„O vjernici, ne idite šejtanovim stopama. Onoga, ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.
.. A da nije, Allahove dobrote prema vama, i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali, Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.“ Kur'an, En-Nur, 21.
Svemu u svemiru i prirodi, neživom i živom, Stvoritelj i Gospodar svih svjetova odredio je svrhu i cilj. I po tome kako je kome šta dato i dodijeljeno po Gospodarevom awdž određenju, tako se život i kretanje odvija u punom skladu, bez otpora, bez drugačijeg djelovanja, ili protivljenja. U posvemašnjoj pokornosti, i nikako drugačije nego na način kako je to Gospodar svih svjetova odredio.
Čovjeku, jedinom, između svega stvorenog, data je mogućnost kršenja reda i pravila. On može da ne posluša, on može da se usprotivi jer u posjedu je svoje slobodne volje, istina vremenski kratke i po opsegu ograničene. Ona mu obezbjeđuje svjesno, dragovoljno, predanje i pokornost Allahu i Objavi, ali i svjesno, slobodno odricanje, neprihvatanje i nepokornost.
Čovjek, posebno kada je zdrav i u blagostanju, sa lahkoćom se odriče pokornosti i čini kako mu je volja i kako mu je drago. Često se toliko zanese i uzdigne u toj svojoj slobodi da, gledano sa strane, on svojim ponašanjem odaje biće koje je zaboravilo na Allaha, i kao da se Allaha njegovo ponašanje apsolutno ne tiče, pa se ponaša tako kao da nikada pred Allaha neće stati i odgovarati.
Čovjek svojim nehatom, bahatošću, osionošću, arogancijom, samodopadljivošću i samoljubljem doslovno se poigrava sa svojom životnom sudbinom. Sa zabrinutošću Hanah Arnet kritikuje dehumanizirani moderni svijet i veli: „Mi smo samo na korak da izgubimo ono što nas čini ljudima... navikavamo se da se pretvorimo u masu, radnu snagu, ljudske resurse, u stvari“.Svijet je zaslijepljen ovosvjetskim i prolaznim i slijepo slijedi idole: novac, moć, slava, biti poznat i popularan, biti lijep i dopadljiv i što duže mlad, uživati u porocima, zanemariti Boga i Objavu a u centar staviti sebe - posrnulog čovjeka, učiniti ga vrhovnim idolom.
Zahvaljujući modernim tehnikama i tehnologiji ponajmanje današnji čovjek tijelom stradava. Ali, on ponajviše stradava umom, srcem i dušom, i ovo je vidljivo posvuda. Zauzet je kurs suprotan Objavi što otvara put ka manipulaciji, hladnoći, interesu i bezosjećajnosti. Objava Gospodara govori, upozorava, navodi primjere, prijeti i kazuje šta osobu i čovječanstvo očekuje ukoliko se izigra pravac, svrha i cilj čovjekovog života i slijede zablude bezbožnih. Otuda u islamu toliko inzistiranja na Objavi u cilju ispravljanja i spasa.
Oni, koji su sretnici oba svijeta, svijeta dunjaluka i svijeta ahireta, žive uravnoteženo, usaglašenim životima kojima svjedoče svoju vjeru trudeći se da im dunjaluk ne nadvlada ahiret, niti da ahiretom znemare dunjaluk. Oni su zadovoljni, i ne proganjaju ih žurbe, nemiri i strahovi jer slijede Objavu – jedinstveni Put koji je dao Allah, a Poslanik a.s. ga oživio i pokazao uspješnim na primjerima svoga i kroz živote uzoritih sljedbenika. Abdullah Ibn Mes'ud pripovijeda:
„Allahov Poslanik povukao je jednu pravu liniju, i rekao je: 'Ovo je Allahov put!', a potom je povukao zdesna i slijeva ove prave linije nekoliko manjih linija i rekao: 'Ovo su putevi razgranati - dodaje Jezid - i na svakom od ovih puteva je šejtan i poziva k njemu.'“ (Bilježi, Imam Ahmed, 4142.)
Život je ogromno, uvijek živo, borbeno polje na kojem su neprekidno različiti izazovi i iznenađenja na koja mi različito odgovaramo. Stalno traju, u čovjeku i izvan njega, pulsiranje i osciliranje između svjetla i tame, između dobra i zla, između vjere i nevjere, smisla i besmisla, između biti i ne biti, uspravnog držanja, posrtanja, pada, uzdizanja.
