U vremenu u kojem riječi „dijalog“, „pluralnost“ i „suživot“ često zvuče potrošeno, ovogodišnji zajednički iftar Islamske zajednice Stuttgart pokazao je da one još uvijek mogu imati težinu, ako se izgovaraju licem u lice.
Ramazan je mjesec posta, ali on je i mjesec razotkrivanja suštine. Post čovjeka ogoli od suvišnog, vrati ga nutrini, a nutrina ako je iskrena uvijek traži Drugog.
Kur’an nam kazuje:
„O ljudi! Mi smo vas od jednog čovjeka i jedne žene stvorili i na narode i plemena vas podijelili da biste se upoznavali…“ (49:13)
Ta riječ litaʿārafū da biste se upoznavali ne znači tek informaciju o drugome.
Ona podrazumijeva prepoznavanje, priznanje, pa i hrabrost da se Drugom približimo bez straha.
Upravo to se dogodilo sinoc Stuttgartu.
Večer je započela učenjem Kur’ana, a potom je značenje ajeta odzvanjalo na njemačkom jeziku.
U toj dvojezičnosti osjetila se stvarnost našeg vremena: vjera ukorijenjena u Objavi, ali izgovorena u jeziku grada u kojem živimo.
Nije to bila simbolika radi simbolike, nego konkretna poruka pripadamo ovom prostoru i preuzimamo odgovornost za njega.
Govori domaćina, predsjednika džemata Hamza Subasic i imama Hfz. Velid ef. Kalabic podsjetili su da mostovi ne počinju u protokolu, nego u srcu.
Ramazan nas uči samokontroli, ali i socijalnoj osjetljivosti. Uči nas da budemo sigurnost drugome.
Poslanik, alejhi selam kaže:
„Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni ljudi.“
Bez sigurnosti nema dijaloga. Bez sigurnosti nema zajedničkog prostora.
A taj prostor je sinoc bio opipljiv.
Predstavnici Grada Stuttgarta, institucija, Katoličke i Evangeličke crkve, Jevrejske zajednice, kao i Vijeća religija, nisu bili tek formalni gosti.
Govorili su jasno, odgovorno i sa sviješću da je povjerenje danas krhko.
U njihovim riječima nije bilo prazne kurtoazije. Bilo je svijesti o izazovima, ali i odlučnosti da se zajednički čuva dostojanstvo svakog čovjeka..
Dijalg u Stuttgartu živi..
A uspio je jer nije ostao na deklaraciji.
Uspio je jer su razlike priznate, a ne prešućene.
Uspio je jer je pluralnost prihvaćena kao realnost, a ne kao prijetnja.
U vremenu globalnih napetosti, kada religijski identitet često postaje povod za podjele, zajednički iftar u Stuttgartu pokazao je da religija može biti i prostor smirivanja, odgovornosti i zajedničke brige za društvo.
Nije zanemarivo što se sve to dogodilo upravo u mjesecu Ramazanu.
Post nas uči mjeri. A mjera je ono što danas nedostaje javnom prostoru. Mjera u govoru. Mjera u reakciji. Mjera u prosudbi.
Za istim stolom sjedili su ljudi različitih tradicija, ali sa zajedničkom sviješću da brojke: većina i manjina nisu trajna kategorija.
Ono što ostaje trajno jeste ljudsko dostojanstvo.
A njega štitimo samo ako jedni drugima postanemo sigurnost.
Možda je upravo to bila najdublja poruka večeri:
da dijalog nije slabost identiteta, nego njegova zrelost.
Zajednički iftar realiziran je od strane Odbora Islamske zajednice Stuttgart, na čelu s predsjednikom džemata Hamzom Subašićem i imamom Velid ef. Kalabićem, uz angažman članova odbora, kao i koordinatora za dijalog ispred džemata – dr. Ferida Kugića i Zinete Subašić.
Ako je suditi po ovoj večeri, dijalog u Stuttgartu nije tek program.
On je proces.
A proces koji se hrani povjerenjem ima budućnost.
