Dan vjerskih sloboda lijepa je prilika da se podsjeti da je sloboda vjerovanja u islamu duboko duhovno pitanje: Allah daje uputu, ali čovjek do Njega dolazi slobodnim srcem a ne prisilom.
U tom susretu Božanske upute i ljudske slobode rađa se iskrena, zrela i odgovorna vjera.
Dan 15. januar obilježava se kao dan vjerskih sloboda: dan prisjećanja na jedno od temeljnih ljudskih prava koje islam, a tako i svaka vjera, njeguje i štiti. Sa islamskog teološkog aspekta, sloboda vjerovanja nije samo ljudsko pravo, već i Božanski dar i moralna obaveza svakog pojedinca da svoju vjeru živi svjesno, iskreno i bez prisile.
Islam uči da je čovjek stvoren kao slobodno, odgovorno biće, obdaren razumom i srcem koje može da prepozna istinu. Kuran jasno naglašava ovaj princip riječima:
لَآإِكۡرَاهَفِيٱلدِّينِۖ
“U vjeri nema prisile” (El-Bekare, 256), čime se uspostavlja temeljna postavka slobode savjesti i izbora. Vjera, prema islamskome učenju, ima vrijednost samo ako je plod slobodne odluke i unutrašnjeg uvjerenja, a ne posljedica pritiska, straha ili društvene prisile. U drugom ajetu se kaže:
وَقُلِ ٱلۡحَقُّ مِن رَّبِّكُمۡۖ فَمَن شَآءَ فَلۡيُؤۡمِن وَمَن شَآءَ فَلۡيَكۡفُرۡۚ
“I reci: ‘Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje!’” (El‑Kehf, 29), podsjećajući da se srce ne može osvojiti silom.Vjera koja se prima iz straha ili interesa ostaje na površini, dok vjera koja se prihvata slobodno i iz ljubavi urasta u čovjekovu ličnost i mijenja njegov karakter. Zato islamski učenjaci naglašavaju da iman pod prisilom nije istinski iman, kao što ni ibadet pod prisilom nije istinski ibadet.
Islamska tradicija, od vremena pečatnog poslanika Muhammeda, a.s., pa nadalje, svjedoči o dubokom poštivanju i poštovanju prava drugih na vjeru, ibadet i identitet. Medinska povelja, koju je glasonoša riječi Božije uspostavio s pripadnicima različitih vjerskih Zajednica, predstavlja jedan od najranijih primjera institucionalnog priznanja vjerskog pluralizma i koegzistencije. Ona nas uči da društvo može biti pravedno i harmonično samo onda kada svaka Zajednica ima slobodu da Boga ispovijeda na način koji odgovara njenom duhovnom razumijevanju. Božija poruka zabranjuje vrijeđanje svetinja drugih riječima:
وَلَا تَسُبُّواْ ٱلَّذِينَ يَدۡعُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ فَيَسُبُّواْ ٱللَّهَ عَدۡوَۢا بِغَيۡرِ عِلۡمٖۗ كَذَٰلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمۡ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّهِم مَّرۡجِعُهُمۡ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُواْ يَعۡمَلُونَ
"Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.” (El‑En’am, 108), čime uspostavlja princip uzajamnog poštovanja. U drugom ajetu stoji:
لَّا يَنۡهَىٰكُمُ ٱللَّهُ عَنِ ٱلَّذِينَ لَمۡ يُقَٰتِلُوكُمۡ فِي ٱلدِّينِ وَلَمۡ يُخۡرِجُوكُم مِّن دِيَٰرِكُمۡ أَن تَبَرُّوهُمۡ وَتُقۡسِطُوٓاْ إِلَيۡهِمۡۚ إِنَّ ٱللَّهَ يُحِبُّ ٱلۡمُقۡسِطِينَ
"Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali - Allah, zaista, voli one koji su pravični” (El‑Mumtahine, 8), podsjećajući da pravednost i dobročinstvo važe i prema onima koji ne dijele našu vjeru.
Sloboda vjere kao odgovornost!
