Ispraćaj u domovinu h. Šefika Burnića

Odlaze nam naši pioniri, velikani, tiho, jedan po jedan,  vraćaju se tamo odakle se davno došli. 16.06.2019, na ahiret je preselio hadži Šefik Burnić dugogodišnji predsjednik džemata Kamp-Lintfort, najzaslužniji za izgradnju prve bošnjačke džamije sa munarom u SR Njemačkoj. Hadžija Burnić je bio i jedan od osnivača krovne Islamske zajednice Bošnjaka u SR Njemačkoj IZBNJ. Pokopan je u svoioj rodnoj Sani u džematu Husimovci. U nastavku donosimo prisejećanje na životni put hadžije Burnića.

“16.06.2019, uz prvu jutarnju kahvu, počinjao sam svoje redovne poslovne aktivnosti, i kao što mi je to već prešlo u naviku, prvo pregledavam FB, i odmah  mi na ekranu se pojavi obavijest iz džemata Kamp-Lintfort, o smrti i dženazi   h.  Šefika Burnića.

Bez obzira koliko neke vijesti bile očekivane, opet vas baš iznenade, ražaloste, podsjete na dunjalučku prolaznost, i natjeraju da se prisjetite nekih ljudi.

Vraćam film unazad 34 godine, u decembar 1985., moj prvi dolazak u Kamp-Lintfort na mevlud. Ja tek došao u Köln, zbunjen, pomalo i uplašen težinom tereta kojeg sam osjetio, preuzimanjem odgovorne obaveze imama,hatiba i mualima u džematu Keln-Aachen, kako se taj džemat tada zvao, i za samo par dana, odlazak u jedan od najaktivnijih  džemata, od njih nekoliko, organiziranih  do tada u Njemačkoj u Kamp-Lintfort.  U Kamp-Lintfortu, domaćini nam  Mustafa ef. Klanco, došao godinu-dvije ranije,  već  iskusan imam, i predsjednik džemata h. Šefik Burnić, kršni karjišnik ko Grmeč planina, a blag, smiren, siguran u sebe.

Od te nedjelje u decembru 1985., hadžija Šefik je sa svojim džematom i imamom Mustafa ef. Klancom, prošao podugu dionicu svog života, i ostavio trag i djelo po kojem će ga generacije i u Kamp-lintfortu, i u dijaspori spominjati i sjećati ga se s poštovanjem. Od Barake u kojoj je džemat bio smješten, kupljen je prvi Vakuf u Evropi, a samo koju godinu poslije dograđena džamija, i izgrađena prva bošnjačka munara zapadno od Zagreba do sjevernog pola.  

Iz mojih razmišljanja prekide me telefon, zove predsjenik Mešihata Pašo ef. Fetić, pita me, hoćemo li na dženazu?  Pa jašta ćemo brate, pa hadžija je to zaslužio, da ovih 500 kilometara pređemo i ispratimo ga na njegovo poslednje dunjalučko putovanje, kako i dolikuje dijsporskom pioniru i velikanu.

17.06.2019 u jutarnjim satima stiže do mene Pašo ef. u društvu Envera ef. Pašalića i zajedno krećemo prema Kamp-Lintfortu, u koji stigosmo sahat do podnevskog  ezana.  Džematlije iz Kamp-Lintforta, i okolnih džemata, Duisburga, Oberhausena, Düsseldorfa, Hama……., pristižu, džamija i džamijski harem polahko se pune.  Tu je i Ramiz ef. Memiš, Dura ef. Pintol, Edin ef. Hodžić ….Mustafa ef. Klanco, predsjendik Mustafa Mašić I zamjenik predsjednika Ahmo Suljkanović,  prije na dan, su  sa predstavnicima grada i crkava  otputovli u Bosnu I Hercegovinu. Tu je drugi imam džemata Dževad ef. Isaković.Dva imama u jednom džematu.

  Proučismo Jasin, klanjasmo podne-namaz, i počesmo pripreme za poslednji ispraćaj našeg h. Šefika.  Iako je radni dan džamijski harem ispunjen, redaju se safovi. Dževad ef. čita oproštajno  pismo (omaž), koje je napisao Mustafa ef.,pred polazak.  Nižu se riječi, baš onako ljudski, iz duše, dunjalučki oproštaj i halal dvojice najvažnijih džematskih saputnika. Odzvanjaju riječi džamijskim haremom,  svako je u svojim mislima, gledamo u tabut,…ja svodim svoje račune, …istina je. dženazeski tabut je najbolji vazu-nasihat. Dženazu namaz predvodi hadžijin sin Ibrahim. Drhtavim glasom pita hoćemo li halali njegovom babi ? Halalosum, zagrmi iz stotine grla, zajeca harem. Visoko na rukama prenesosmo tabut do auta, parkiranog baš kod munare, u koju je h. Šefik uzidao dio svog života. Ispraćajna  Fatiha, i vrata na autu se zazvoriše. I tako,…nakon toliko godina,hadžija Šefik Burnić, vrati se u svoje rodne Husimovce u svoju Sanu (Sanski Most), iz kojih je mlad došao prije  54 godine.  Vrati se da  pored Blihe, a podno Grmeča nađe svoj smiraj, i uživa  vječno u svojim dobrim djelima. Hvala ti, dragi nas hadžija, u ime svih nas, za sve ono sto si učinio na utemeljenju i džemata, i Zajednice, koja se danas zove : Islamska zajednica Bošnjaka u Njemčakoj.„Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo“!“  Ševket Zukić

Obraćanje Dževada ef. Isakovića na dženazi u Kamp-Lintfortu

Draga braćo Esselamu alejkum!