Zato, ma koliko sebe držali ispravnim, potrebno nam je stalno samopreispitivanje, provjera svoga stanja i zapitanost: Jesam li kod Allaha na nivou povjerene mi misije? Je li ovo što činim uz zadovoljstvo Allaha, pa potom i mene samog? Da li aktivno radim na dobru i isticanju dobra, i jesam li aktivan na suzbijanju zla i njegovoj osudi?
U definisanju pojma sljedbenik islama - musliman sadržani su: znati, djelovati, osjećati. Ako kažemo: musliman je onaj koji se upoznao sa učenjem islama, predao se istini vjere, poslušno prihvata sve naređeno i izbjegava sve vjerom zabranjeno, i vjeru živi sa dubokim osjećanjem zadovoljstva i ponosa; po ovome uviđamo da biti musliman, to nije tek ime pripadnika, puka izjava, niti molitva i mnoštvo naučenih činjenica iz učenja vjere, nego je to zahtjev da se osoba muslimana saživi i stopi sa učenjem islama i aktivno djeluje.
Prikazivanje islama u formi vlastite životne prakse prema Kur'anu i Sunnetu odaje sliku uspješnog, zadovoljnog i sretnog, ili manje uspješnog, manje zadovoljnog i manje sretnog muslimana, zavisno od stepena usaglašenosti sa pomenutim osnovnim izvorima islama. Ovo ukazuje na to da je put ka sretnom, zadovoljnom i uspješnom muslimanu i muslimanki jedino moguć u što većoj usaglašenosti čovjeka i Objave, a nikako u udaljavanju, raskoraku, niti u traganju za drugim putevima mimo puta islama.
Ovom zahtjevu vjernici danas uglavnom u nedovoljnoj mjeri udovoljavaju kako se to od njih očekuje, pa su posljedice ovakvog stanja više nego očite na planu individualnog, zajedničkog i života društava.
U vremenu smo u kojem su prenaglašeno istaknute slike i riječi. Gotovo sve je usmjereno prema vizuelnom, idejnom i konceptualnom, a premalo prema sadržajnom, suštinskom i djelatnom. Posvuda nedostaje djela usaglašenih sa naučenim, izgovorenim, datim, proklamiranim, obećanim, očekivanim.
Usljed odsustva prakse izražena je povreda uzvišenosti Allahove riječi prvenstveno od strane samih muslimana veća gotovo i od mržnje palitelja Mushafa.
Nije bezrazložan uporni poziv na stalno iščitavanje i razmišljanje o sadržaju poruka iz Kur'ana koji je po svojoj temeljnoj definiciji Knjiga koja se neprekidno čita i recitira sa svojom osnovnom svrhom: Kur'an uvijek pri ruci kako bi izravno uticao na pozitivno djelovanje i aktivno su-djelovanje, kao i na osudu, prezir i suzbijanje zla.
Nažalost Objava u dovoljnoj mjeri ne oblikuje osobe našega doba. Ovo je još teže kada se uzme u obzir da smo u vremenu brze komunikacije i pregledne dostupnosti svake vrste pa i sadržaja Kur'ana koji je Kitabun-mubin - Posve jasna i lahko razumljiva knjiga i na svakom jeziku, i na svakom mjestu sadržajem prisutan. Dozvolite mi da ovdje spomenem primjer iz života moga prijatelja, izvrsnog dr T.M. kod kojega sam gledao u rukama dobro pohaban primjerak Kur'ana cio izpodvlačen markerom. Meni, doslovno začuđenom, pojasnio je pohabanost i išaranost teksta i margina Kur'ana ovim riječima: „Moja porodica i ja svaku uvečer prelistavamo stranice Kur'ana i tragamo za odgovorima upitani da li su naši postupci tokom dana bili usaglašeni sa slovom Kur'ana Časnog!“
Istinski radimo na tome kako Kur'an učiniti živim u rukama živog čovjeka. Ovaj relacijski odnos Čovjek – Kur'an učinimo izravnim jer je to logičan, jasan sadržaj, posve blizak čovjeku i lahko primjenjiv. Zato prelaz sadržaja u život ljudski učinimo bez nepotrebnog umetanja brojnih teoloških rasprava i apologetskih tekstova na teme kako čitati Kur'an, kolika je njegova veličina i značaj i slično što treba ostaviti uskom krugu stručnjaka, ali ne i narodu.
