Svjetla nam treba! (Hatib: Izet ef. Čamdžić)

svjetloMnogi se danas vatri klanjaju. Vatra strasti i nagona ljude vodi putevima bez cilja, u slijepu ulicu propasti ih uvodi. Čovjek je današnji obuzet željom da što više ima i da se što duže prolaznim dunjalučkim užicima prepusti. Slobodu je sebi neograničenu dao i slavi je kao dostignuće veliko, pa u griješenju granicu prelazi, on ustvari, u zlu sasvim pretjeruje. Vatre zla i nasilja mnogim dijelovima svijeta a Islamskog posebno gore i sve pred sobom uništavaju. Daleki Šam je u takvoj vatri uništenja sad i u proteklih godina nekoliko. Nije vatra zla i nasilja opustošila samo Šam daleki, Irak, Afganistan, Pakistan, brojna mjesta gdje se Poslanikovi sljedbenici nastanjuju, u vatri nestaju. Dvorci i palače predsjedničke i kraljevske širom svijeta Islamskog i svijeta uopće, uprkos svojoj tvrdoći i stamenosti ne bi izdržali, urušili bi se pred pojavom mubarek pravedne ruke Poslanikove. Mukavkisovi dvori se srušiše pred pojavom mubarek djeteta. Kako bi danas, ti veliki dvorci u kojima stanuje raskoš i nepravda, u kojima stanuje israf i arogancija, u kojima stanuje zanemarivanje siromašnog i nemoćnog brata svog, izdržali pred rukom pravde Poslanikovom i Omerovom?

Rebiu –l- ewel je nastupio. U njemu se Poslanik rodio, a znamo, Amina, majka mu, je pričala da se pojavilo svjetlo koje je obasjalo daleki Šam, a historičari su zapisali da se vatra, božanstvo njihovo, u Perziji ugasila, i da se stubovi palače moćnog i velikog namjesnika Mukavkisa u Egiptu srušiše. Čovjek današnji vapi za svježinom koja će vatru nagona i strasti koji ga stranputicom vodi ugasiti. Ta svježina se u ajetima Knjige i sunnetu Poslanikovu nalazi. Pohlepa se liječi skromnošću. Poslanik bijaše skroman iako mu sve nudiše. Rasipništvo se liječi umjerenošću. Poslanik bijaše umjeren iako mu vlast nad Arabijom davaše. Slobode neograničene nema i nije dopušteno čovjeku da uživa u svemu što mu njegov pokvareni um i mašta šejtanom obuzeta nametnu. Vatru treba ugasiti kojoj se čovjek klanja i istinu prigrliti.

Vatra se sve više širi i rasplamsava. Izgorit ćemo u vatri nemorala. Djevojčice osnovne škole ostale trudne na ekskurziji, vijest je u našim medijima. Parada ponosa moguća u našim gradovima, javljaju vijesti. Puca se svaki dan na ulicama naših gradova. Ginu i ranjavaju se naša djeca. Preko sedamdeset posto mladih, i mladića i djevojaka, s alkoholom se druži, a koliko sa drogom, to i ne znamno. Poslaniče, u takvom stanju tvoj rođendan dočekujemo. Kad si se rodio dvanaestog Rebiu-l-ewela 571. godine, vatra kojoj su se Perzijanci stoljećima klanjali, se ugasila. To je bio znak da dolazi čista voda sa nepresušnog izvora koja će napajati čovjeka do Sudnjeg dana i od vatre ga čuvati i štititi. Sada, kad tvoj rođendan opet dočekujemo ove 2015., poručuješ nam. Izvor je tu. Nije zamućen. Čist je. Napijte se i od vatre bježite tako što ćete čistom vodom vjere svoje pod kontrolu staviti svoje nagone i strasti i nećete dopustiti da u želji za beskonačnim dunjalučkim užitkom u toj vatri izgorite. Izvoru se vratite! Svjetlo, to treba dalekom Šamu, susjednom Iraku, unesrećenom Pakistanu i Afganistanu, Ummetu islamskom. Kad si se Poslaniče rodio, Amina majka ti, priča da je vidjela snažno svjetlo koje je obasjalo Šam daleki. Danas, u tom Šamu, Siriji jedino svjetlo koje sija je svjetlo vatre u kojoj sve nestaje. To svjetlo koje je majka Pejgamberova vidjela, od ljudi tadašnjih je načinilo braću, od plemena narod, od nepismenih nosioce civilizacije, od siromašnih vakife i graditelje univerziteta, bolnica, hanova, imareta, musafirhana…

To svjetlo koje je Pejgamberova majka vidjela je u Šamu i drugdje, gdje god je stiglo, načinilo zajednicu ljudi koji su bili poštovani od svih jer, nije šala, svjetlo su nosili i na druge ga prenosili. Danas, taj prostor Šama vapi za svjetlom. Tamo se braća ubijaju. Plemena sukobljavaju. Škole i univeziteti ruše. Džamije skrnave. Svaki dan se tamo, Poslaniče dragi, kopaju novi mezarovi i u njih spuštaju oni koji tvoj rođendan slave, a ubiše ih oni koji tvoj rođendan slave također. Svjetlo vjere treba Šamu. Allahu dragi, pomozi da to svjetlo što prije obasja duše ljudske, kako bi vatra koju puške i topovi šire bila ugašena a ljudima dostojanstvo vraćeno, te Islam opet nadvisivao sve jer njega ne nadvisuje ništa. Poslaniče Božiji, saamo tvoje rođenje je bilo takav nagovještaj pravde da se stubovi moćnog kraljevstva urušiše. Tvoj dolazak na Dunjaluk nagovijestio je novi poredak među ljudima. To je poredak u kojem prvaci ummeta nisu ništa važniji od njegovih siromaha. Gdje bijaše Poslaniče tvoj dvorac, tvoja posluga i straža? Gdje bijaše dvorac Ebu Bekru, Omeru, Osmanu, Aliji? Ko vama bijaše administarcija i sluge dvorske? Niko. Oni bijahu, ove halife pravedne, narodu jednaki. Omeru r.a., u lice se kad spava tragovi hasure urežu a pijesak smoči pod glavom od znoja. Oni koji danas preglasno tvoje ime slave, u raskošnim dvorima, u izobilju svega žive. U izobilju svega, osim pravde. Nje nema, ona je zaboravljena, napuštena.

