Mi gradimo dalje uz Allahovu dž.š. pomoć!

15.02.14,2U Mainzu radovi ne staju, i zima im se pridružila u njihovom hairli djelu. Zima je, a kao da i nije. Snijega ni za lijeka. I baš kao i da ova zima hoće da se odazove našem pozivu: Mi gradimo, pridružite nam se, i tako se i zima sama upiše na listu vakifa koja je svakim danom sve duža.

Sezona za gradjevinare nije ni prestajala. Odavno nisam navraćao na “baustelu”. Posao, obaveze, bilo je i nekih mešihatskih sastanaka, ma opravdanja na pretek. Sa pristojne razdaljine pratio sam dogadjanja. Nusko redovno šalje slike, a i ponekad ga nazovem. Jutros, subota 15.02.2014, kažem sebi, poslije sabaha, danas ideš. I dodjoh i vidjeh. Dragi prijatelji, biće teško, ali probat ću vam prenijeti svoje utiske.

PRVI SPRAT OZIDAN

Već na krivini ispred našeg ulaza, ukaza se veličanstven prizor. Prvi sprat ozidan, grede poredane, sve je spremno za polaganje ploče. Ulazim u harem, vidim dosta ljudi. Ićo, Ilijaz, Ahmet, Safet, Zećo,…

Islam, jedan od osnivača i najstariji džematlija, usao je 75. godinu, a došao iz Ključa da upiše svoje ime u medju dobrotvore. Radi ono što najbolje zna, čisti baustelu. Ma neka sam ja ovo doceko, pa sad ne zalim umrijeti, rece mi dok se grlimo. Neka Islame, sačekaj još malo, bar da je otvorimo, pa ćemo onda nastaviti započeti dogovor na tu temu, mubarek olsun ti džamija.

Neke ljude kao da prvi put vidim, šaluju prvi džamijski zid, i to baš onaj kroz koji ćemo ulaziti u džamiju. Baš kada provirih kroz džamijska vrata vidjeh poznato lice mog komšije iz Grsoss Geraua, Sutka Brdara. Sutko, došao s grupom svojih radnika, i eto zapade ga da počne šalovanje prvog džamijsog zida. Inače sada počinjemo, sa ploče iznad restorana, i pratećih prostorija, ugradjivanje džamijskih zidova.

Evo i njega, Nuska, predsjednika gradjevinskog odbora, penje se stepenicama koje vode iz restorana u džamijsko predsoblje. Nešto ‘grana’ rukama, priča na telefon s nekim. Selamismo se, i izvještaj poče. Al Nusko priča kao da se pravda, kao da je nešto skrivio. Nuskov reporterski izvještaj prenosim vam u cjelosti, bez skraćivanja i doradjivanja.

NOVI – STARI VAKIFI

Hvala Allahu lijepo vrijeme, pa to koristimo. Eto, Šeki vidiš…, uradilo se nešto. Ljudi se javljaju, daju i materijal i rade. Teško je sve vrednovati i nabrojati, jedino će kod Allaha sve biti tačno i upisano i vrednovano, ali eto red je da i mi u našim dunjalučkim okvirima to javno kažemo, i spomenemo i Adema Pepića, i Fuada Hasanovića koji nam je uvakufio željezo za ploču, ovu na kojoj stojimo, i sa koje sada počinjemo zidanje džamije, a obećo je da će biti još, gore za drugi sprat blokova. Ismet Buljević je platio beton, čini mi se oko 11.000 eura, naš Munever Kuršumović, sa bratom Muamerom je uvakufio blokove za ovaj sprat i ugradio ih. Horozović Ibrahim sa sinovima je prošlu hevtu radio svaki dan, i evo danas nam je došao brat Sutko sa svojim radnicima, a obećao je da će još uvakufiti blokova. Puno ljudi nam dolazi iz drugih džemata. Sljedeće subote nam se najavile džematlije iz Wuerzburga. Dolaze mi neki naši ljudi i govore, zovi kad sta treba. Ma šta ja imam koga zvati, Allah je pozvo sve pa ko hoće neka se odazove. Znam nekada neke stigne umor, ali ipak jaka i dobra smo mi ekipa, džemat koji godinima živimo zajedno. I, Halil ef. i predsjednik Rifet i svi mi iz gradjevinskog odbora, i džemata garancija smo da ćemo ovo završiti na vrijeme. Ima dovoljno još i mjesta i posla za sve one kojima je Allah odredio da se upišu u istoriju. Ma ide, hvala Allahu, radimo, treba nam…
I, molim te ovi naši vakifi, napiši neku rečenicu o njima, treba se ljudima zahvaliti, a vala neka se i drugi ugledaju, završava svoju pricu Nsuret, i ode da utvrdi visinu prvog džamijskog zida.

Hoću Nusko, probat ću posebno, jednu po jednu priču ispričati, sve su to priče koje zaslužuju da ih čujemo, svi su oni zatekli se tu ne svojom voljom. Neki su došli u potrazi za korom hljeba, a neke neko protjera sa kućnoga praga, a sada se upisuju u vakife koje će generacije i istorija pamtiti i spominjati.

Zaslužuju to i oni, a i mi. Neprdvidivi su putevi Allahovi.

Pristiže i predsjednik džemata Rifko (Rifat Halilović), direktno s baustele, u radanom odijelu. Nedavno je izabran na još jedan mandat. Umoran je, vidi se to, nije lahko biti na čelu džemata koji gradi džamiju u gradu Mainzu, tamo gdje je nikad nije bilo, a kupi se obaveza, navratio je da provuče strujne kablove.

Dragi prijatelji, iz fotografija koje slijede možete i sami sebi dočarati ono što ja nisam uspio.

Mi gradimo dalje, uz Allahovu pomoć, pridružite nam se!

Zapisao: Ševket Zukić

1 komentar na “Mi gradimo dalje uz Allahovu dž.š. pomoć!”

  1. resad

    Feb 19. 2014

    Hvala ti Sefkete na ovom lijepom izvjestaju. Neka te SVEMOGUCI ALLAH nagradi. DZamije grade dobri i hairli vjernici. Ovo ti je velika sadaka.. ja sam se takodze navracao i uvjerio se u ljepotu gradilista dzamije, uvjerio se o poztrvovanost graditelja i dobroj harmoniji dzematlija. Sevap je doci i pomoci, u svakom smislu. Sevap je doci i popricat,i stisnuti ruku svakom ovom graditelju. Ja ponekad navratim i to iz CASTROP-RAUXELA,pa zato pozivam sve dobre vjernike, da to isto ucine. RESAD…….

    Upiši odgovor na ovaj komentar

Upišite komentar