Hutba glavnog imama IZBNJ u povodu Dana Srebrenice

(Photo: unsplash: Magdalena)

Bismillahirrahmanirrahim

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na njegova Poslanika, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, uzorite šehide i sve mu`mine i mu`minke do Sudnjega dana.

Poštovana braćo i sestre, dragi Bošnjaci, drage Bošnjakinje,

Srebrenica za Bošnjake ima isto značenje kao Gernika za Špance. Srebrenica je za Bošnjake u okviru kulture sjećanja, simbol, svetionik, podsjećanje, buđenje svijesti i opomena da se genocid ne može oprostiti i zaboraviti onima koji su ga počinili, a koji se zbog njega ne kaju niti ga priznaju. Ipak, Bošnjaci na genocid nikada ne trebaju Srbima uzvratiti genocidom nego sudom pravde. Za čovječanstvo, posebno za UN, SAD i EU, Srebrenica je pouka i poruka dokle zlo i nasilje mogu eskalirati ukoliko se ne zaustave.

U decembru 1992 godine, kada je srpska agresija svom silinom uništavala svaki muslimanski trag u Bosni, na džumi – namazu u džamiji ashaba Sultan-Ejuba Ensarije na Ejjupu u Istanbulu, vrsni hatib je u svojoj hutbi, posvećenoj Bosni, spomenuo ovaj slučaj i iz sveg glasa poručio muslimanima Turske i cijelog svijeta: ,,Ej muslimani svijeta, ummete Muhammedov, nismo dužni klanjati džumu dok Bosnu ne oslobodimo. Dok Bošnjaci ne budu slobodni, naša džuma je pod upitnikom“.

11. jula 2022. godine navršava se 27. godina kada je ubijeno 8.372-oje Bošnjaka i Bošnjakinja Srebrenice. Za nekoliko dana stradalo je čovječanstvo, nedužni narod, starci i starice, djeca i novorođene bebe, rukama srpskih zlikovaca. Zaštićena zona Srebrenica je bila odgovornost Međunarodne zajednice, koja je imala obavezu da zaštiti goloruki bošnjački narod u demilitariziranoj zoni. U skladu sa svojim mandatom, Međunarodna zajednica nije zaštitila stanovništvo ,,zaštićenih zona“, koje je nakon donošenja rezolucije razoružala. Zločinci i Međunarodna zajednica su zaboravili da su za sve te zločine ostali živi svjedoci, prije svega šehidi, koji će svedočiti na Sudnjem danu, a onda njihove porodice, te preživjeli svjedoci koji trebaju da svjedoče, da se ne boje i da kažu istinu.

Mi, Bošnjaci, koji dva stoljeća puštamo bolne krike, mi smo pozvani da ne šutimo, nego da svakim danom svjedočimo o onome šta smo preživjeli od prvih naših komšija.

Uzvišeni Gospodar opominje u suri El-Maide, 32 ajet:

,,Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao“.

Naša je obaveza stalno govoriti šta se desilo u Srebrenici, da se to zlo nikada ne zaboravi. Nevin čovjek je ubijen i protjeran iz svoje kuće i sa svoje zemlje samo zato što je musliman. Nakon počinjenog genocida u Srebrenici, mora se priznati da je to prvi javni i unaprijed najavljeni genocid u svijetu. U julu 1995. godine njega su prenosile sve svjetske radio i TV stanice kao finale svjetskog prvenstva u fudbalu. Taj zločin je time veći i složeniji jer se dogodio u zaštićenoj i demilitariziranoj zoni UN-a. Sa stajališta međunarodnog prava napasti Srebrenicu 1995. je bilo isto što i napasti zgradu UN-a na East Riveru u Njujorku. Genocid nad Bošnjacima nije bio posljedica, nego strategija i cilj rata u okviru čišćenja sliva rijeke Drine od Bošnjaka. 27. godina poslije genocida u Srebrenici, čovječanstvo je tek shvatilo i postalo svjesno razmjera njegove opasnosti. Ruski veto u UN na englesku rezoluciju o Srebrenici je samo uzaludni pokušaj skrivanja i zaklanjanja sunca dlanovima ruku. Pošto se Srbi za genocid nad Bošnjacima niti kaju, niti izvinjavaju, niti ga priznaju, Bošnjaci nemaju nikakvog osnova da im oproste niti zaborave.

Jame širom Bosne i Hercegovine, pune naših najmilijih, mladosti i ugašenih nada, one su luč i baklje koje nam put osvjetljavaju. Stradali nisu uzalud živote dali. Oni su tu da svjedoče i budu svjetionici nama na putu kojim hodimo. Mi koji se nalazimo ovdje u tuđini ne dozvolimo da mislimo na užitke, bogatstvo i debele jorgane. To je opasnije od bilo kakve muke i dunjalučkih briga.

I ne zaboravimo! Mi, Bošnjaci smo evropski narod. Kao što Nijemci pripadaju Germanima, tako Bošnjaci u zemlji Bosni, koja unazad 1.100 godina ima nepromjenjeno ime Bosna i prirodne granice, pripadaju Slavenima. Po toposu, humusu, etnosu, znanosti, civilizaciji, tehnici i tehnologiji, Bošnjaci su kao i Nijemci autentični evropski narod. Po religiji, tradiciji i kulturi, Bošnjaci su muslimanski narod u evropskom kontekstu i ambijentu. Za najpoznatiju bošnjačku epsku baladu ,,Hasanaginicu“ kojom je bio fasciniran, Gete će kazati ,,da ona zajednica u kojoj je nastala ta balada zaslužuje da bude narod“. Kad Bošnjake optužuju da su prihvatili religiju islam sa Istoka, odgovor je jednostavan – sve su religije u Evropi sa Istoka i nijedna nije nastala u Evropi.

Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da sačuva bošnjački narod od svakog zuluma i zla, da se to zlo više nikada i nikome ne ponovi. Amin, ja Rabbel `alemin!

Halim ef. Alibašić

Glavni imam IZBNj

Nema komentara.

Upišite komentar