Mubarek noć Lejletu-l-miradž

Mešihat Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj obavještava vjernike da po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH, u nedjelju 26. redžeba 1438.h.g./23. aprila 2017. godine, sa akšam-namazom, nastupa mubarek noć Lejletu-l-Miradž. Podsjećamo vjernike da se ova noć u tradiciji muslimana Bošnjaka obilježava i kao Noć Vakifa. Očekuje se od odgovornih da daju doprinos u obilježavanju ove mubarek noći u svim džematima na području Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj. 

Ovim povodom objavljujemo hutbu hafiza Mensura ef. Malkića o Isra i Miradžu.

Cijenjeni džema'ate!

     Današnja hutba će biti podsjećanje na jedan od najznačajnijih događaja iz života Muhammeda s.a.v.s., na Poslanikov Isra i Mi'radž. To je podsjećanje na jednu od njegovih mu'džiza i na jednu od počasti koju je dragi Allah ukazao svome miljeniku Muhammedu s.a.v.s.

     Isra, noćno putovanje Muhammeda s.a.v.s. od Mesdžidul-Harama u Mekki do Mesdžidul-Aksa'a u Jerusalemu i Mi'radž Božijeg Poslanika s.a.v.s., njegovo uzdizanje od Mesdžidul-Aksa'a do najviših nebeskih sfera, dogodili su se u 27. noći mjeseca redžeba, godinu dana prije Hidžre, u vrijeme kada je Muhammed s.a.v.s. prolazio kroz izuzetno težak period svoje poslaničke misije.

     Naime, Muhammed s.a.v.s. je obavljajući svoju zadaću koju mu je Uzvišeni Allah povjerio, nailazio na razne poteškoće, osporavanja, uznemiravanja, pa i maltretiranja. To je bila sudbina i svih Allahovih Poslanika alejhimus-selam prije njega, tako da ni Muhammed s.a.v.s. nije bio iznimka u tom pogledu, o čemu nam Allah dž.š. u suri Furkan govori:

     „Tako smo Mi svakom vjerovjesniku dali da mu griješnici budu neprijatelji. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i pomagač” (Al-Furqan, 31)

     Kao što vam je poznato, Allah dž.š. redovito ljudima šalje velika iskušenja i teškoće, nakon kojih često uslijedi Njegova nagrada iskrenim i strpljivim robovima.

     Kako mekanski mušrici nisu mogli zaustaviti širenje islama, odlučiše se da 616. godine zavedu sveopći bojkot protiv muslimana. Tri godine Muhammed s.a.v.s. i prvi muslimani bili su izolirani. Od muslimana se ništa nije kupovalo, niti se njima prodavalo, svaka vrsta komunikacije sa njima bila je prekinuta, protiv njih je bila uvedena ekonomska, privredna, socijalna i sveopća društvena blokada. Takvu odluku mušrici su okačili o Ka'bu. Kada je za to čuo Muhammed s.a.v.s. tada je rekao da će crvi izgristi tekst te odluke. Božijim emerom tako je i bilo. Papir na kojem je bila ispisana odluka o bojkotu je uništen, samo ostadoše komadići na kojima bješe ispisano Božije ime i ime Božijeg Poslanika s.a.v.s.. Sumnjičavim Kurejšijama ni to ne bi dovoljan razlog da prime islam, ali su to shvatili kao znak da okončaju sveopšti bojkot protiv muslimana 619. godine.

     Nekoliko mjeseci nakon bojkota, Muhammeda s.a.v.s. su snašla dva teška udarca: umire njegova vjerna supruga hazreti Hatidža, koja mu je bila unutarnja potpora, kod koje je nalazio smiraj i utjehu, a ubrzo zatim umire i njegov amidža Ebu Talib, koji je bio njegova vanjska potpora, ohrabrenje i zaštita. Tu tešku godinu nazvao je senetul-huzni, ili godina žalosti.

