Draga i poštovana braćo,
počinjemo sa zahvalom Svemilostivom Allahu, i salavatom na Allahovog Poslanika saws; u ovoj hutbi, 08. džumadel-ulaa 1444., a 02. decembra, 2022. godine, u ovom odabranom i povećanom danu u kojem se savjetujemo Kur'anom Časnim i Sunnetom Poslanika a.s.hutbu smo naslovili sa:
MI I OSOBE SA POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU
„On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, ili pouči pa da mu pouka bude od koristi!“ (Kur'an, Abese: 1-4)
Nakon što su objavljeni ovi ajeti u kojima je za trajno ostao Allahov ukor i opomena Poslaniku a.s., a potom i svima nama opomena, u vezi sa slijepim Abdullah ibn Ummi Mektumom, pred nama se otvara posve ozbiljno pitanje: Jesmo li i mi zaslužili Allahovu opomenu i ukor u pogledu našeg odnosa prema hendikepiranim osobama?Poslanika saws se ispravio. Duboko su ga dirnule riječi Allaha Uzvišenog i zato je znao reći pri susretu sa Ummi Mektumom:„Dobro došao onaj zbog kojeg me je moj Gospodar ukorio!“ pa je u znak postiđenosti, i iz poštovanja dva puta ga je imenovao svojim zamjenikom kada bi napuštao Medinu.
Treći decembar, počev od 1992. godine Ujedinjene nacije proglasile su Međunarodnim danom osoba sa invaliditetom. Prema podacima WHO i UNESCO u svjetskoj populaciji stanovništva, jedna od deset osoba pati od posljedica nekog hendikepa, imajući potrebu da potraži ruku drugoga (handicap), a to je poziv i motiv za akciju, prilika da se zahvalimo na zdravlju, i da savršeno dobrim savjetom ispravimo svoje zablude, i ukorijenjenu neaktivnost u ovom području. Zato Kur'an opominje:
„Ne čini tako! Oni su pouka – pa ko hoće poučiće se!“ (Kur'an, Abese: 11-12)
Evo,upravo sa ovom hutbom, mi smo danas u prilici da se poučimo, da se posavjetujemo, razmislimo, i konačno pokrenemo se. Iako mi je teško ovo izreći, ipak smogao sam snage braćo moja reći vam ovo: Ostavimo se suhe teorije islama! Oživimo islam kroz naše djelo, kroz našu akciju!
Niti i jedan Allahov Poslanik saws nije ostao uskraćen za brigu o hendikepiranim osobama. Takve osobe nisu bile izvan i na marginama, nego naprotiv, u samom središtu zajednica kao ravnopravni njeni članovi, ali i kao jasno izraženi znakovi i pouka !
Ejjub a.s. u nemoći svojoj izriče najveću zahvalu Allahu, strpljivo podnosi bol, nemoć, izolovanost od sredine, siromaštvo svoje nakon obilja bogatstva. Međutim, uz Allahovu podršku tu je i žena njegova, njeguje ga i ostaje uz njega zajedno sa njime dijeleći tešku zajedničku kušnju. Isa a.s. je među gubavcima i liječi ih; on brine o slijepima i uz Allahovu volju i pomoć slijepac je progledao! Muhammed a.s. kasni u džamiju na namaz, jer nema smjelosti ubrzati svoj hod i preteći oronulog starca nego ga slijedi kako ovaj ne bi uzdahnuo prateći njegov inače ubrzan i snažan hod! Kada je Mus'ab ibn Sad ibn Ebi Vekas počeo smatrati sebe većim i uzdignutijim od ostalih, Poslanik saws ga je svukao na niže i opomenuo „Zar vi niste i potpomognuti i opskrbljeni radi vaših nemoćnih i slabih!?“ ukazujući time na Allahov blagoslov i bereket usljed pomoći potrebnima, i opasnost po osobe i društvo kada ta pomoć izostane!
Hendikep je ili gubitak, ili ograničenje mogućnosti osobi da ravnopravno učestvuje u životu zajednice. Načelo jednakih prava podrazumijeva da su potrebe svake osobe i svakog člana zajednice podjednako važne. Stoga, cilj je da pred ovim činjenicama niti i jedna zajednica, društvo ili država ne smiju biti indolentni, i potrebe osoba sa invaliditetom, fizičkim i duševnim oštećenjima moraju biti vidljive, i moraju se prepoznati potrebe svake osobe posebno uvodeći sisteme registracije osoba, kvalitetnog istraživanja njihovih mogućnosti i sposobnosti, i osposobljavati ih, i potom uključiti u zajednicu. Raditi dugo i predano na uklanjanju barijera kako pravne, birokratske, tako i fizičke prirode, kako bi te osobe ravnopravno sudjelovale u društvu i davale svoj korisan udio u njegovoj izgradnji.
Svjedok sam bio kada su tri mlada čovjeka, u invalidskim kolicima, odmah po otvaranju džamije za džum'a namaz ušli u džamiju, a posljednji su je napustili. Na moje pitanje džematskom imamu, zašto su tako učinili, on mi je rekao da se plaše da ih vjernici svojom nepažnjom ne gurnu i povrijede, a oni su nemoćni, u kolicima su.
Stoga, braćo moja, pazimo da ne pogriješimo! Upamtimo: Oni su samo znak i opomena, jer svaka osoba je posve jedinstvena, neponovljiva, biološka, duševna, moralna i socijalna jedinka, i zato: „... Možda su oni bolji!...“ (Kur'an, Hudžurat, 11); a sa druge strane, i ako nisu bolji oni su ljudi. Oni su osobe zaslužne dužnoga poštovanja. Sjetimo se Poslanikovih saws riječi dok je kržio oko Časnoga Allahovog Hrama - Kjabe: „O Kjabo! Čast vjernika kod Allah je veća od tvoje časti!“
Haqq al-'abd izraz je kojim se označava pojam ljudska prava; nastao je u Poslanikovom a.s. vremenu, danas u stručnoj literaturi i na naučnim simpozijima sa ponosom se na njega od strane učenih profesora ukazuje i ističe se, dok je u okeanu prakse muslimanskog svijeta, posebno kada je riječ o osobama sa oštećenjima u razvoju, gotovo posve potonuo!?
Zato, počnimo od samih sebe. Od ovog petka. Iz naše džamije, iz džematske zajednice, i iz komšiluka. Uvedimo jedan novi lijepi običaj, da u rad naše zajednice uključimo i naše hendikepirane članove. Pronađimo i ponudimo im zadatke koje oni mogu najbolje i najuspješnije obavljati. Prethodno uklonimo najprije u sebi barijere koje nas sprečavaju da ih ravnopravno tretiramo, a potom i one fizičke naravi. Povratimo im povjerenje u njih same i u nas. Povratimo osmjeh zadovoljstva na njihovim licima.
Budimo inovativni. Zašto se ne pokrenuti, i u život naše džamije uvesti nešto lijepo i novo. Pa to je htio od nas i sam Poslanik a.s kada nam je savjetovao: „Onaj ko uvede lijep običaj on će dobiti nagradu za to, ali i nagradu svih onih koji rade po tom lijepom običaju...“ (Bilježe:Muslim, Nesai, Ibn Hambel) .
Povratak na arhivu
