„We zekkir fe innez-zikra tenfeul mu'minine!“-„I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti!“ Kur'an, Ez-Zarijat, 55.
Jedne prilike,tri puta zaredom Allahov Poslanik saws izgovori: 'Vjera je savjet!', na ovo ashabi upitaše: 'Kome o Allahov Poslaniče?', a on im odgovori: 'Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana, i običnom svijetu!' (Muslim)
Uobičajen, i najrašireniji izraz za dati savjet sa iskrenom željom za dobro onome kome se savjet daje jeste nasihat što je ujedno i iršad – upućivanje na Pravi put.
U gore citiranom ajetu riječ zekere - spomenuti, napomenuti, podsjetitidrugoga, dobila je u njenom naredbenom izrazu značenje upornog, opetovanog davanja savjeta 'we zekkir!' – 'I nastavi savjetovati!' sa čvrstim pouzdanjem da će savjet biti od koristi po vjernike kojima se savjet upućuje jer 'savjet će vjernicima, doista, koristiti!'.
Po islamu pružanje i primanje savjeta jeste dužnost koja pada na vjernike i vjernice, a u cilju je njihovog poboljšanja u odnosu prema Allahu i Kur'anu, u odnosu prema zanimanjimakojima se bave, u odnosima u porodici, kao i uopšte u međuljudskim, privatnim i poslovnim kontaktima, saradnji i odnosima. Prema tome, savjetovati, to je u potpunom skladu sa Objavom i tradicijom Poslanika a.s. jednako tako i savjete sa zahvalnošću primati. I ne postoje isključivo na jednoj starani savjetodavatelji i na drugoj savjetoprimatelji. Jednako, i oni najmudriji i najiskusniji trebaju savjeta jer svaka osoba ljudsko je biće manjkavo, i potrebno je savjeta i podsjećanja i ispravljanja na svom životnom putu. Uglavnom, ovaj odnos je odnos saradnje i međuprožimanja, obostranog davanja i primanja. Zato, savjet se ne odnosi samo na običan svijet, on je naročito potreban i nužan za prvake, predvodnike, upravljače, i rukovodioce jer njihova odgovornost je veća.
Čuvajmo se prenaglašenog vlastitog ega, on nas zavodi. On rađa u nama samodovoljnost, umišljenost i samouvjerenost da smo uvijek ispravni i da smo u pravu. Tako, iz stanja svoje 'savršenosti' čovjek drsko uzima sebi za pravo da druge upućuje, daje im savjete, kritikuje iocjenjuje. U našoj zajednici, pa i u društvu, zloupotrebljujući slobodu vlastitog izražavanja svojih mišljenja i stavova, a koristeći se alatima modernih elektronskih tehnologija, ljudi se utrkuju zasipajući nas svojim savjetima. Posebno je mučno stanje u kojem se nađemo kada nas savjetuje osoba čije kompetencije ne poznajemo, niti poznajemo njen moral niti životnestavove, a uz to pogotovo ako nismo zatražili mišljenje i savjet, a osoba nas ipak 'savjetuje'?!Jednostavno, sve više je ljudi koji posve drsko uzimaju sebi za pravo da kritikuju, daju savjete, upute, i nameću svoja mišljenja čineći to javno, u svakoj prilici, na svakom mjestu izravno se obraćajući kako pojedicu tako i grupi.
Ovo zasipanje savjetima od brojnih samoproglašenih savjetodavatelja govori prvenstveno o našem duhovnom i moralnom stanju u kojem se nalazimo. Mnogo je govora, a malo rada, mnogo je upućivača, a malo upućenih.
Stanje je danas takvo da se islam predstavlja i o njemu se govori kao da je to puka teorija odvojena od života. Čini se kao da su tekstovi Kur'ana i Hadisa mrtvi jezik bajkovitih kazivanja bez obaveznosti primjene na život i bez odgovornosti za naše postupke, kao da se naši postupci i djelovanje ne tiču islama, niti naše odgovornosti pred Allahom?!
Zato, sa punim pravom h. Alija r.a. veli: „Posve lahko je udijeliti savjet, ali teško je biti primjerom!“, aludirajući na to da su zapravo najbolji i najkompetentniji, savjetnici upravo oni koji malo govore jer njihov jezik su njihova dobra djela, i stoga od njih se savjet uzima jer kod njih poslije riječi slijedi očitovanjedjelom, pa ih se stoga poštuje i slijedi.