U službenom odsustvu imama Mustafe ef. Klanco, predsjednika džemata h. Mustafe Mašića i zamjenika predsj. H. Ahme Suljkanovića, zapala me je dužnost da pročitam poruku za ovu priliku koju je napisao Mustafa ef. Klanco

Hadžija Šefik je rođen 09. Maja 1935. godine a došao u SR Njemačku 4.septembra 1965. godine.

Našeg hadžiju Šefika Burnića sam upoznao, još davnog, baš davnog, 20. maja 1984 godine,u džamiji u Ringstr.187  u  Kamp-Lintfortu na podne namazu kada sam upoznao i ostale članove odbora, njih dvadesetak. Hadžija Šefik u najboljim godinama,tek ušao u 50. tu, siguran u sebe, predsjednik džematskog odbora u Kamp-Lintfortu.

Od tada smo zajedno 25 godina bili kormilari ovog džemata sa ostalim članovima odbora. Nas dvojica smo se nadopunjavali, on životnim iskustvom a ja entuzijazmom i mladošću. Mi smo gledali unaprijed da se budućim generacijama ovdje obezbijedi adresa. On se radovao uspjehu džemata i uspjehu svoga imama posebno u mektebu. Zajedno smo išli u opštinu i sa pokojnim gradonačelnikom Karlom Flugelom tražili  jurt za džamiju kako je govorio hadžija. Allahovim izunom i našim trudom kupili smo objekat, prvi u Njemačkoj, dogradili džamiju sa munarom prvi bošnjački džemat u Njemačkoj, kupili vakufsku kuću.

Hadžija se radovao i napredovanju svoga imama. Kada sam imenovan za gl. imama 1994 godine hadžiji je bilo drago ali se bojao da ne ostane bez imama a  ja sam ga uvjeravao da ne ostavljam Kamp-Lintfort. Kada sam izabran za predsjednika Mešihata i muftiju u Njemačkoj 2007. godine tada su mu neki kazali: Eto ode ti efendija! Rekao sam mu : Hadžija sjećaš le se šta sam ti rekao 1994. godine? Hadžija je imao tada 72 godine. Rekao mi je tada vraćajući se iz Wiesbadena: Moj efendija imaš puno dušmana!

Pored toga hadžija je brinuo sa svojom heroinom Sebilom o desetero žive djece, unučadima…što nije nimalo bilo lahko u tuđem svijetu. Trebalo je to sve odhraniti, odgojiti, uspraviti, i sva iskušenja kao vjernici podnijeti.

U našem zajedničkom radu u period 25. godina bilo je i teških iskušenja koja život nanese ali smo i dalje zajedno svako na svoj način čuvali džemat!

Allahova je odredba da nismo prisutni na tvojoj dženazi ali si ti u našim dovama.

Dragi hadžija ti si dušu vratio Njenom Gosopdaru Allahu dž.š. Tvoje tijelo se danas vraća u rodne Husimovce.  Prije tebe prisjetimo svih  naših “hadžija”, svih “pionira” našeg džematskog organizovanja, koji su imali svijesti, imana, snage, hrabrosti, da tih godina organiziraju i vode džemate, na čijim temeljima smo mi nadogradili Zjedinicu, koja je danas respektabilan faktor našeg naroda u Njemačkoj, a zove se, Islamska Zajednica Bošnjaka u Njemačkoj. Ni mi,a ni generacije koje dolaze, i ostaju ovdje da žive, ne smijemo to zaboraviti. To je naša istorija. Ti si hadžija ušao u istoriju našeg džemata, ovog grada i IZ-e Bošnjaka  Njemačkoj. Ti ideš  da se susretneš sa našim  saradnicima koji su preselili prije tebe  rah. Hakijom, rah. Salihom, rah.h. Alagom, rah. H. Himzom, rah. Atifom, rah. Begom, rah. Hajrudinom, rah. Mahmutom, rah. Džemilom, rah. Dževairom, rah. Islamom, rah, Jasimom….i drugima koji su  preselili. Da vas i nas sve Uzvišeni Allah dž.š. sastavi u džennetul-firdevsu.

 Mi ćemo ako Bog da za vama.
Molim ti se o Allahu, nagradi hadžiju za njegov trud i žrtvu. Smiluj mu se i oprosti i pobriši mu grijehe  i nagradi ga džennetul-firdevsom.
Neka ti je selam, i hairli povratak, dragi moj Hadžija, i hvala ti što sam te poznavao, neka te Svemogući nagradi za sve što si učinio za Islam, musliamane, džemat i mene lično!

Od srca ti halalim i ovog i budućeg svijeta! Neka ti je vječni rahmet a tvojima lijepi sabur!

Uzvišeni Allah kaže: O smirena dušo vrati se svome Gospodaru zadovoljna i on tobom zadovoljan. Uđi među moje dobre robove i uđi u moj džennet!

Mustafa Klanco, imam

Nema komentara.

Upišite komentar