Vjernički strahovi

„Oni koji uputu Moju budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.“ Kur'an, El-Bekare, a.38.

Iako neugodna, strah je jedna pozitivna emocija čiji je zadatak zaštita osobe. To je pshofizički odgovor osobe na prijetnju stvarnu, očekivanu, ili zamišljenu.   Sa strahom se čovjek suočava već od svoga rođenja pa jaki glasovi i gubljenje oslonca kod beba izazivaju strah. Ovome se, nadovezuju strahovi od nekoga ili nečega formirani i stečeni tokom života. 

Većinu strahova nije potrebno liječiti. Ali, ako je riječ o iracionalnim strahovima tipa fobija i aneksioznosti potrebno se podvrgnuti tretmanima liječenja.

Također možemo sa pravom istaći da ona osoba koja zanemari vjeru doživljava niz strahova, najprije realnih onih od ljudi, pa do onih nastalih iz umišljaja o bolestima, i strahovima od stanja, prostora, životinja, insekata... Takva osoba punanapetosti, tjeskobe, crnih slutnji, neugodnih očekivanja,slikom je one osobe koju Kur'an opisuje riječima:

„A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti...“ - Kur'an, Ta-Ha, 124.

Naši pređi živjeli su tvrd i težak život, pa ipak u njima je bilo toliko ushićenja, vedrine i optimizma. I otkrili smo da je u njih polet i oduševljenje, hrabrost i neustrašivost ulivala jaka vjera u Allaha i oslon na Allaha. I zato, može se reći: Više vjere - manje straha, i obrnuto manje vjere - više straha u čovjeku.

Primjećujemo, moderni čovjek živi sa mnogo vrsta straha. A poznato je strah je najjača emocija koja u sebi sadrži i fizičku, fiziološku i psihološku komponentu. Tu su prvenstveno osobni strahovi poput straha od umiranja, patnje, sakaćenja, bolesti, nemoći, gladi, od izolovanosti, gubitka slobode i gubitka svoga Ja. 

Kod radno sposobnih najviše je izražen strah od ljudi. Čovjek strahuje da će biti odbačen, ismijan, napadnut, ostati sam i usamljen. Čovjek strahuje da će pogrešno procijeniti i donijeti pogrešnu odluku, da će ekonomski propasti, ostati bez zaposlenja i osiromašiti. Strahuje od pogleda, geste i jezika. Strahuje od javnog nastupa, strah ga je od preuzimanja odgovornosti i izazova, plaši se novoga i nepoznatih ljudi. On strahuje da ostane na svom čvrstom stavu. Ako je pogriješio boji se da neće biti razotkriven i osuđen, zatvoren i ugled mu srozan, i drugi strahovi koji ga prate i pogađaju.

Moderni čovjek, u strahu od drugog čovjeka i javnog mnenja,uglavnom se ponaša konformistički, lahko se odriče vlastitih stavova i načela. Prilagođava se da bi ugodio i udovoljioljudima i okruženju. Za ovakve će Kur'an reći:

„Oni se više boje vas nego Allaha, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju.“ - Kur'an, El-Hašr, 13.

Rađaju se i posve novi strahovi: strah od digitalnog nasilja, ali i od toga da osoba bude izolovana od virtuelnih 'prijatelja' sa kojima vodi razgovore lišene dodira i emocije, uz ovo ide istrah od propuštenih informacija jer da bi bio u trendu on mora odmah posjedovati i proslijediti uvijek svježu informaciju. 
Ukratko, kako piše književnik Dževad Karahasan: „Otkako se ne boji Boga, čovjek se boji svega!“

Kur'an ističe strah. On operiše sa devet izraza kod opisa straha, a posebnu pozornost skreće na: hawf, hašijeh, i redža'. Hawf je bojazan, strepnja, strah. To je jedna urođena prisutna emocija kod svakog čovjeka usljed neposredne opasnosti. Po islamu Pet je zaštićenih vrijednosti nad kojima čovjek bdije i čija ugroženost u njemu izaziva strah, a to su: vjera, život, razum, porodica, i imetak. 

