Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu dž.š. Milostivom, Samilosnom, Gospodaru Sudnjeg dana, neka su salavati i selami posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu s.a.w.s. na njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe i na sve naše plemenite šehide.
Poštovana braćo. Pred nama je veoma važan datum, a to je rođenje Božijeg Miljenika, Muhammeda s.a.w.s. O njemu je napisano i prevedeno mnogo djela, tekstova i izrečeno puno predavanja. Zato govoriti o Božijem Poslaniku s.a.w.s. jeste kao plivati u okeanu čije se obale ne naziru, tj. nikada ne možemo sve iscrpiti, izreći i staviti tačku.
Pokušat ću, draga braćo, da nas podsjetim na dva segmenta o Allahovom Miljeniku s.a.w.s.
Prvo, njegovo poslanje jedna je od najvećih blagodati čovječanstvu. Dovu koju su upućivali Ibrahim i Ismail a.s, Allah dž. š. je ispunio kada je iz Svoje mudrosti poslao jednu od najvećih blagodati i milosti, poslanika jednog između njih. Ova velika Allahova blagodat jasno ocrtava Allahovu počast i dobrotu prema svim ljudima. Obraća nam se Uzvišeni i poziva nas onome što nas oživljava, onome što će popraviti naša srca i stanja.
لَقَدْ مَنَّ اللهُ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ إِذْ بَعَثَ فِيهِمْ رَسُولا مِّنْ أَنفُسِهِمْ يَتْلُواْ عَلَيْهِمْ ءَايُّتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ اٌلْكِتاب وَاَلْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا مِن قَبِلُ لَفِي ضَلال مُّبِينٍ
„ Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ [Āli-ʿImrān: 164]
Da nam riječ Božiju kazuje i prenese, zato naša srca treba da strepe kada se Allahov dž.š govor sluša. Da nas očisti, jer svako vrijeme i mjesto ima svoj džahilijjet tj. neznanje i potrebu da se čisti. Džefer ibn Ebi Talib koji se obraća hrabro abesinskom caru Nedžašiju i taksativno nabraja kakvi su oni (prije islama) bili i kakva je promjena nastala:„ On nas je pozvao da samo Allaha vjerujemo i obožavamo, on nam naređuje iskrenost u govoru, ispunjenje emaneta, održavanje rodbinskih veza, lijepe komšijske odnose, uzdržavanje od harama i prolijevanja krvi, a zabranjuje nam nemoral, lažno svjedočenje, atak na imetak siročeta, klevetu žena.“ Nisu li, sve ove pošasti prisutne još i više danas."
يَأَيَّهَا النَّبِيُّ إِنَّا أَرْسَلْناك شاهدا وَمُبَشِّرًا وَنَذِيرًا
„ O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,[El-Ahzab:45]
وَدَاعِيًا إِلَى اللهِ پاِذْنِهِ وَسِرَاجًا مُنِیرًا
„Da po Njegovom naređenju pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. El-Ahzāb: 46]
Allahov Poslanik s.a.w.s. je svjedok, donosilac radosnih vijesti, on nas opominje i poziva najljepšim riječima, ne ponižavajući i ne proklinjući nikoga, zato je on do Posljednjeg Dana, Svjetiljka koja sija. Pokazao nam je i osvijetlio putove, a na tom putu za svakoga mjesta ima. Ebu Hurejre r.a. prenosi: „ Jednom prilikom bi rečeno Poslaniku a.s. dovi Allahu dž.š. da uništi mušrike. On reče:“ Nisam poslan da proklinjem, poslan sam kao Milost.“ O toj milosti koja se slijedi, Uzvišeni kaže:
قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمّْ وَاللّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ
Reci: „Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.“ [Āli-Imrān: 31]
Kada nam se govori „ onda mene slijedite“, to nam pojašnjava Ebu Hamid el Gazali i veli: „Nama je naređeno da slijedimo, a ne da oponašamo. Upravo je oponašanje način na koji se Poslanik a.s. zarobljava isključivo u vrijeme kada je živio. Neophodno je (zato) razdvojiti pojmove slijeđenja i oponašanja.“
Draga braćo, iako danas često slušamo pojam „ po sunnetu“, upravo zbog toga „po sunnetu“ dođe to težih razilaženja i nepodnošljivosti. Zašto?
Zato što se želi sunnet prikazati i predstaviti samo kroz fizičku manifestaciju Poslanikova s.a.w.s. života. Sunnet je daleko više od samog fizičkog manifesta, on traži duh i razumijevanje koje stoji iza njega. Nemojmo padati u iskušenje težnjom za sprovođenjem sunneta bez življenja njegovog smisla, duha i suštine. Svaki organ ima svoje sunnete i Božiji Poslanik a.s. nije zatvorenik jednog vremena, već svevremena i savremena ličnost.
Kako nas i uči Pejgamber s.a.w.s. obraćajući se Enesu b. Maliku je rekao: „Sine, trudi se da ni prema kome ne gajiš mržnju u svome srcu! To je moj sunnet! Ko oživi moj sunnet bit će sa mnom džennetu.“
Poslanikovo s.a.w.s. naslijeđe nas uči da su sunneti srca desetorostruki u odnosu na fizičke sunnete. Tako je i nama neko nametnuo pogrešno razumijevanje sunneta, te kako reče jedan naš profesor, neki vode računa obavezno kojom nogom ulazi u džamiju, a olahko zalazi u tuđi posjed. Fizički aspekt Poslanikovog, a.s., sunneta ne treba svjesno zanemarivati, ali ne uzimajmo olahko ni duhovne aspekta sunneta. Sve je to od sunneta našeg Miljenika s.a.w.s. koji je pokazivao toliku samilost prema djeci, poštovanje i respekt prema starijim i velikodušnost prema ženama, pa čak je i za uginulu životinju imao probrane riječi.
Poslanik, a.s., je rekao: „Allah najviše voli onoga ko svoje obaveze izvršava na najljepši način.“ Lijepa riječ, govor ljubaznosti i mira danas su nam itekako potrebni. Potrebno je da nas razuman govor vodi poštovanju, miru i pomirenju. Jezik kada lijepo govori sadaku čini. Jezikom izražavamo riječi zahvalnosti i veličanja Uzvišenoga Gospodara. Na kraju Allahu dž.š. zahvaliti što nam je razum podario, a razum uposlimo u razmišljanju, optimizmu, planiranju i sticanju znanja da bi ostali na sunnetu. Amin
Povratak na arhivu