Musliman, tvoj sljedbenik Poslaniče, danas, kad bi mogao da bira, da mu sude u Berlinu ili Kairu, izabrao bi Berlin. Kad bi mogao da bira, da živi u Rimu ili Bagdadu, izabrao bi Rim. Kad bi mogao da bira, da se školuje u Londonu ili Amanu, izabrao bi London. Eto, gdje je ummet, od kada se sa izvora bistre vode koji s tvojim rođenjem poteče ne napaja. Vapimo Poslaniče, da pred rukom tvojom pravednom budu porušeni ovi dvori tiranije i nepravde i da ummet tvoj koji te voli i za susretom s tobom žudi, živi sretno i sigurno. Ima i gdje i od čega da živi. Treba mu zaštita u njegovoj zemlji i pravedna raspodjela dobara u njegovoj zemlji.

Tvoj rođendan Poslaniče dočekujemo poniženi. Djevojčica Malala iz Pakistana, ovih je dana dobila Nobelovu nagradu za mir. Tu je nagradu Poslaniče dobila u Oslu, daleko od Medine i Mekke, od Kaira i Bagdada, od Kabula i Amana… Nagradu je dobila, paradoks je to, jer se bori da se djeca tvojih sljedbenika u njenoj zemlji školuju. Svjetlo nam treba, da nam obasja duše i um, da shvatimo šta znači IKRE, i da razumijemo tvoj potez kad si zarobljenicima Bedra dao da uče našu djecu. Tvoj rođendan Poslaniče dočekujemo uplakanih očiju. Sto trideset dvoje djece, nedužne u školskim klupama ubiše braća njihova, muslimani. Kako su daleko od svjetla vjere ti ljudi što s puškama i bombama uđoše u školu i prekinuše toj djeci hod putem koji vodi ka uspjehu na ovom i Džennetu na onom svijetu. Ti si nas Poslaniče podučio da je škola, bašča džennetska a sticanje znanja džihad. Eto, ta braća, sačuvaj Bože, što pobiše našu djecu, kažu da su u džihadu. Svjetla im treba.

Allahu dragi, osvijetli vjerom umove i duše njihove kako bi se školama, univerzitetima, džamijama, ulicama, selima i gradovima Afganistana i Pakistana opet mir vratio i graja djece u školskim klupama i dvorištima opet čula. Tvoj rođendan Poslaniče dočekujemo, a milioni naše braće od zime u šatorima na granicama dalekog Šama strahuju. Milioni ih živi u blatu. Istjeraše ih braća njihova koji tvoje ime slave. Kakav mrak se nadvio nad tim Šamom dalekim, kakvo zlo se nastanilo u toj divnoj zemlji Siriji? O Bože plemeniti, svjetlom vjere obasjaj ljudske duše pa da Halep opet bude grad sretnih i bogatih ljudi i da složna braća ummeta Pejgamberova u velikoj džamiji u Damasku sa četiri mihraba od četiri mezheba složno klanjaju. Tvoj rođendan dočekujemo Poslaniče, a tvoja braća, rekao si da će ljudi koji će doći poslije tebe, vjerovati te, a nisu te vidjeli, biti tvoja braća, eto ta tvoja braća na ulicama Tuzle, Zenice, Sarajeva, gradova bosanskih mole za svoju zarađenu plaću, za svoje penziono, za potvrđenu knjižicu mole da bi mogli doktoru otići. Mole za pomoć da prezime, da djeci obrok obezbijede. Mi tvoj rođendan dočekujemo Poslaniče u čudu čudeći se našim vođama. Svađaju se kome će pripasti mjesto u Vijeću ministara i oko toga se razilaze. Lažu nam. Rekli su da će se boriti i birati najbolje, najsposobnije, a kad ne izaberu mene ili nekog mog, tad treba sve srušiti. Od te svađe Himzo u Bihaću, Ramo u Tuzli, Ahmet u Varešu, Ibrahim u Rudom, Safija u Prijedoru, učenik u Konjević polju i Vrbanjcima koji svoj jezik nema pravo učiti, ništa nemaju. Sram vas bilo, stidite li se pogledati u oči djedu i nani koji vam vjerovaše i glas vam dadoše? Svjetla nam treba Poslaniče, onog koje je tvojim rođenjem došlo i krajeve daleke obasjalo. Uzvišeni Bože, obasjaj duše naše svjetlom vjere i pokaži nam put koji vodi izvoru čistom. Amin! 

Gradska džamija Zavidovići. 26.12.2014.god. 
Džumu imamio i hutbu održao imam prof. hadži Izet ef. Čamdžić.
Hutbu obradio i na blogu objavio Mirsad ef. Halilović-muezin.

Nema komentara.

Upišite komentar