Hutbe

Životom svjedočimo našu predanost uzvišenom putu

Životom svjedočimo našu predanost uzvišenom putu Životom svjedočimo našu predanost uzvišenom putu

„O vjernici, ne idite šejtanovim stopama. Onoga, ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.

|

.. A da nije, Allahove dobrote prema vama, i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali, Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.“ Kur'an, En-Nur, 21.

Svemu u svemiru i prirodi, neživom i živom, Stvoritelj i Gospodar svih svjetova odredio je svrhu i cilj. I po tome kako je kome šta dato i dodijeljeno po Gospodarevom awdž određenju, tako se život i kretanje odvija u punom skladu, bez otpora, bez drugačijeg djelovanja, ili protivljenja. U posvemašnjoj pokornosti, i nikako drugačije nego na način kako je to Gospodar svih svjetova odredio. 

Čovjeku, jedinom, između svega stvorenog, data je mogućnost kršenja reda i pravila. On može da ne posluša, on može da se usprotivi jer u posjedu je svoje slobodne volje, istina vremenski kratke i po opsegu ograničene. Ona mu obezbjeđuje svjesno, dragovoljno, predanje i pokornost Allahu i Objavi, ali i svjesno, slobodno odricanje, neprihvatanje i nepokornost.

Čovjek, posebno kada je zdrav i u blagostanju, sa lahkoćom se odriče pokornosti i čini kako mu je volja i kako mu je drago. Često se toliko zanese i uzdigne u toj svojoj slobodi da, gledano sa strane, on svojim ponašanjem odaje biće koje je zaboravilo na Allaha, i kao da se Allaha njegovo ponašanje apsolutno ne tiče, pa se ponaša tako kao da nikada pred Allaha neće stati i odgovarati.

Čovjek svojim nehatom, bahatošću, osionošću, arogancijom, samodopadljivošću i samoljubljem doslovno se poigrava sa svojom životnom sudbinom. Sa zabrinutošću Hanah Arnet kritikuje dehumanizirani moderni svijet i veli: „Mi smo samo na korak da izgubimo ono što nas čini ljudima... navikavamo se da se pretvorimo u masu, radnu snagu, ljudske resurse, u stvari“.Svijet je zaslijepljen ovosvjetskim i prolaznim i slijepo slijedi idole: novac, moć, slava, biti poznat i popularan, biti lijep i dopadljiv i što duže mlad, uživati u porocima, zanemariti Boga i Objavu a u centar staviti sebe - posrnulog čovjeka, učiniti ga vrhovnim idolom.

Zahvaljujući modernim tehnikama i tehnologiji ponajmanje današnji čovjek tijelom stradava. Ali, on ponajviše stradava umom, srcem i dušom, i ovo je vidljivo posvuda. Zauzet je kurs suprotan Objavi što otvara put ka manipulaciji, hladnoći, interesu i bezosjećajnosti. Objava Gospodara govori, upozorava, navodi primjere, prijeti i kazuje šta osobu i čovječanstvo očekuje ukoliko se izigra pravac, svrha i cilj čovjekovog života i slijede zablude bezbožnih. Otuda u islamu toliko inzistiranja na Objavi u cilju ispravljanja i spasa. 

Oni, koji su sretnici oba svijeta, svijeta dunjaluka i svijeta ahireta, žive uravnoteženo, usaglašenim životima kojima svjedoče svoju vjeru trudeći se da im dunjaluk ne nadvlada ahiret, niti da ahiretom znemare dunjaluk. Oni su zadovoljni, i ne proganjaju ih žurbe, nemiri i strahovi jer slijede Objavu – jedinstveni Put koji je dao Allah, a Poslanik a.s. ga oživio i pokazao uspješnim na primjerima svoga i kroz živote uzoritih sljedbenika. Abdullah Ibn Mes'ud pripovijeda:

„Allahov Poslanik povukao je jednu pravu liniju, i rekao je: 'Ovo je Allahov put!', a potom je povukao zdesna i slijeva ove prave linije nekoliko manjih linija i rekao: 'Ovo su putevi razgranati - dodaje Jezid - i na svakom od ovih puteva je šejtan i poziva k njemu.'“ (Bilježi, Imam Ahmed, 4142.)

