


Razgovor sa Suad ef. Hodžićem, glavnim vodičem ispred IGBD na ovogodišnjem hadžu
Esselamu alejkum uvaženi Suad ef.
Ovogodišnji hadž je i službeno završen. Jesu li se sve hadžije iz Njemačke koje je pratila naša Zajednica, već hairli vratili svojim najmilijim i svojim domovima, obzirom da još uvijek veliki broj hadžija boravi u Saudijskoj Arabiji?
We alejkumusselam.
Hvala Allahu, sve hadžije koje su ovogodišnji hadž obavile preko naše Zajednice su se hairli vratile svojim domovima. Neke hadžije su se radi poslovnih ili privatnih obaveza vratile već četvrtog dana Bajrama u svom aranžmanu. Većina je ostala do termina planiranog povratka te smo tako u četiri grupe u periodu od 26. do 28. juna napustili Mekku i hairli došli svojim porodicama.
Kao neko ko je bio na usluzi svima na ovome životnom putovanju, imao uvid u sve aspekte putovanja, kako biste ukratko opisali ovogodišnje putovanje, i koji su bili najveći izazovi na istom?
Hadž kao blagoslovljeno putovanje i odlazak u Mekku u danima hadža je prije svega ibadet čega je u pravom smislu te riječi bio svjestan svaki naš hadžija. U tom pravcu su bile usmjerene sve naše aktivnosti, a naša saradnja sa hadžijama i obratno je zaista bila na nivou. Za sve situacije smo bili spremni da ih iznesemo kao jedna porodica u čemu su svi pokazali kooperativnost što je za veliku pohvalu. Sam osjećaj bilo koga od učesnika da se za sve ima kome obratiti i da se toodmah rješava, ulijevao je sigurnost i smirenost u srca naših hadžija, a posebno je to bilo bitno kod starijih osoba. Na taj način se svako osjećao kao kod svoje porodice iako se nalazi u jednom tako udaljenom mjestu. Mislim da to dovoljno govori u kojoj mjeri je ovo putovanje povezalo sve nas u jednu porodicu hadžija o kojoj ćemo dugo prepričavati.
Kao i svake godine, starosna dob hadžija je raznolika u okviru našeg odlaska na hadž. Upravo to je prvo pitanje organizatora– kako će stariji podnijeti sav taj put i obred hadža. Praksa govori da se mlađe hadžije kao I one srednje starosne dobiautomatski prilagode vremenu i okolnostima te samostalno obavljaju mnogo stvari sami. Kod starijih je potrebno biti u nešto većoj pripravnosti kada je u pitanju ispomoć, što uopštene znači da su neki problem. Nasuprot, prilika su nam da sa njima više komuniciramo, razgovaramo, upoznajemo pa čak i u određenosm smilu družimo više nego li sa onima koji suotišli da sami obavljaju obrede na tako blagoslovljenom mjestu.
Dobijali smo informacije o određenom broju preminulih hadžija u Meki, a usljed velikih temperatura, kako su naše hadžije podnijele te velike klimatske razlike?
U danima hadža u Mekki boravi veliki broj hadžija. Milion iljudi borave na istom prostoru na Dan Arefata i to u istomvremenskom terminu, pa i ne čudi činjenica da Allah nekog odnjih baš taj dan ili tih dana pozove sebi. Međutim, treba imati u vidu da je velik broj hadžija došao iz podneblja u kojem nisu uobičajene visoke temperature, što često dovodi do zdravstvenih problema, visokog krvnog pritiska ili same smrti. Naše hadžije su se veoma dobro nosile sa tim vrstama izazova, budući da smo svi imali uredne akreditacije i pristupe klimatiziranim šatorima na Arefatu, kao i transfere sa prostora Mine, odnosno iz hotela do Arefata. Upravo taj dio obreda, kao i putovanje do Muzdelife, a kasnije i noćno pješačenje do Džemretul-akabe je bio najizazovniji dio hadža. Lično smo svjedočili temperaturi od 50 stepeni u ponoć na Dan Arefata, ali je bilo tako ugodno i podnošljivo jer smo bili u pokretu što je bila svojevrsna priprema za tako toplu noć. One hadžije koje su se na ovo putovanje upustile bez akreditacije ili uredne dozvole za obavljanje ovogodišnjeg hadža, bile su u iskušenjuda sve relacije idu pješke, bez prava da borave u šatorima kao i pristupa drugim ugodnostima za koje se brinulo Ministarstvo za hadž Saudijske Arabije, jer takve hadžije nisu bile u njihovoj evidenciji da će biti ovogodišnje hadžije. Naravno, umrlih hadžija je bilo u svim kategorijama, ali je znatno manje među onima koji su bili dio organizacije i koji su imali urednu dozvolu boravka na tom prostoru.
Kao neko ko je bio odgovoran za veliki broj ljudi na jednom ovakvom putovanju, među milionima drugih, šta biste izdvojili kao posebno otežavajuće, a što bi i možda buduće putnici na hadž trebali uzeti u obzir?
