U jednoj veoma strogoj formi Allah vjernicima naređuje brigu o sebi i porodici svojoj spominjući Vatru pripremljenu za one koji proigraju i iznevjere strogu obavezu staranja kako o sebi tako i o svojim najbližim.
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se o onome što im Allah zapovijedi neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ Kur'an, Et-Tahrim, 6
Naši životi puni su sjećanja, posebno onih iz perioda djetinjstva našeg kada učimo, upoznajemo svijet i ljude, duboko doživljavamo, gradimo svoju ličnost. Naše rodne kuće i stanovi, nisu to samo cigla, kamen, beton, vrata, prozori, krov. Oni su nešto mnogo veće. Ima kuća i stanova lijepih, ali kada su bez ljudi, bez domaćina i njegove čeljadi, postaju hladna mjesta jer u njima ne stanuje niko; a postoje i oni prostori u kojima stanuju ljudi ali ako u tim ljudima ne živi vjera oni su još više pusti i avetinjski prazni.
Prostori naših stanovanja postaju domom tek onda kada su ispunjeni ljudima, osobama nama posve bliskim i dragim. Oni istom tada postaju naš dom jer nam pružaju ljubav, zaštitu i sigurnost. Zato je ambijent u kojem se začinje život, rađaju djeca, rastu, razvijaju se, podižu, uče i odgajaju najvažniji za svaku jedinku.
Muslimanski dom, pri samom ulasku u njega morao bi biti, - kako za svakog njegovog člana, tako i za prijatelja koji kroči preko njegovog praga - prepoznatljiv po miru, toplini, srdačnosti i ljubavi koji iz njega zrače. Brak je blagoslovljena veza, a u toj vezi djeca su naročit Allahov dar. Dijete rođeno na temelju želje roditelja, ili je došlo na svijet od strane roditelja neželjeno, ili se začelo neočekivano, bez plana, spontano, ili je došlo u strahu putem zlostavljanja i silovanja; bez razlike, svako dijete je čedan Allahov poklon roditeljima, čovjeku i svijetu u vidu dolaska najsavršenijeg bića, jedinstvene, neponovljive ljudske jedinke.
Kako nam Kur'an savjetuje djeca mogu za roditelje biti: sreća i radost, mogu biti teškom kušnjom, a ponekad se izokrenu i u neprijatelje. Upravo zato i slijedi upućena nam opomena:
„Sebe i porodice svoje čuvajte!“
Uobičajeno, jednu porodicu čine: muž, žena i njihova djeca. Islam, ukoliko uslovi dopuštaju, preporučuje proširenu porodicu u kojoj uz roditelje i djecu žive djed i nana, djeca iz prethodnog braka muža ili žene, i posluga tretirani jednako kao i članovi porodice; a nije rijedak slučaj da se prihvati dijete siromašnog rođaka do njegovog osamostaljenja. Međutim, danas, u modernom svijetu preovlađujući oblik porodice jeste dvogeneracijska, mala, nuklearna porodica, koju čine muž i žena i ograničen broj djece; najčešće dvoje.
Koliko je velik značaj porodičnog odgoja vidi se po tome da se nečiji lijep gest ili postupak, ili ružan gest ili postupak, obavezno dovode u vezu sa pominjanjem imena oca i majke osobe bilo da se izvjesnu osobu hvali ili se proklinje. Podići i odgojiti dijete to je nada sve časna i odgovorna zadaća kojoj da bi se valjano udovoljilo iziskuje svakodnevni trud, rad, mnogo utrošenog vremena, odricanja i krajnje posvećenosti ulozi odgojitelja.
Uglavnom, mnogo je lakša zadaća ispuniti obaveze prema stanovanju, hrani, odjeći i obući, higijeni, i zdravlju djeteta u čemu gotovo svi roditelji uspijevaju, nego li podariti djetetu kvalitetno znanje i obrazovanje, lijepo moralno držanje i ponašanje, vjerovanje i vjersko prakticiranje u kojem pogledu svaka kuća ne uspijeva. To je u suštini izgraditi dijete u dobrog čovjeka. Za odgoj nije dovoljno imati samo lijepe namjere. Lijepe namjere moraju pratiti, odricateljski rad na odgoju, i lijepi postupci roditelja čime se roditelji potvrđuju kao valjani autoriteti, i uzori svojoj djeci.
