće duboke spoznaje da ako želimo svijet kvalitetno mijenjati treba da otpočnemo sa našom promjenom iznutra, sa promjenom u duši, u srcu, i u umu svome; a djela - vanjska manifestacija, samo je odraz naših unutrašnjih stanja.
Iščekujući sa željom i žudnjom ramazan i dočekujući ga u našim stanovima, kućama, mesdžidima i džamijama mi sa dolaskom ramazana priželjkujemo čudo preobrata nas u neke nove, bolje, toplije, zadovoljnije i sretnije ljude nego što smo inače.
Mi zaistaživimo u geografskom i životnom prostoru obilja kako prirodnih bogatstava, oku privlačnih iočaravajućih; tako i u bogatstvu imetka, obilne ponude, i mogućnosti svake vrste, pa se postiže gotovo sve što čovjek poželjeti može. Premda mi ne bi željeli svu tu ljepotu i sva ta blaga ostaviti, pa iako nam se nikuda ne ide, nego nam se ostaje; mi unatoč ovome, opet ne doživljavamo potrebnu puninu i zadovoljstvo koje bi trebalo da u nama izazove silno zemno blago popraćeno riječima sretnika: Allahu, Tebi hvala! Sretan i zadovoljan sam !
Životi naši prolaze u neprekidnom realiziranju naših želja čije ispunjenje nam ne donosi mir i zadovoljstvo nego nemir i nezadovoljstvo. I nije nam dovoljno to što imamo nego nas muči ono što još nemamo. I tako to teče do u nedogled.
A zapravo to da smo često i nesretni i nezadovoljni to je signal koji izvire iz naših duša. On je simptom nečega drugog, on jasno ukazuje na čežnju za duhovnim, težnju prema Bogu i želju duše za smirajem u hodu prema Vječnoj kući iako raskošnu i punu kuću mi već imamo ali ona se ne doživljava stalnom, ona je tek bivak u koji smo kratko sklonjeni na putu ka Gospodaru. Pa, iako nismo u siromašnom i pustom kraju nego u obilju prirodnih ljepota i obilju stvari i užitaka, opet u nama vladaju hladnoća, pustoš, nemir i nezadovoljstvo. Sve ovo zahtijeva da u svoj realan svijet i svoj život dovedemo i Kur'an a.š. i Allahovog Poslanika a.s. da nas preobrate i prosvijetle .
Oni rijetki što kazuju da su zadovoljni sa sobom i životom svojim, to su oni koji su dosegli puninu, tek oni mogu da ukažu i posavjetuju jer oni dobro vide, oni su skinuli koprenu sa oka i izoštrili vid pa stoga svjedoče i opominju nas navremena uludo potrošena, onako rasipno i bahato razmećući se nepovratno otišla u ludoj igri, zabavi, ljenčarenju, u zgubidanjenju izgubljena. Na nemar i potrošeno vrijeme u igri, zabavi i opuštenosti, opominju jasno riječi Kur'ana:
“Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.“ - Kur'an, Kaf, 22.
Ramazan dolazi i posjećuje nas u svojoj veličanstvenoj misiji: da nam očisti dušu, da nam smekša srce, da nam pročisti um i misli, da nam čula dobiju prave i pune osjećaje, da nam ruke časno čine, a i noge ispravnim putem hode, i cijelo naše biće da ispravno funkcioniše. Evo, u ovakvom duhu ako nisu naša nastojanja, naše htijenje i namjera naša, nećemo doseći veličanstvena postignuća ramazana.
Stoga, okanimo se 'iskorištavanja' ramazana isključivo u svrhe ništavnih postignuća tipa posjeta mesdžidu samo susreta radi, druženja i priče, ili nas privlače obilne iftarske trpeze; ili u vezi posta kako bi se oslobodili debljine i postigli ljepotu tijela, ili posta u svrhu izliječenja. Sve je ovo svakako korisno i potrebno, ali ovo nije ono što je najvažnije i najpotrebnije. Zato, potrudimo se da našim ramazanom dominiraju: jačanje u vjeri i uvjerenju, čišćenje duše, i jačanje moralne snage i plemenitosti kako bi polučili iz ramazana po sebe najveće njegove koristi.
Postoje vremena kao što su trenuci istinskog pokajanja i molenja za oprost, ili časovi dubokog doživljaja namaza, ili su to trenuci stajanja i molenja u blizini Kjabe, ili pak to vrijeme ramazanskih dana i njegovih blagoslovljenih noći kada se u preobilju Allahova milost na vjernike spušta. To suti trenuci i vremena koja dušama i cijelom našem biću naročito gode. Ona su snagom nabijena, i u stanju su da svojim intenzitetom i jačinom izazovu u osobi pročišćenje, dubok osjećaj da je osoba ušla pod okrilje milosti Milostivoga. U tim vremenima, u njihovim posebnim trenucima porinuća, osoba ima osjećaj svog vlastitog novog rođenja.
Muhammed saws nas na ovo podstiče i podsjeća nas da postignemo korist po sebe govoreći: „Kada nastupi prva noć ramazana šejtani i nepokorni džini bivaju povezani u okove; pozatvaraju se sva vrata Džehennema, a pootvaraju se sve kapije Dženneta. Svake noći doziva neki od Allahovih glasnika:'O ti, koji žudiš za dobrom: pohiti!, a ti koji težiš ka zlu: zastani!' Svake noći Allah džellešanuhu iskupljuje neke od Svojih robova od vatre Džehennema!“ (Hadis: Sahih /El-Albani/; bilježe: Tirmizi, Nesai, Ibn Madže)
Draga braćo, uz usrdne dove i želje da predstojeće dane i noći ramazana provedemo skrušeni u ibadetu i dobročinstvu upućujem čestitke vama i vašim porodicama, ramazan mubarek.
Povratak na arhivu