Obred hadža kao jedan od islamskih šatra iziskuje mnogo fizičke i duhovne spremnosti. Hadžija mora sa sobom ponijetimnogo strpljenja i iznaći snagu koju možda nikad nije okušao u svom životu kako bi mu taj hadž bio primljen. Otežavajuće okolnosti u obavljanju hadža i obreda koje upotpunjuju hadž su fizička kondicija i zdravstveno stanje hadžije. Iako svaki hadžija bez obzira i na eventualnu bolest koja može nastupiti,boravi na Arefatu i obavlja svoj hadžski tavaf i Sa’j, moramo konstatovati da je samo stajanje na Arefatu i hadžski tavaf i Sa’j ustvari samo zadovoljavanje najosnovnijih ruknova hadža bez punog kapaciteta obreda koji je vidljiv kod, naprimjer, jednog mladog hadžije. Nije isti doživljaj i efekat kada se kamenčići na Džemretima bacaju lično i kada to neko za nekoga obavlja; nije isti doživljaj tavafa u kolicima i na nogama u blizini Kabe; nije isti Sa’j kojeg obavlja hadžija u punom kapacitetu zdravlja te se sav posveti ibadetu i učenju i onog koji ima zdravstvene probleme te je u razmišljanju kako će taj obred privesti kraju. Ovo nipošto ne znači da oni koji nisu najboljeg zdravlja ili su starije životne dobi trebaju odustati od hadža, jer je to napor i nije lahak obred. Nasuprot, svako treba doći i biti Allahov gost u Meki tokom hadža, jer sam lično svjedočio momentalnom poboljšanju zdravstvenog stanja jednog našeg hadžije nakon što je obavio nastupni tavaf oko Kabe i Sa’j između Saffe i Merve. Iz tog hadžije je bljesnula svjetlost iz lica, a blokada koja je do tad bila u njegovom tjelu je u momentu nestala.
Mi radimo uvijek analizu samog putovanja nakon hadža, razgovaramo sa hadžijama kako su bili zadovoljniservisom i uslugom naše Zajednice. Vas želimo pitati jeste li vi zadovoljni ovogodišnjim hadžijama, jesu li Vas slušali?
Pred polazak na ovo putovanje svjestan odgovornosti koju sam preuzeo na sebe zajedno sa kolegama imamima sa kojima sam činio tim vodiča ove godine, uputio sam ozbiljnu dovu Allahu da mi pomogne u ovoj misiji i ostale učini zadovoljnim našim trudom. Osjetio sam da se ta dova primila. Dobijali smo podršku samih hadžija, na način da nam nakon neke izvedene aktivnosti dođe hadžija ili hadžinica i iskaže divljenje na našoj spremnosti, strpljenju i pribranosti. Nekada to bude tolika doza direktno uljevene energije za dalje korake da se čovjek upita da li je to java ili san. Svaki hadžija nosi sa sobom to što je on. I svaki ima u sebi mnoštvo dobra. Nema čovjeka koji nema nekih grešaka. Mi, tim ovogodišnjih vodiča, smo se fokusirali da sa svakim hadžijom imamo bratski i prijateljski odnos ne obraćajući pažnju na negativnosti koje svi imamo. Tako je bilo normalno vidjeti da svako sa svakim sjedi namjestima gdje se družimo i pokazujemo poštovanje i respekt jednih naspram drugih. Svako je bio spreman za svakoga da pritekne u pomoć ako nešto treba, kao što je to bio slučaj kada se neko prehladi, razboli, malaksa i sl. Ako bi me Allah ikad više počastio da pohodim Njegovu kuću u Mekki, Njegov Bejtullah, poželio bih da to bude sa hadžijama kao što su bile naše ovogodišnje hadžije iz Njemačke.
Obzirom na nove uvijete pod kojima naše hadžije putuju, postoji li još uvjeta za poboljšanje samoga servisa pratnje hadžija, i može li se još unaprijediti?
Zavisno od broja hadžija koje budu išle na hadž preko naše Zajednice kao i mogućnosti, bilo bi jako dobro da u našem timu ide jedan medicinar-pratilac sa medicinskom opremom. Naravno, ako je mali broj hadžija ovo nije toliko neophodno. Ali na 150 hadžija ili više, mislim da ne bi bio problem da svaki hadžija participira toliko koliko je potrebno da u organizaciji ide medicinar koji će biti uz hadžije ako se ukaže potreba za pomoći.
Kao Zajednica mi se zahvaljujemo Vama na trudu i uloženom naporu koji ste pokazali ove godine kao glavni vodič za hadž, da Bog dragi Vama i svim drugim hadžijama primi i ukabuli ibadete i zahvaljujemo se na ovome razgovoru. Imate li neku poruku našim članovima Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj?
Kao savjesni muslimani koji vjerujemo u Allaha, ali i ono što nam Allah govori, moramo imati u ozbiljnom planu da izvršimo petu islamsku dužnost jednom u životu. Za to ćemo biti pitani kao i za sve druge islamske dužnosti. Hadž je kompleksan obred za koji se treba ispuniti niz uvjeta, ali onog momenta kada musliman donese čvrstu odluku da se Allahu odaziva i krene ulagati maksimum truda da zadovolji te uvjete, bit će iznenađen kako ih Allah olakšava i dovodi ga pred Njegov Bejtullah. Hadž se obavlja da čuva čovjeka, pa je bolje što veći dio života biti čuvan, a niko ne zna gdje mu je Allah odredio kraj.
Povratak na arhivu