U odgoju se susreću Božansko i ljudsko.Roditelji postaju su-dionici na najuzvišenijem zadatku da dovrše proces izgradnje osobe svojim uplitanjem u život djeteta pomažući rast i razvoj prvenstveno u duhovnom i moralno-etičkom pogledu. A što je zapravo put ka očovječenju čovjeka. Allah daje život, osnove za preživljavanje i daje Uputu. A na roditeljima - odgojiteljima je da pošto su spoznali smisao i svrhu života, slijedeći upute Kurana i Sunneta, preuzmu na sebe zadaću da djetetu pomognu da otkrije smisao i svrhu postojanja kako bi, uz Allahovu podršku, izgradili zdravu islamsku ličnost. Zato je od suštinske važnosti za odgoj da su roditelji - odgojitelji upravljeni na put islama, stojeći čvrsto na tom putu.
Samo ljudima je darovano da ih tek njihov odgoj određuje kao osobu. U prirodi lava je da rođeno mladunče lava razvije se u lava, u prirodi koze je da jare obavezno završi kao koza, tele poraste u kravu, a jedino čovjek, ako mu se ne pruži valjan odgoj, može da bude nečovjek, opasna, promašena, upropaštena jedinka opasnija od divlje zvijeri. Nažalost, nije mali broj onih roditelja koji propuste da u ranom djetinjstvu pruže odgoj svome dijetetu, i u njemu podstaknu i razviju najplemenitije osobine koje u djetetovoj prirodi fitreh Bogom dane počivaju.
Dijete podizati do njegovog osamostaljenja i upotpunjenja, u izgrađenu zdravu, korisnu i odgovornu islamsku ličnost to je:
- odogovornost najprije prema njegovom Tvorcu koji mu je darovao život i poslao Uputu;
- odgovornost prema osobi djeteta; - odgovornost prema zadaći roditelja a ta je: da podižu, uče i odgajaju;
- odgovornost prema zajednici muslimana; i na kraju
- odgovornost prema društvenoj sredini.
Temelj za cjelokupan odgoj i razvoj ličnosti leži u odgajanju djeteta u ranom djetinjstvu unutar porodičnog kruga. Ali, ovo najvažnije područje odgoja, već dugo, još od sredine proteklog stoljeća, pod pritiscima je da se umanji značaj i važnost i braka i porodice, a sa time i odgoja u kućnom ambijentu.
Na putu zdravom porodičnom odgoju stoji niz prepreka, a između ostalih kao najveće možemo spomenuti:
- zaposlenost oba roditelja usljed čega veći dio vremena djeca provode vani u vrtićima i školskim ustanovama, nego li unutar svojih porodica;
- sve veći radni pritisak i stres nametnut radnicima u borbi za veći radni učinak i profit usljed čega roditelji iscrpljeni radom ne mogu da se u potrebnoj mjeri posvete svojoj djeci;
- konzumerizam i potrošački duh vremena;
- vidan pad uticaja religije i religijske prakse u društvu;
- preveliki uticaj različitih teorija i stručnjaka u sferi odgoja da se izgubio pravac i cilj;
- rastući broj rastavljenih roditelja u kojem slučaju su djeca žrtve sukoba između oca i majke;
- također, jača rascjep na relaciji: roditelji – škola, roditelji – mekteb, roditelji – društvo.
Odgovorno roditeljstvo podrazumijeva da uprkos konstantnim poteškoćama i izazovima sa kojima se susreću današnji roditelji pronađe, istina 'izmrvljeno' vrijeme da se u njemu nađu sa svojom djecom i posvete im dužnu pažnju znajući pouzdano da su oni ipak najpotrebniji, najsigurniji, najtopliji, i najuspješniji učitelji života svojoj djeci!
Povratak na arhivu
