Došao nam je Ramazan 1433. (Ishak ef. Alešević)

Draga i mnogo poštovana braćo!

Petak je, kako bi govorio Poslanik saws, povećani i najbolji dan u sedmici. A ovaj današnji posebno je velik i pun dobrote Allahove jer danas je i prvi dan Ramazana. Zato smo sa punim razlogom današnju hutbu posvetili našem susretu sa Ramazanom.

U Kur'ani kerimu Allah dž.š. kaže: “U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.”… (El-Bekare, 185.), i “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183.)

Poslanik saws već iz daleka iščekivao je Ramazan, pripremao se za njega, radovao mu se i učio bi ovu dovu: “Allahu, blagoslovi nam redžeb i ša'ban i daj nam da dočekamo Ramazan!” I još bi govorio je da je to “častan mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napredka. Mjesec u kojem je noć Kadr koja je vrijednija od čitavih hiljadu mjeseci u kojima nema ove noći! Allah vam je naredio da obdan u Ramazanu postite, a da noći Ramazana u dobrovoljnom ibadetu provodite. Ko obavi nafilu u Ramazanu to mu je vrijedno kao da je izvršio farz u nekom drugom vremenu, a ko obavi farz vrijedno mu je kao sedamdeset farzova izvan Ramazana. Ovo je i mjesec strpljivosti a znajte za strpljivost nagrada je Džennet! Uz to ovo je mjesec i međusobnog ispomaganja muslimana u kojem se uvećavaju i prihodi i opskrba vjernicima! (‘Musned’ Haris ibn Usame)

Cijelome čovječanstvu između svih dobara kojima je Allah obilato darovao ljude najvrijedniji dar je ramazanski poklon Kur'ana aš koji nam određuje smjer u životu kako pojedincu tako i zajednici; on je jasno dokazan i potvrđen Pravi put; i Kur'an ljudima pokazuje kako da u svom cjelokupnom životu zadobijemo osjećaj za razlikovanje dobrog od lošeg i da se u svoju korist za dobro opredjeljujemo. Na dalje Kur'an aš dar je takve prirode da nam se on sa svakim novim ramazanom na nov, još nedoživljen način predstavlja. On je neiscrpno Allahovo vrelo koje neprekidno i obilno dobro daje.

I povodom ovoga vjernici, ispravno misleći i osjećajući žele da na dar uzdarje daju. I za ovo uzdarje Allah džš nam je ukazao Svoju milost propisujući nam post. Naš ramazanski post, jedan je integralni ibadet koji uključuje cjelokupno čovjekovo biće u služenju Gospodaru čistoćom našeg opredjelenja, osjećanjem srcem, uznošenjem dušom, našim mislima i rasuđivanjem umom, upokorenim i strpljivim tijelom – njegovim pokretima, svim našim čulima i organima.  Ovako se u uzvišenom suodnošenju nalaze Allahova džš Objava i Njegov rob postom ibadeteći.

