U svečanom ambijentu Novog dvorca u Stuttgartu, četrnaestogodišnja Lejla Subašić izvela je kasidu „Jedno smo“, uz učešće horova različitih religijskih zajednica.
Zajednička izvedba na bosanskom jeziku postala je jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri posvećene međureligijskom dijalogu, miru i zajedništvu.
Postoje trenuci u kojima dijalog prestaje biti samo riječ ili institucionalna obaveza. Trenuci u kojima različitosti ne nestaju, ali prestaju biti prepreka susretu. U kojima ljudi, ostajući vjerni vlastitom vjerskom i kulturnom identitetu, pronalaze zajednički jezik ljudskosti.
Jedan takav trenutak doživljen je 11. oktobra u Stuttgartu, tokom svečanog večernjeg programa 9. Saveznog kongresa vijeća religija Njemačke (Bundeskongress der Räte der Religionen), održanog u Bijeloj sali (Weißer Saal) Novog dvorca (Neues Schloss).
Kongres, organiziran pod motom „Religion – Bedrohung oder bedroht?“ („Religija – prijetnja ili ugrožena?“), okupio je predstavnike međureligijskih vijeća, vjerskih zajednica te političkog i javnog života iz različitih dijelova Njemačke. Tokom dvodnevnog programa razmatrana su pitanja položaja religije u savremenom društvu, zaštite manjina, društvene kohezije i zajedničke odgovornosti za mir.
Domaćin kongresa bio je Rat der Religionen Stuttgart, vijeće koje okuplja 22 predstavnika različitih religijskih zajednica i djeluje kao važna platforma međureligijskog dijaloga i saradnje.
U organizaciji i realizaciji ove svečanosti svoj volonterski doprinos dali su i članovi omladine Džemata Islamske zajednice Stuttgart, Salih Suljic i Ilma Pita, koji su svojim nesebičnim angažmanom pomogli u realizaciji ovog značajnog događaja.
Svečanosti su, u ime Islamske zajednice Stuttgart, prisustvovali predsjednik Džematskog odbora Hamza Subašić, imam hafiz Velid ef. Kalabić, kao i nekoliko članova Džematskog odbora.
Jedno od značajnih obraćanja održao je dr. Michael Blume, povjerenik Vlade Baden-Württemberga za borbu protiv antisemitizma. Govoreći o savremenim društvenim izazovima, položaju manjina i opasnostima isključivanja, naglasio je važnost zaštite ljudskog dostojanstva i odgovornosti prema drugome, posebno u vremenu rastuće društvene polarizacije.
Od ratnog sjećanja do zajedničke pjesme
Posebnu umjetničku dimenziju kongresu dao je međureligijski muzički projekt „Wie klingt, was du glaubst?“ („Kako zvuči ono u šta vjeruješ?“), realiziran pod umjetničkim vodstvom Alona Wallacha, uz učešće horova i muzičara različitih religijskih zajednica iz Stuttgarta i Strasbourga.
Projekt je povezao dva partnerska grada kroz muziku, zajedničke probe i koncerte, među kojima je bio i nastup održan 10. oktobra u crkvi
Petruskirche u Stuttgart-Gablenbergu.
Koncertni program bio je osmišljen kao putovanje od rata prema miru, od straha prema povjerenju i od iskustva patnje prema nadi u zajednički život.
U središtu ovog umjetničkog koncepta našla se i autobiografska priča Zinete Subašić, koja je kroz pet tekstualnih cjelina svjedočila o vlastitom iskustvu djetinjstva tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Govoreći o ratu, gubitku sigurnosti, sjećanju i dugotrajnom procesu ponovnog uspostavljanja povjerenja, njena priča povezala je lično iskustvo s univerzalnim pitanjima ljudske patnje, pripadnosti i nade.
Svaku cjelinu pratili su muzički nastupi horova različitih religijskih zajednica, stvarajući dijalog između ličnog svjedočanstva i zajedničkog umjetničkog izraza.
Naracija je završila u Stuttgartu, simboličnim trenutkom unutrašnjeg pomirenja, u kojem drugi čovjek prestaje biti prvenstveno predstavnik neke religije, nacije ili kulture i biva prepoznat kao ljudsko biće, Božije stvorenje.
Upravo je ta spoznaja nosila jednu od središnjih poruka programa: mir ne počinje nestankom razlika, nego sposobnošću da iza njih prepoznamo čovjeka.