Uobičajeno je imamovo uopšteno davanje savjeta, uputa, i kritike, putem njegovih oficijelnih obraćanja vazu-nasihat što je u suštini lahko jer nasuprot imama stoji grupa uzeta kao nijema cjelina. O unutarnjem stanju osoba unutar grupe, o njihovim strahovima, brigama, sumnjama, problemima i pitanjima; o njihovim unutrašnjim burama, imam ne zna ništa, i stoga, on neoptetrećen uopšteno govori, savjetuje, upućuje. Ali, sa imamovim završenim nasihatom nije i kraj priče. Svaka osoba potom, u sebi prerađuje to što je čula, shvatila i upamtila. Međutim, da bi osoba poruku i prihvatila, i po onome što je čula postupila, i u djelo sprovela, osoba očekuje od imama da on svojim djelom potvrdi rečeno! Tek onda kada su u skladu riječ i djelo, istom tada možemo govoriti o imamu čija se riječ poštuje i u djelo sprovodi, i kojeg se slijedi, jer je svojim djelovanjem i stavovima izrastao je do autoriteta uzora. Zato, da bi neko mogao dati koristan savjet i uputu, i očekivati slijeđenje upute potrebno je: prvo, da osoba u svojoj sredini slovi kao pobožna i da je moralni autoritet; potom da posjeduje potrebno znanje da bi mogla dati savjet; te da osobu savjetodavca krase mudrost i životno iskustvo.
Posebno, oni koji žive kao priznati učeni i moralni autoriteti obavezni su uputiti opomenu i posavjetovati narod. Oni su se kao takvi nadvisili, izdvojili i iskoračili dalje od proste mase. Oni vide jasnije, mogu da sagledaju, procijene, predvide. To su el-varisun - plemeniti učenjaci svoga vremena, nasljednici Allahovih poslanika saws oni opominju i podsjećaju. Ovakvi, su pozvani da neprekidno bdiju i opominju. Oni su savjest naroda dužni da stalno, jasno, odlučno i hrabro istupaju i šire jak glas Istine i podsjećanja. To čine kako ne binarod usljed zanemara i raskalašenosti, zla i grijeha kojeg drži olahko, još na ovom svijetu iskusio Allahovu kaznu.
Inače, najčešće, u privatnom međusobnom odnosu, savjet će se dati onome ko savjet zatraži.Obično to je osoba u potrebi da joj se pomogne i nađe izlaza iz nekog teškog stanja u kojem se našla. Nekada je to dilema oko izbora šta odabrati, ili kojim načinom riješiti problem, ili je pak u pitanju neka životna odluka koju treba donijeti a za koju je potreban mudar savjet.
Izrasti u osobu koja će potrebnome savjet dati to je doseći nivo priznanja, časti i povjerenja.To jeodati poštovanje dobronamjernosti, učenosti, i iskustvu osobe savjetodavca. Osoba koja će savjet dati mora imati u vidu da joj je ukazana čast da uđe u svijet intime jedne osobe, ili porodice, pa je dužna sačuvati čast osobe tražitelja savjeta ne odajući povjereno kako ne bi izgubila poklonjeno povjerenje. Zato se savjet daje kako to narod kaže u četiri oka.
O ovome El-Fudajl Ibn Ijad veli: „Vjernik prikriva i savjetuje, a griješnik otkriva i osramoćuje!“ Dakle, potrebno je sa velikim oprezom, ozbiljnošću, i saosjećanjem izaći u susret tražitelju savjeta. To podrazumijeva potanko istražiti sve okolnosti: prije svega koliko je dotična osoba sama učinila na prevazilaženju svoga stanja u kojem se našla, ispitati način njenog razmišljanja, kao i njenu spremnost i odlučnost da savjet prihvati. Nekada su to obične i ne tako važne stvari. Međutim, najčešće su to veoma važne odluke vezane za osobu, njen odnos u braku i porodici, odnos na relaciji dijete – roditelj i obrnuto, ili se tiče odnosa sa rodbinom i prijateljima, ili odnosa u pogledu rada i poslovanja, novca, ulaganja, naslijeđa ili je u pitanju zdravlje tjelesno ili duševno, ili grijeh koji se ukorijenio i postao morom imukom. U svakom slučaju, savjet će se dati na jedan podsticajan, po osobu motivirajući, opravdan i konstruktivan način oslanjajući se na propise Kur'ana Časnog i upute Allahovog Poslanika a.s.
Povratak na arhivu