Život je ogromno, uvijek živo, borbeno polje na kojem su neprekidno različiti izazovi i iznenađenja na koja mi različito odgovaramo. Stalno traju, u čovjeku i izvan njega, pulsiranje i osciliranje između svjetla i tame, između dobra i zla, između vjere i nevjere, smisla i besmisla, između biti i ne biti, uspravnog držanja, posrtanja, pada, uzdizanja.

Zato, ma koliko sebe držali ispravnim, potrebno nam je stalno samopreispitivanje, provjera svoga stanja i zapitanost: Jesam li kod Allaha na nivou povjerene mi misije? Je li ovo što činim uz zadovoljstvo Allaha, pa potom i mene samog? Da li aktivno radim na dobru i isticanju dobra, i jesam li aktivan na suzbijanju zla i njegovoj osudi?

U definisanju pojma sljedbenik islama - musliman sadržani su: znati, djelovati, osjećati. Ako kažemo: musliman je onaj koji se upoznao sa učenjem islama, predao se istini vjere, poslušno prihvata sve naređeno i izbjegava sve vjerom zabranjeno, i vjeru živi sa dubokim osjećanjem zadovoljstva i ponosa; po ovome uviđamo da biti musliman, to nije tek ime pripadnika, puka izjava, niti molitva i mnoštvo naučenih činjenica iz učenja vjere, nego je to zahtjev da se osoba muslimana saživi i stopi sa učenjem islama i aktivno djeluje.

Prikazivanje islama u formi vlastite životne prakse prema Kur'anu i Sunnetu odaje sliku uspješnog, zadovoljnog i sretnog, ili manje uspješnog, manje zadovoljnog i manje sretnog muslimana, zavisno od stepena usaglašenosti sa pomenutim osnovnim izvorima islama. Ovo ukazuje na to da je put ka sretnom, zadovoljnom i uspješnom muslimanu i muslimanki jedino moguć u što većoj usaglašenosti čovjeka i Objave, a nikako u udaljavanju, raskoraku, niti u traganju za drugim putevima mimo puta islama.

Ovom zahtjevu vjernici danas uglavnom u nedovoljnoj mjeri udovoljavaju kako se to od njih očekuje, pa su posljedice ovakvog stanja više nego očite na planu individualnog, zajedničkog i života društava.

U vremenu smo u kojem su prenaglašeno istaknute slike i riječi. Gotovo sve je usmjereno prema vizuelnom, idejnom i konceptualnom, a premalo prema sadržajnom, suštinskom i djelatnom. Posvuda nedostaje djela usaglašenih sa naučenim, izgovorenim, datim, proklamiranim, obećanim, očekivanim.

Usljed odsustva prakse izražena je povreda uzvišenosti Allahove riječi prvenstveno od strane samih muslimana veća gotovo i od mržnje palitelja Mushafa.

Nije bezrazložan uporni poziv na stalno iščitavanje i razmišljanje o sadržaju poruka iz Kur'ana koji je po svojoj temeljnoj definiciji Knjiga koja se neprekidno čita i recitira sa svojom osnovnom svrhom: Kur'an uvijek pri ruci kako bi izravno uticao na pozitivno djelovanje i aktivno su-djelovanje, kao i na osudu, prezir i suzbijanje zla.

Nažalost Objava u dovoljnoj mjeri ne oblikuje osobe našega doba. Ovo je još teže kada se uzme u obzir da smo u vremenu brze komunikacije i pregledne dostupnosti svake vrste pa i sadržaja Kur'ana koji je Kitabun-mubin - Posve jasna i lahko razumljiva knjiga i na svakom jeziku, i na svakom mjestu sadržajem prisutan. Dozvolite mi da ovdje spomenem primjer iz života moga prijatelja, izvrsnog dr T.M. kod kojega sam gledao u rukama dobro pohaban primjerak Kur'ana cio izpodvlačen markerom. Meni, doslovno začuđenom, pojasnio je pohabanost i išaranost teksta i margina Kur'ana ovim riječima: „Moja porodica i ja svaku uvečer prelistavamo stranice Kur'ana i tragamo za odgovorima upitani da li su naši postupci tokom dana bili usaglašeni sa slovom Kur'ana Časnog!“

Istinski radimo na tome kako Kur'an učiniti živim u rukama živog čovjeka. Ovaj relacijski odnos Čovjek – Kur'an učinimo izravnim jer je to logičan, jasan sadržaj, posve blizak čovjeku i lahko primjenjiv. Zato prelaz sadržaja u život ljudski učinimo bez nepotrebnog umetanja brojnih teoloških rasprava i apologetskih tekstova na teme kako čitati Kur'an, kolika je njegova veličina i značaj i slično što treba ostaviti uskom krugu stručnjaka, ali ne i narodu.