Vjernici ramazanskim ibadetima, a naročito postom čine prevagu duše srca i uma nad tjelesnošću, strastima i materijalnim. Uviđamo da mi cijele, jedne duge godine najviše živimo u neprirodnom stanju, uneravnoteženo, isuviše posvećeni tjelesnom, opipljivom, materijalnom i nedovoljno u onom nevidljivom, duhovnom, pa se Ramazan jednostavno u vjerničkoj duši osjeća neophodno potrebnim. Pogledajmo koliko samo truda, vremena i energije trošimo za svakodnevno održavanje svoga tijela njegovim čišćenjem, njegovanjem kože i kose, biranim, raznovrsnim, ukusnim jelima, postizanjem fizičke kondicije, urednim, redovitim posjetama ljekarima, te potom brigom za uvijek udobnim, luksuznim stanovima i namještajem i tehničkom opremljenošću, automobilima, izletima i putovanjima, nastojanjima da se kroz obrazovanje, uspinjanje u karijeri i materijalno uzdizanje u više slojeve društva uključimo, i još mnogo toga. I onda, u kratkim našim predasima i stankama osjećamo i uviđamo koliko u toku godine u duhovnom i moralnom pogledu gubimo i padamo i zaključujemo da nam je Ramazan nasušno potreban i to mnogo više od onoga kada naše iscrpljeno tijelo zatraži promjenu mjesta i ambijenta, pa potom mi putujemo ka moru ili planinama i živimo jedan drugačiji život iščašeni iz naše svakodnevnice. Naime, nužan je svakodnevan, u propisanim mjerama kontakt čovjekov sa Uzvišenim, kao i  kontakt čovjeka sa čovjekom, kako bi se održavali uravnoteženo kao upotpunjeno tjelesno, duhovno i socijalno biće. Ali, ponajčešće mi o ovome ne razmišljamo pa otuda i ne vodimo dovoljnu brigu izuzev o već spomenutom tjelesnom i nešto rijeđe intelektualnom. Mi ne razmišljamo na primjer o tome koliko štete može proizvesti jedan neispošteni ramazanski post, ali na primjer vrlo dobro znamo koliko štete po organizam može izazvati nagomilana masnoća u krvi?! Ili, mi se ne trudimo da saznamo koje su posljedice odumiranja naših međusobnih porodičnih, rodbinskih i komšijskih odnosa koji su islamom strogo propisani, ali zato vrlo lahko preko izleta i godišnjih odmora putem turističkih agencija stupamo u čvrste prijateljske veze sa osobama koje smo istom u avionu, putujući zajedno, prvi puta u životu sreli?! Ili, zašto samo u rijetkih uz silne sobe za svako dijete posebno i sobu za hobije, postoji sobičak za namaz, učenje Kur'ana, čitanje pobožnih štiva?!

Zato je sa valjanim razlogom Poslanik saws ovo rekao: “Pet dnevnih namaza, džum'a do džum'e, ramazan do ramazana, brišu grijehe ukoliko se uz to čovjek kloni velikih grijeha!” (Muslim) A ovo ‘brišu grijehe’ znači biti u duhovnom i moralnom pogledu zdrav, snažan, ispravan.

Stoga, u susretu sa Ramazanom skupimo snage, a još više hrabrosti za samo-preispitivanje, preko pokajanja do konačnog cilja duševne i moralne promjene u nama.

Također prenosi se kako je jedne prilike Poslanik saws okupio ashabe bliže mimberu i dok se peo na svakom od stepenika mimbera izgovorio je glasno ‘Amin!’ potom je on ashabima ispričao ovo:

“Kada sam se popeo na prvu stepenicu mimbera pojavio se Džibril preda mnom i rekao mi je: ‘Proklet neka je onaj ko dočeka mjesec ramazan pa sebi dozvoli da mu on protekne a da u ramazanu ne zasluži oprost! – Ja sam tada na ovo rekao ‘Amin!’ Potom sam se ispeo na drugu stepenicu i Džibril je rekao: ‘Proklet neka je onaj pred kojim se spomene tvoje ime, a on ne donese salavat na tebe!’ Potom sam ja po drugi put rekao ‘Amin!’ Kada sam bio na trećoj stepenici Džibril ponovno reče: ‘Proklet neka je onaj ko doživi da mu njegovi roditelji, ili jedan od njih doživi starost a da ga njegovo služenje i briga o njima ne uvede u Džennet! Povodom ovoga ja sam izgovorio ‘Amin!’ (Pren. El-Hakim, i Ka'b ‘bnUrdže)

Neka nam, draga braćo ovaj Ramazan ne bude prokletstvo na nas, propast i nesreća nego da nam bude u znaku prosipanja na nas Allahove Milosti, oprosta od grijeha i spasom našim, amin!

Hutba održana 01. ramazana, 1433./ 20.jula, 2012.  na mimberu Mesdžida IKC ‘BiH’ Mannheim.

Imam-hatib,  ISHAK ALEŠEVIĆ

Nema komentara.

Upišite komentar