“Jedno smo“ – bosanski jezik kao jezik mira
Jedan od najupečatljivijih trenutaka svečane večeri bio je nastup četrnaestogodišnje Lejle Subašić, rođene i odrasle u Stuttgartu, polaznice mektebske nastave Islamske zajednice Stuttgart.
Lejla je izvela kasidu „Jedno smo“ na bosanskom jeziku, a njenom glasu pridružilo se desetak horova različitih religijskih zajednica, koji su zajedno s njom zapjevali na bosanskom.
Ovaj nastup imao je posebnu simboličku vrijednost. Mlada djevojka, pripadnica generacije muslimana rođenih i odraslih u Njemačkoj, predstavila je vlastito vjersko i kulturno naslijeđe kao prirodan dio društva kojem pripada.
U njenom glasu susreli su se bosanski identitet, islamska duhovna tradicija i iskustvo novih generacija koje odrastaju između porodičnog naslijeđa i savremenog njemačkog društva.
Kada su joj se pridružili horovi drugih religijskih tradicija, bosanski jezik prestao je biti jezik jedne zajednice, a postao zajednički izraz poštovanja, bliskosti i nade..
Posebna vrijednost ove izvedbe ogledala se u tome što zajedništvo nije zahtijevalo odricanje od vlastitog identiteta. Naprotiv, upravo su različite tradicije, okupljene oko jedne pjesme, pokazale da je moguće graditi povjerenje i međusobno razumijevanje bez potiskivanja vlastitih uvjerenja.
Islamska zajednica Stuttgart – tradicija otvorenosti, saradnje i društvene odgovornosti
Učešće Islamske zajednice Stuttgart na ovom kongresu predstavlja nastavak dugogodišnje opredijeljenosti Džemata za otvorenost, međusobno poštovanje i aktivno sudjelovanje u društvenom životu grada.
Islamska zajednica Stuttgart oduvijek je bila otvorena za saradnju sa svim strukturama gradskog i društvenog života, uključujući gradske institucije, političke predstavnike, religijske zajednice, različita udruženja, organizacije i druge džemate. Takva otvorenost proizlazi iz uvjerenja da se međusobno povjerenje ne gradi samo riječima, nego dugotrajnim susretima, zajedničkim inicijativama i spremnošću da se preuzme odgovornost za dobrobit društva u kojem živimo.
Današnja saradnja nije nastala preko noći. Ona je rezultat višegodišnjeg rada, predanosti i vizije ljudi koji su prepoznali važnost povezivanja Islamske zajednice sa širim društvenim okruženjem.
Među onima koji su postavili temelje i godinama njegovali ovakav pristup posebno mjesto pripada dr. Feridu Kugiću, bivšem predsjedniku Džematskog odbora Islamske zajednice Stuttgart, dugogodišnjem imamu Hamzi ef. Subašiću, kao i Zineti Subašić, članici Vijeća religija grada Stuttgarta (Rat der Religionen Stuttgart).
Njihov angažman, svaki na svom polju djelovanja, doprinio je razvijanju međusobnog povjerenja, uspostavljanju trajnih veza i prepoznatljivosti Islamske zajednice kao pouzdanog i odgovornog partnera u međureligijskom i društvenom životu grada.
Upravo je svečanost održana u Novom dvorcu još jednom pokazala vrijednost takvog opredjeljenja. Ono što se godinama gradilo kroz razgovore, susrete i zajedničke aktivnosti dobilo je svoj vidljiv izraz u programu koji je povezao različite religijske zajednice, generacije i kulturne tradicije.
Posebno raduje činjenica da se ova tradicija nastavlja kroz angažman mlađih članova Džemata, koji svojim učešćem potvrđuju spremnost da preuzmu odgovornost i nastave graditi mostove saradnje.
Međureligijski dijalog pritom ne podrazumijeva odricanje od vlastitih vjerskih uvjerenja niti zanemarivanje teoloških razlika. Naprotiv, njegova vrijednost ogleda se u sposobnosti da se, uz očuvanje vlastitog identiteta, zajednički djeluje u zaštiti ljudskog dostojanstva, solidarnosti, pravednosti i mira.
Na taj način Islamska zajednica Stuttgart potvrđuje da muslimani nisu samo posmatrači društvenih procesa nego njihovi aktivni sudionici i suoblikovatelji.
A možda je upravo to i najdublja poruka kaside „Jedno smo“: da nas istinska vjera ne udaljava od drugih ljudi, nego nas poziva da u svakom čovjeku prepoznamo dostojanstvo Božijeg stvorenja.
Jer onaj ko u ime Boga izgubi čovjeka iz vida, mora se ponovo zapitati koliko je razumio vlastitu vjeru.