Također, inzistiranjem isključivo na memorisanju cjelokupnog teksta ili dijelova Kur'ana, a da pri tome osobe ne razvijamo do visine tumača i najboljih primjera života po uputama Kur'ana, ovim načinom mi promocije časnih hafiza činimo nedovršenim i nepotpunim.

Ovdje spomenimo i pretjeranu strogost kod izgovora teksta ritmičko-melodijskim recitiranjem ajeta pa smo učinili da stil i estetika budu izraženiji od poruke i suštine. Muhammed a.s. u cilju stalnog, bliskog kontakta sa Kur'anom daje podsticaja upornima, koji sa mukom izgovaraju „zamuckujući i sa poteškoćama, da će imati dvostruku nagradu!“ (prenosi se od h. Aiše r.a., bilježi Muslim) kako bi se prednost dala sadržaju. Smatramo da i čuveni hadis koji prenosi Enes b. Malik u pogledu ispravnog učenja: „Mnogo je onih koji uče Kur'an, a Kur'an ih proklinje“; protumačimo i protezanjem proklinjanja i na one koji svjesno zanemaruju sadržaj uzvišenog teksta, ne drže ga za spas i uputu, krše zabrane i ne drže se naredbi.

Isto se da osjetiti i kod primjene Kur'ana u liječenju duševno i tjelesno oboljeli, kao i za spas duša umrlih činjenjem Kur'ana naglašeno dovom.

Značenje poruke izostaje i kod izrade levhi arapskim kaligrafskim tehnikama ispisivanja uzvišenog teksta a da ga ne prati latinska kaligrafija prevoda u jeziku naroda kojem je levha namijenjena.  

Naročito važno, i posebno interesantno je ovdje primijetiti i za primjer uzeti da su generacije naših uzoritih djedova i nana, i njihovih prethodnika, odgojili i oblikovali ajeti Kur'ana Časnog i Sunnet Poslanika saws. Islam je ugrađen, i utkan u njihova živa bića putem čestite riječi i primjerima pozitivne tradicije, kroz običaje, primjerima visokog islamskog morala osobe, porodice, rodbinstva, komšiluka, kao i putem rada i odnosa u radu, u trgovini i poslovanju, i uopće u međuljudskim odnosima koje je resilo poštovanje, čestitost, pravda i iskenost. Oni su u formalnom pogledu bili 'nepismeni' jer nisu poznavali pismo – jaziju Kur'ana, niti su na svom jeziku, u prijevodu imali priliku čitali hadise i životopis Allahovog Poslanika a.s., a živjeli su stvarnost uzornim životima čestitih muslimana po Kur'anu i Sunnetu! Oni su odgojem u potpunosti bili osviješteni u pogledu toga od kuda dolaze, kuda idu, i šta im je najpreče činiti. Znali su svoju životnu zadaću i cilj kojem streme, i zato su posve lahko postojano, strpljivo i sa upornošći podnosili sve izazove na svome životnom putu.   

Po istoj matrici odgojimo i mi generacije svojih sinova i kćeri. Ne dozvolimo da nam put islama budu samo pisanje i izgovor riječi koje djela ne potvrđuju, kao i obredi, molenje i dove, a da nam primjerom budu i da nam životnu stazu i smjer pokazuju oni koji nisu svjesni Boga, sebe, niti Puta. Ne pravimo nesretni kompromis: islamsko vjerovanje i obredoslovlje i neislamsko djelovanje i postupanje. Okanimo se eksperimentisanja na sebi i na našim porodicama. U ovom pogledu hrabro dopustimo sebi da smo 'staromodni' jer nije uvijek potraga za novim i slijeđenje novoga, nedovoljno poznatog i istraženog, put ka uspjehu. Često je vjernost tradiciji, povratak na staro, znano i praksom potvrđeno istinski put ka našem oživljavanju i progresu.

Završimo naše obraćanje upućeno vjernicima kod kojih se oštro osuđuju formalizam i licemjerje općenito, a tek, kako je to golemo osuđeno kada se čini u odnosu prema Kur'anu a.š. i Sunnetu Poslanika a.s, zato čujmo: „O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!“ - Kur'an, Es-Saff, 2-3.

Povratak na arhivu
Pretplatite se na naš newsletter