„O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj ce se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti." (Et-Tahrim, 6)
17.01.1913. prije 110 godina, u Sarajevu je otvoreno Muslimansko sirotište. Tim povodom Zadružna tiskara objavila je knjižicu pod tim imenom i na početku navodi slijedeću priču: Pazarni je dan. Kroz svijetinu se gura stražar vodeći dječaka, što je negdje u čaršiji bio posegnuo da nešto iz dućana ukrade. Oca mu za vrat, viču ljudi, što je upustio dijete, da se pokvari. Nema oca! odgovara stražar. Onda drži majku, za što ona ne pazi na dijete?! Nema ni majke odgovara stražar. Onda nas drži sve jer smo svi krivi zlu dječijem, dodaje treći: svi smo dužni pobrinuti se da onake jadnike spasimo od zla i džehaleta (neznanja); da ih izvedemo na pravi put.
Dragi očevi i omladino,
Briga o potomstvu jeste prvenstveno briga roditelja. Na veliku žalost, mnogi očevi i majke zanemarili su svoju osnovnu zadaću – odgoj svoje djece. Otac je zaokupljen svojim poslom, trgovinom, stjecanjem imetka i sastancima, a majka je zaokupljena posjetama trgovačkih centara, uljepšavanjem, igrom i zabavom, nemarom i posjetama prijateljicama i komšinicama, a djeca su prve žrtve njihovog takvog ponašanja, jer njima su uskraćene očinske smjernice, odgoj i iskustvo koji daju očevi, kao i majčinska briga, ljubav i samilost.
Nemati brige i zapostavljati odgoj djece ne uništava samo jedno dijete, nego upropaštava mnoge ljude i nanosi veliku štetu čitavoj zajednici muslimana, jer će ta djeca jednog dana biti učitelji, važni ljudi na odgovornim funkcijama, službenici, nosioci porodica. Ali, kako oni te zadatke mogu valjano obavljati ako nisu u djetinjstvu naučeni i lijepo odgojeni?! Kako se od njih može očekivati da budu dobra!? To je teško, osim ako Allah ne htjedne da bude drugačije.
Neki islamski učenjaci rekli su: ”Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu prije pitati roditelje o njihovoj djeci nego što će pitati djecu o njihovim roditeljima“
Iako je briga za djecu zadaća roditelje to nikako ne oslobađa odgovornosti kolektiv, državu, zajednicu, džemat jer i oni imaju obavezu da se brinu za svu djecu, njihov odgoj i obrazovanje. Problem u tuđoj avliji nije samo njihov, nego cjele zajednice.
Odgoj muslimanske djece bila je jedna od najvažnijih stvari kojima je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pridavao posebnu pažnju i na koju je ukazivao.
Svoga amidžića Abdullaha b. Abbasa, r.a., savjetovao je: ”O dječače, naučit ću te nekoliko stvari: Čuvaj Allaha, Allah će čuvati tebe (tj. poštuj Njegove naredbe i ostavi Njegove zabrane, pa će On tebe čuvati i na ovom i na onom svijetu). Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga na svojoj strani (ispred sebe). Kada nešto tražiš, traži od Allaha, a kada pomoć tražiš, od Allaha je traži. Znaj da, kada bi se svi ljudi ujedinili da ti kakvu korist pridonesu, ne mogu ti korist pridonijeti, osim ako je Allah to već propisao. A kada bi se svi ujedinili da ti u nečemu naude, ne mogu ti nauditi, osim u onome što ti je Allah unaprijed propisao. Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” [8]
Poslanik, s.a.v.s., podsticao je djecu na nauku, razumijevanje znanja i samo naobrazbu, i molio je Allaha da im to podari. Jedne noći mu je Abdullah ibn Abbas, r.a., donio vodu za abdest, a on ga je sebi prigrlio i zamolio za njega: ”Allahu moj, daj mu da razumije vjeru i pouči ga ispravnom tumačenju.“ [9] Zato je uz blagoslov Poslanikove, s.a.v.s., dove i njegove pažnje prema njemu, Ibn Abbas, r.a., postao najučeniji u ovome ummetu i najbolji tumač Kur’ana. Nakon Poslanika, s.a.v.s., najbolje je poznavao Allahovu Knjigu.