    Stanje u Mekki se pogoršalo pa je Muhammed s.a.v.s. zajedno sa Zejd ibn Harisom odlučio da napusti Mekku i da se naseli u Taif, gradić istočno od Mekke. U Taifu je Muhammed s.a.v.s. imao rođake i nadao se da će naići na lijep prijem kod njih i da će tamo pronaći utočište, jer je u Taifu ranije imao veliki utjecaj, čak je i nekima od njih novac posuđivao. Međutim, kada je stigao u grad, razdražena i nagovorena svjetina, izvrijeđala ga je najpogrdinijim riječima, napala ga je kamenjem i ozlijedila ga.   Povrijeđen i slomljenog srca Vjerovjesnik s.a.v.s. upućuje dovu Jedinom Stvoritelju, Onome koji jedini može pomoći, Onome kome se upućuje dova i koji dove uslišava:

     „Utječem se svjetlu Tvoga lica, kojim si rastjerao tamu i uz pomoć kojeg upravljaš ovim i budućim svijetom, i molim Te, skini svoju srdžbu s mene! Obdari me Svojom milošću dok ne postignem Tvoje zadovoljstvo. Niko nema snage i moći osim Tebe.” (Zapečaćeni džennetski napitak, str.141)

    Ubrzo nakon ove dove dolazi odgovor, dolazi poziv Muhammedu s.a.v.s. da posjeti nebeska carstva. Time je ukazana počast Muhamedu s.a.v.s., počast koja nije ukazana ni jednom stvorenju, ni čovjeku, niti meleku. Ako ti se, o Muhammede, ne odazivaju ljudi, tvoji rođaci, tvoji bližnji, tvoji saplemenici, odaziva ti se Onaj koji te je i poslao:

 „Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz (Mesdžidul-Harama) Hrama svetog u (Mesdžidul-Aksa) Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili (mubarek učinili) kako bismo mu neka znamenja, neke ajete Naše pokazali! – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (Al-Isra’ 1)

     Kako ste čuli, ovaj ajet počinje sa riječima subhanellezi – što znači: slavljen je, hvaljen je, uzvišen je Onaj, to jest Allah dž.š.

     Mufessiri kažu: „Kada god Allah dž.š. počinje Svoj govor sa riječima subhane, onda iza toga slijedi nešto veliko, nešto izuzetno, nešto nadnaravno, što ukazuje da taj postupak može izvršiti samo Allah dž.š. i niko drugi.”

     Riječi u ajetu esra bi abdihi – preveo je Svoga roba, objašnjavaju nam da je to putovanje Muhammeda s.a.v.s. u isto vrijeme bilo i tjelesno i duhovno, jer riječ abd u arapskom jeziku označava čovjeka koji je sinteza i duha i tijela.

     U Muslimovom Sahihu naveden je hadis kojeg prenosi Enes ibni Malik u kojem stoji da je Muhammed s.a.v.s. putovao na Buraku, nebeskoj jahalici, u pratnji meleka Džibrila od Mekke do Jerusalema. Tu u Jerusalemu, u Mesdžidul-Aksau Muhammed s.a.v.s. je klanjao dva rekata namaza – tehijjetul-mesdžida, nakon čega mu je Džibril ponudio posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Muhammed s.a.v.s. je odabrao posudu sa mlijekom, na što mu je Džibrili-Emin rekao: „Odabrao si ono što je ispravno, ono što je prirodno!”

     Nakon toga Muhammed s.a.v.s. i Džibrili-Emin podignuti su na nebesa.

     Na putu kroz nebeske sfere Muhammed s.a.v.s. susreo se na prvom nebu s Ademom a.s., na drugom sa Jahjaom a.s. i Isaom a.s., na trećem s Jusufom a.s., na četvrtom je vidio Idrisa a.s., na petom Haruna a.s., na šestom nebu susreo se s Musaom a.s., nakon toga otvoreno mu je sedmo nebo na kojem je vidio Ibrahima a.s., graditelja zemaljske Ka'be, naslonjenog leđima na nebesku Ka'bu, Bejtul-Ma'mur, u koju svaki dan ulazi 70.000 meleka i ostaju u njoj.

     Sa svakim od poslanika Muhammed s.a.v.s. selamio se i svaki od njih mu je izrazio dobrodošlicu i priznao ga za Božijeg Poslanika.

