Sastavni dio naše svakodnevnice jeste željno iščekivanje godišnjih odmora i školskih ferija kako bi izašli iz naših prilično monotonih života naše svakodnevnice.
Počev od dječijih vrtića, školovanja, rada, sve do penzionerskih dana, naš svakodnevni život pun je bezličnosti, brzine, rutine, utabanih staza, nezadovoljstva, i konstantnog stresa. Zato su godišnji odmor i školske ferije odlazak u jedan oblik drugačijeg života. To je odlazak u mir, spokoj, radost, sreću i zadovoljstvo za čim se neprekidno tokom godine žudi, i čemu se stalno teži, i što često tretiramo kao ‘pravi život’. To je prije svega susret sa samim sobom u svome zaustavljanju od brzine, u smiraju. To je ponovo, u miru, barem na kratko, odista zagledati se u lice svoje bračne drugarice i svoga bračnog druga, posvetiti pažnju, i osmjehnuti se jedno drugome. To je još čvršće i još toplije zagrliti svoju kćerku i svoga sina s kojima se inače svakodnevno, ali tek ‘u trku’ susrećemo. Odmori i ferija su ponovo se naći sa nurli licem svoje ostarjele majke kojeg se priča priča o ljubavi i čežnjama, i susresti izborano lice svoga ostarjelog oca sa kojeg se čitaju godine borbe i mukotrpnog rada. Odmori i ferija, to je naći se u krugu svojih milih i dragih na koje stalno mislimo, ali se uglavnom tek od ljeta do ljeta, ponovo susrećemo i družimo. Odmori i ferija vraćaju nas u naše selo, u našu mahalu, u naš grad gdje smo proveli djetinjstvo i nešto malo mladosti svoje. Dolazeći ponovo Kući, mi ulazimo u svijet kojem poučavamo naše sinove i naše kćeri, i unuke i unučice, onome što je nas u bešici zaljulalo i što će nas do motike i mezarskog grumena pratiti. Učimo ih zavičaju, iz kojega smo mi potekli, i s kojim svijetom mi povezujemo svoje potomke vežući ih za kućni prag, ognjište, priče, običaje, ljude, događaje, za mezarove djedova i nana, za našu mjesnu džamiju, za naše koljeno i porijeklo, za zakletvu koju tražimo od naših potomaka da nikada ne zaborave ko smo i od kuda smo!
Iz duše i srca, drage naše džematlije i džematlijke, braćo i sestre, djeco i omladino naša, sasvim iskreno i toplo, želim vama, i vašim porodicama da se nađete u krugu svojih najmilijih u Bosni i Hercegovini, u Sandžaku, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, i bilo gdje drugdje gdje su ognjišta vaša pradjedovska. Da provedete ugodne dane koji će vas tokom odmora i ljetnih ferija kao i po povratku natrag učiniti čilim, odmornim, zadovoljnim, sretnim i veselim!
Uz selame, i sa poštovanjem,
V.d. Glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj, Halim ef Alibašić
Povratak na arhivu