Također, inzistiranjem isključivo na memorisanju cjelokupnog teksta ili dijelova Kur'ana, a da pri tome osobe ne razvijamo do visine tumača i najboljih primjera života po uputama Kur'ana, ovim načinom mi promocije časnih hafiza činimo nedovršenim i nepotpunim.
Ovdje spomenimo i pretjeranu strogost kod izgovora teksta ritmičko-melodijskim recitiranjem ajeta pa smo učinili da stil i estetika budu izraženiji od poruke i suštine. Muhammed a.s. u cilju stalnog, bliskog kontakta sa Kur'anom daje podsticaja upornima, koji sa mukom izgovaraju „zamuckujući i sa poteškoćama, da će imati dvostruku nagradu!“ (prenosi se od h. Aiše r.a., bilježi Muslim) kako bi se prednost dala sadržaju. Smatramo da i čuveni hadis koji prenosi Enes b. Malik u pogledu ispravnog učenja: „Mnogo je onih koji uče Kur'an, a Kur'an ih proklinje“; protumačimo i protezanjem proklinjanja i na one koji svjesno zanemaruju sadržaj uzvišenog teksta, ne drže ga za spas i uputu, krše zabrane i ne drže se naredbi.
Isto se da osjetiti i kod primjene Kur'ana u liječenju duševno i tjelesno oboljeli, kao i za spas duša umrlih činjenjem Kur'ana naglašeno dovom.
Značenje poruke izostaje i kod izrade levhi arapskim kaligrafskim tehnikama ispisivanja uzvišenog teksta a da ga ne prati latinska kaligrafija prevoda u jeziku naroda kojem je levha namijenjena.
Naročito važno, i posebno interesantno je ovdje primijetiti i za primjer uzeti da su generacije naših uzoritih djedova i nana, i njihovih prethodnika, odgojili i oblikovali ajeti Kur'ana Časnog i Sunnet Poslanika saws. Islam je ugrađen, i utkan u njihova živa bića putem čestite riječi i primjerima pozitivne tradicije, kroz običaje, primjerima visokog islamskog morala osobe, porodice, rodbinstva, komšiluka, kao i putem rada i odnosa u radu, u trgovini i poslovanju, i uopće u međuljudskim odnosima koje je resilo poštovanje, čestitost, pravda i iskenost. Oni su u formalnom pogledu bili 'nepismeni' jer nisu poznavali pismo – jaziju Kur'ana, niti su na svom jeziku, u prijevodu imali priliku čitali hadise i životopis Allahovog Poslanika a.s., a živjeli su stvarnost uzornim životima čestitih muslimana po Kur'anu i Sunnetu! Oni su odgojem u potpunosti bili osviješteni u pogledu toga od kuda dolaze, kuda idu, i šta im je najpreče činiti. Znali su svoju životnu zadaću i cilj kojem streme, i zato su posve lahko postojano, strpljivo i sa upornošći podnosili sve izazove na svome životnom putu.
Po istoj matrici odgojimo i mi generacije svojih sinova i kćeri. Ne dozvolimo da nam put islama budu samo pisanje i izgovor riječi koje djela ne potvrđuju, kao i obredi, molenje i dove, a da nam primjerom budu i da nam životnu stazu i smjer pokazuju oni koji nisu svjesni Boga, sebe, niti Puta. Ne pravimo nesretni kompromis: islamsko vjerovanje i obredoslovlje i neislamsko djelovanje i postupanje. Okanimo se eksperimentisanja na sebi i na našim porodicama. U ovom pogledu hrabro dopustimo sebi da smo 'staromodni' jer nije uvijek potraga za novim i slijeđenje novoga, nedovoljno poznatog i istraženog, put ka uspjehu. Često je vjernost tradiciji, povratak na staro, znano i praksom potvrđeno istinski put ka našem oživljavanju i progresu.
Povratak na arhivuZavršimo naše obraćanje upućeno vjernicima kod kojih se oštro osuđuju formalizam i licemjerje općenito, a tek, kako je to golemo osuđeno kada se čini u odnosu prema Kur'anu a.š. i Sunnetu Poslanika a.s, zato čujmo: „O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!“ - Kur'an, Es-Saff, 2-3.