Braćo, odgoj djece, kao što neki misle, ne odnosi se samo na tjelesni i materijalni odgoj, koji podrazumijeva da se obezbijedi hrana, piće, odjeća, stan i druge sekundarne potrebe kao što su novac, auta, stanovi i drugo. Istinski odgoj je ustvari vjerski i moralni odgoj i njegovo razvijanje kod novih generacija.
Omogućite djeci stjecanje korisnog znanja koje gradi generacije, podiže civilizacije, čisti duše i popravlja moral.
Ispunite slobodno vrijeme vaše djece korisnim sadržajima.
Čuveni islamski učenjak El-Gazali smatra da nedozvoljena zarada i hrana kojom djecu hranimo uticu na njihove sklonosti i osobine u životu. Otud je veliki broj djece sklon grijesima, jer su ih roditelji hranili haramom. Dvije stvari su bitne za odgoj: halal hrana i istinit govor.
Poštovani roditelji, dobro pazite da ne budete loš uzor svojoj djeci i ne dopustite da vaša djeca pomisle kako ih vi ne volite.
Zaštitite ih od lošeg društva koje na zemlji, umjesto reda, pravi nered, jer onaj ko krene sa lošim društvom, bit će stavljen na velika iskušenja Poštedite ih toga i gledanja ružnih prizora.
Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je:
”Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda ko mu je prijatelj.” [14]
Cijenjeni roditelji, poučite djecu nekom zanatu, poslu, proizvodnji nečega ili korisnoj trgovini, neka studiraju i rade, jer će to sačuvati njihovo vrijeme i njihov ugled, i navesti ih da na dozvoljen način stječu imetak.
Privolite ih da odlaze u džamije dok su još mali. Posjećujte sa njima mjesta na kojima se Allah spominje, gdje se znanje stječe i gdje se održavaju korisna predavanja. Odvojite vrijeme za svoju djecu, i kada su oni slobodni, poigrajte se sa njima, približite im se, poučite ih nečemu korisnom, pokažite im da brinete o njima i da ih volite. I ne zaboravite da se ponekad, u svojim namazima, iskreno obratite Allahu i zamolite Ga da ih On uputi.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio nas je da Allah, subhanehu ve te’ala, dovu roditelja za njegovo dijete ne odbija, posebno ako je uputi u određeno vrijeme. Ako to bude dova za dijete, ono zbog nje može biti zauvijek sretno, a ako ta dova bude kletva djeteta, ono može biti zauvijek nesretno.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Tri dove se, u to nema sumnje, primaju: dova onoga kome je učinjena nepravda, dova musafira – putnika i dova roditelja za dijete.” [15]
Za kraj. Još nisam dobio odgovor i ne mogu da razumijem zašto neki roditelji uporno izbjegavaju odgoj i obrazovanje svoje djece kroz mektebe. Ja sam već trideset godina muallim i svoje djete šaljem u mekteb a mogao sam ga i kod kuće nešto naučiti. A šta je sa roditelja koji su drugog zanimanja pa opet ne dovode djecu. Volio bih čuti njihovo obrazloženje da mi se srce smiri. Osjećam brigu i za drugima kao što osjećam brigu za svojom djecom.
Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”’ [20]
Ukaži nam počast, a nemoj nas poniziti! Uvećaj nam Svoje blagodati, a nemoj ih umanjiti. Daj da mi kod Tebe budemo vrijedni i nemoj nas učiniti bezvrijednim. Bože naš, utječemo Ti se od toga da budemo nesretni, da nas zadesi ružna sudbina i da se neprijatelji raduju zlu koje nas zadesi. Bože naš, zahvaljujemoo Ti onoliko koliko si Ti zadovoljan.
Povratak na arhivu