     Nakon toga Muhammed s.a.v.s. je uzdignut do Sidretul-munteha'a – Konačne Perde. Vidio je meleka Džibrila u njegovom stvarnom melekskom obliku, čuo je zvuk pera koje ispisuje ljudske sudbine, vidio je džennet i njegove ljepote, i džehennem i njegove patnje, o čemu Allah dž.š.  u suri Nedžm govori:

     „On je Džibrila i drugi put vidio, kod Sidretul-munteha'a, kod koje je džennetsko prebivalište, kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo – pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” (An-Nagm 13-18)

     Dakle, Džibrili-Emin je Muhammeda s.a.v.s. doveo do Sidretul-munteha'a, gdje je krajnja granica preko koje ne može preći ni najodabraniji melek, pa mu govori čuvene riječi: „Ako ti, o Muhammede, kreneš dalje – ti ćeš proći; a ako ja krenem dalje – ja ću sagorjeti u svjetlosti Allahovoj dž.š..”

     Tako je Muhammed s.a.v.s. prešao i tu granicu i našao se u blizini Gospodara nebesa i zemlje. Taj susret nam je u mevludu pjesnik divno opisao:

Tude je Muhammed izvan sebe stao

I Bogu na sedždu u zanosu pao

I dušom slušao riječi bez glasa,

I dušom gledao u ideal spasa.

Tude je razgovor bez riječi tek'o;

I mnogo je čuo i mnogo je rek'o.

S molbom za šefa'at govor je počeo,

S vječnim obećanjem govor se dočeo.

     Osim šefa'ata, kao jednog od darova Mi'radža, Allah dž.š. je Muhammedu s.a.v.s. i njegovom ummetu darovao i tri posljednja ajeta suretul-Bekare, kako nam ajet govori: „I objavio je robu Svome ono što je objavio” (An-Nagm, 10)

     Ali najveći, najbitniji i najznačajniji dar kojeg je Muhammed s.a.v.s. sa Mi'radža donio svome ummetu – jeste – namaz.

     Allah dž.š. je Muhammedu s.a.v.s. i njegovom ummetu bio propisao pedeset dnevnih namaza, da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje prema Svojim robovima, a nakon dova Muhammeda s.a.v.s., smanjio na pet dnevnih namaza, čija je nagrada ravna kao za pedeset obavljenih namaza.

     Zatim je Muhammed s.a.v.s. spušten u Mesdžidul-Aksa, gdje je kao imam predvodio namaz ostalim vjerovjesnicima, čime je potvrđeno jedinstvo Allahove dž.š. vjere od Ibrahima a.s. do Muhammeda s.a.v.s. i neraskidiva nit između posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. sa Poslanicima koji su prije njega bili, ali i veza svetih mjesta Mekke i Jerusalema sa najvišim nebeskim sferama.

     Nakon toga je izašao iz Mesdžidul-Aksa'a, uzjahao Buraka i vratio se u Mekku u ranu zoru. A Allah najbolje zna.

     Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. kazivao Mekkelijama o Israu i Mi'radžu oni su se čudili i nisu mu vjerovali. Tražili su od Poslaniku s.a.v.s. da im opiše Jerusalem, znajući da on nikada ranije nije bio u tom gradu. Muhammed s.a.v.s. im je opisivao i najsitnije detalje, što je zapanjilo sve prisutne. Neki opet nisu povjerovali pa se zaputiše hazreti Ebu Bekru i rekoše mu: „Onaj tvoj prijatelj Muhammed govori da je noćas išao u Jerusalem a da je jutros osvanuo, ovdje, među nama.”  Na to hazreti Ebu Bekr reče: „Ako je Muhammed s.a.v.s. to rekao onda je to istina i ja mu vjerujem. Ja mu vjerujem i više od toga. On mi govori da mu dolazi melek i donosi mu vijesti s nebesa i ja mu vjerujem. Zašto mu ne bi i to povjerovao.” Tom prilikom Ebu Bekr je prozvan Es-Siddik – što znači iskreni, istinoljubivi, odnosno, onaj koji potvrđuje Istinu.

Molim Allaha dž.š. da primi naše ibadete i da nam oprosti grijehe.

Amin, ja Rabbel-alemin.

Nema komentara.

Upišite komentar