Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome Koji poučava čovjeka onome što nije znao, Koji uzdiže stepene onima koji vjeruju i kojima je dato znanje.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome Koji poučava čovjeka onome što nije znao, Koji uzdiže stepene onima koji vjeruju i kojima je dato znanje. Neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov put do Sudnjega dana.
Draga braćo!
Jedna duboka i snažna misao kaže: „Znanje bez djela je kao oblak bez kiše.“ Zamislite oblak koji se nadvije nad zemlju, a ne donese kap kiše, zemlja ostaje suha, usjevi propadaju, život slabi. Tako je i sa znanjem koje ne rađa djelima, ono ne donosi promjenu, ne donosi plod, ne donosi spas.
Uzvišeni Allah nas upozorava u Kur’anu riječima:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفۡعَلُونَ - كَبُرَ مَقۡتًا عِندَ ٱللَّهِ أَن تَقُولُواْ مَا لَا تَفۡعَلُونَ
“O vjernici, zašto govorite ono što ne radite? Velika je mržnja kod Allaha da govorite ono što ne činite.” (Es-Saff, 2–3)
Ovaj ajet je jasan pokazatelj da je razlika između znanja i djela ozbiljna opasnost za srce vjernika. Znanje koje ne pokreće na djelovanje može postati teret, pa čak i dokaz protiv čovjeka na Sudnjem danu. Ovaj ajet nije samo opomena, on je ogledalo u kojem svaki vjernik treba da se pogleda. Koliko puta znamo šta je ispravno, ali postupamo suprotno? Koliko puta savjetujemo druge, a zaboravljamo sebe?
Uzvišeni Allah, također, kaže:
أَتَأۡمُرُونَ ٱلنَّاسَ بِٱلۡبِرِّ وَتَنسَوۡنَ أَنفُسَكُمۡ وَأَنتُمۡ تَتۡلُونَ ٱلۡكِتَٰبَۚ أَفَلَا تَعۡقِلُونَ
“Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine dok pri tome sebe zaboravljate, a vi Knjigu čitate? Zar se opametiti nećete!?” (El-Bekare, 44)
Ovo je posebno upozorenje onima koji imaju znanje, da znanje nije privilegija bez odgovornosti, nego emanet koji traži primjenu. Poslanik, a.s., kaže: “Na Sudnjem danu neće se pomjeriti stopala roba dok ne bude upitan o svome životu u šta ga je proveo, o svome znanju šta je s njim radio…”
Braćo!
Ovo pitanje je neminovno. Znanje će biti dokaz ili za nas ili protiv nas. Onaj ko zna, a ne radi, nosi teži teret od onoga koji ne zna. Dakle, znanje nije samo čast, nego i odgovornost. Nije dovoljno znati šta je istina, potrebno je živjeti tu istinu.
Velikani islama su to duboko razumjeli. Hasan el-Basri je rekao: “Znanje poziva na djelo, ako mu se odazove ostaje, a ako ne onda odlazi.” A Imam Šafija je kazao: “Nije znanje ono što se pamti, nego ono što koristi.” I Imam Malik je upozoravao: “Znanje je svjetlo koje Allah stavlja u srce a nije mnoštvo predaja.”
To znači da pravo znanje nije gomilanje informacija, nego promjena srca i ponašanja.
Braćo!
Danas smo okruženi znanjem više nego ikada. Predavanja su dostupna, ḫuṭbe, knjige su dostupne, Kur’an je pred nama, ali postavlja se ključno pitanje: da li smo se promijenili? Da li naš namaz ima više skrušenosti? Jesmo li bolji poslije namaza? Da li naš govor ima više istine i blagosti? Da li su naši odnosi ispunjeni pravdom i milošću?
Nakon odgovora na ova pitanja možemo slobodno zaključiti da ako naše znanje ne mijenja naše stanje onda ono nije ispunilo svoju svrhu, odnosno ako naše znanje ne povećava našu skrušenost, našu poniznost i našu pokornost, onda moramo preispitati njegovu svrhu u našem životu.
Uzvišeni Allah kaže: “Allaha se boje od robova Njegovih učeni.” (Fatir, 28) Pravo znanje rađa strahopoštovanje (takvaluk), a takvaluk vodi ka djelima. Ako nema djela treba se zapitati ima li istinskog znanja u srcu?
Poslanik, a.s., učio je dovu: “Allahu moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi.”
Znanje koje ne koristi je ono koje ostaje na jeziku a ne silazi u srce, ono koje ne pokreće ruke na dobro niti čuva jezik od zla, odnosno znanje koje puni pamćenje ali ne mijenja ponašanje.
Braćo!
Znanje bez djela može biti i opasno. Ono može u čovjeku probuditi oholost da misli da je bolji od drugih, a zapravo je zapostavio ono što zna. Takvo znanje ne vodi ka Allahu, nego udaljava od Njega. S druge strane, malo znanja uz iskreno djelo može biti uzrok velikog uspjeha. Allah gleda u naša srca i naša djela, a ne u količinu riječi koje izgovaramo.
Zato su naši prethodnici govorili: “Tražili smo znanje radi djela, pa nas je znanje vodilo djelu.”
Braćo!
Budimo od onih koji žive ono što znaju. Kada naučimo o namazu uljepšajmo ga. Kada naučimo o sadaki udijelimo. Kada naučimo o lijepom govoru čuvajmo jezik. Kada naučimo o saburu pokažimo ga u iskušenjima. Neka naša djela budu iskrenija jer znamo da Allah vidi i ono što je skriveno, jer znanje koje se pretoči u djelo postaje svjetlo (nur) koje osvjetljava put kroz dunjaluk i vodi ka džennetu.
Molimo Allaha da nas učini od onih koji slušaju govor i slijede ono najbolje u njemu. Da nam podari korisno znanje, iskreno srce i djela koja će nas približiti Njemu. Da nas sačuva od znanja koje ne koristi i od srca koje nije skrušeno. Amin!
Povratak na arhivu