Sloboda vjere u islamu nije samo pravo da vjerujemo, nego i emanet kako tu slobodu koristimo. Vjernik je pozvan da svoju slobodu pretvori u služenje dobru, zaštitu slabih i izgradnju pravednog društva, a ne u izvor razdora i mržnje. Uzvišeni kaže:
إِنَّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَٱلَّذِينَ هَادُواْ وَٱلصَّٰبِـُٔونَ وَٱلنَّصَٰرَىٰ مَنۡ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَٱلۡيَوۡمِ ٱلۡأٓخِرِ وَعَمِلَ صَٰلِحٗا فَلَا خَوۡفٌ عَلَيۡهِمۡ وَلَا هُمۡ
"Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani, oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El‑Maide, 69), otvarajući vrata spasa svakome ko istinski vjeruje i čini dobro. Poslanik, a.s., nas uči da je: “Musliman muslimanu brat, neće mu nepravdu činiti, neće ga ostaviti na cjedilu i neće ga ponižavati”, ali njegov ahlak pravednosti i blagosti se u praksi proširio i na nemuslimane. U drugim predajama se ističe da je vjernik onaj “od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi ljudi”, što obuhvata i one koji ne dijele njegovu vjeru.
Danas, kada se svijet suočava s izazovima netrpeljivosti i predrasuda, muslimani su pozvani da svjedoče vrijednosti svoje vjere kroz međusobno poštovanje, dijalog i solidarnost sa pripadnicima drugih vjerskih tradicija. Sloboda vjere u islamu podrazumijeva i odgovornost, da tu slobodu koristimo u službi dobra, pravde i mira među ljudima.
Dan vjerskih sloboda kao duhovni podsjetnik!
Obilježavanje dana vjerskih sloboda 15. januara prilika je da svaki vjernik preispita koliko u svom srcu i u svom govoru ostavlja prostora za drugog čovjeka, odnosno podsjeća nas da je očuvanje ovog prava zajednički zadatak svih vjernika i ljudi dobre volje. Stoga, afirmacija vjerskih sloboda nije samo društveni, već i vjerski imperativ, način da potvrdimo vrijednost čovjeka koji je, prema islamskom učenju, stvoren „u najljepšem obliku“ (Et-Tin, 4) i obdaren razumom i slobodom izbora. Afirmacija vjerskih sloboda je duhovni ispit: da li svoju vjeru svjedočimo kroz mir, blagost, dijalog i poštovanje, onako kako nas uči Kur’an i sunnet. Kur’an nas podsjeća:
يَٰٓأَيُّهَا ٱلنَّاسُ إِنَّا خَلَقۡنَٰكُم مِّن ذَكَرٖ وَأُنثَىٰ وَجَعَلۡنَٰكُمۡ شُعُوبٗا وَقَبَآئِلَ لِتَعَارَفُوٓاْۚ إِنَّ أَكۡرَمَكُمۡ عِندَ ٱللَّهِ أَتۡقَىٰكُمۡۚ إِنَّ ٱللَّهَ عَلِيمٌ
"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (El‑Hudžurat, 13), pokazujući da je različitost poziv na upoznavanje, a ne povod za sukob. Kada čuvamo i poštujemo slobodu vjere svoga brata, čovjeka, čuvamo i vlastitu slobodu i dostojanstvo koje je Allah darovao svim ljudima, jer islam nas uči da su različitosti put ka uzajamnom upoznavanju i duhovnom obogaćivanju, a ne povod za razdvajanje.
Dova za mir i slobodu!
Na ovaj dan vjernik posebno uči dovu da Allah sačuva sva srca od mržnje i zablude, te da sve ljude povede putem iskrene spoznaje i dobra, da se Božije ime spominje slobodno, dostojanstveno i s zahvalnim srcima. Neka dan vjerskih sloboda bude podsjetnik da je najveća sloboda-sloboda duše od mržnje, oholosti i nepravde, te da je prava vjera ona koja čovjeka čini milostivijim prema ljudima i poniznijim prema Gospodaru svjetova.
Povratak na arhivu