Hašijeh je poseban, uzvišeni strah nastao usljed spoznaje o Allahu, Njegovoj bezgraničnoj milosti i moći i iz toga se rađastrahopoštovanje prema Allahu dž.š. Redža' u sebi sadrži i strahopoštovanje prema Allahu, ali i nadu u Njegovu dž.š. milost; pomiješani u neodvojivimosjećajem straha i nade - hašijeh i redža'.

Strahopoštovanje i nada u Allahovu milost izrodili su generacije koje su živote posvećivale uzvišenom putu islama. Jedan od takvih bio je treći halifa Osman ibn Affan poznat kao pobožan, darežljiv, skroman, obradovan Džennetom, počašćen mučeničkom smrću šehida. Govorio je o pet strahova koji bi trebalo da krase srce svakog vjernika kako bi istrajali na putu islama, a otrgli se drugim strahovima:

1. Strah od gubitka imana. Usljed života u blagodatima i u udobnosti bojazan da u čovjeku žar vjere ne zgasne.
2. Strah od Meleka pisara. Strah od toga da se ne upiše, prikaže i time razotkrije naše ružno djelo.
3. Strah od šejtana. Strah od šejtanskog zavođenja i potpadanja pod njegov utjecaj.
4. Strah od smrti. Strah da ne dočekamo iznenadni, neznani trenutak smrti za koji se bojimo da ne bi bili valjano spremni.
5. Strah od ovoga svijeta. Bojazan da u čovjeku kratko i prolazno ovosvjetsko ne nadvlada vječno onosvjetsko.  (Prema: Faraid al-Kalam lil Hulefail-Kiram)

Prema iznesenom, da bi održali u sebi ove pozitivne strahove,nužno je:

• neprekidno, u svakom trenutku biti svjestan Allaha;-
• badetom činiti pohvalu i zahvalnost Allahu pred Kojim smo vječiti dužnici;
• imati povjerenje u Allahova obećanja data vjernicima;
• s pouzdanjem se prepustiti Allahovoj zaštiti;
• gajitistrahopoštovanje i nadu u Allahovu Milost. 

Za rasterećenje od suvišnih strahova potrebno je ojačati samopouzdanje uz pomoć pouzdanja u Allaha i izrasti u vjerido tog nivoa na kojem strah ne nadvladava čovjeka nego čovjek razumom upravlja strahom, postupno se suočava sa izvorom straha, i on strah ublažava, ili ga posve potisne. 

Ispravan uzajamni odnosa na relaciji: Allah – Čovjekpodrazumijeva ovaj odnos kao odnos: Gospodar (Rabb) i Sluga (Abd). A biti slugom to je imati dostojanstvo i slobodu, imati zaduženje, odgovornost, zasluženu nagradu, ali biti i sankcionisan i kažnjen od strane Gospodara. U temeljnoj formuli islama - Kelimei-šehadet Muhammed saws je naglašen najprije kao Sluga pa potom Poslanik - abduhu we resuluhu. Čovjek spram Gospodara sićušan, nemoćan, sluga potreban zaštite i pomoći treba da ovaj odnos prema Allahu održavastalnim i neprekinutim. Nužno je uvijek iznova i iznovapotvrđivati svoju ovisnost vezujući se uz Allaha kako binadrasli zemnu prizemnost našu i ovisnosti i strahove našekoje nam proizvode i nameću uzdignuti, umišljeni i oholisamoproglašeni gospodari. Sa dostojanstvom, strepnjom, bojazni i strahom vjernik živiovozemni život jer odabrao je živjeti u pokornosti svome Gospodaru awdž. To nije nimalo lahko. To je kao živjeti ispod prijeteće, nadvijene stijene nad njime iščekujući svakoga časa da se stijena pokrene i sruči na njega.

Od Allahovog Poslanika saws Ebu Hurejre r.a. prenosi hadis u kojem Allah dž.š.veli: “Tako mi Moje veličine, Ja kod Svoga roba neću spojiti dva straha, niti dvije sigurnosti: Ako bude siguran i ne bude se bojao Mene na dunjaluku, zastrašit ću ga na ahiretu; a ako se bude Mene bojao na dunjaluku, dat ću mu sigurnost na Sudnjem danu.“(Ibn Hibban)

Povratak na arhivu