„Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kada im je jednog između njih kao poslanika poslao da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ Kur'an, Ali Imran, 164.
Pisati i govoriti na temu posljednjeg Allahovog Poslanika as jeste govoriti o živoj historijskoj ličnost koju ne obilježavaju niti magle mističnosti, niti nadrealnost legendi. Muhammed alejhiselam je stvarna historijska ličnost čiji su život, rad, i djelovanje, do u najsitniji detalj temeljito pisanjem, pamćenjem i naročito slijeđenjem, dokumentovani, sačuvani i postali sastavnicom kulture muslimanskog svijeta. Ličnost Poslanika as živo, stoljećima dugo, prisutna je među muslimanima, među nemuslimanima, širom svijeta, u čovječanstvu.
Jednako snažno Poslanik as prisutan je i danas među nama, i njegovu prisutnost osjećat će i sve naredne generacije dok je svijeta i vjekova.
Sa važnim razlogom ističemo da je Muhammed as u povijesnom nizu Allahovih Poslanika posljednji i Pečatni Poslanik Hatemul-enbija' i Poslanik posljednje Objave - Kur'ana, zaključne knjige islama koja:
(1) ističe vjeru u Jedinoga Boga koja istina se proteže kroz cjelokupan tok Objave od Adem as do danas;
(2) potom, što se u poslanstvu Muhammed as, kao i kod svih ranijih Allahovih Poslanika saws pronosi nepromijenjen, istovjetan sadržaj temeljnog učenja islama kroz cjelokupno svjetsko vrijeme;
(3) prirodi ljudskoj - fitreh posve odgovara Allahova Objava pa se priroda ljudska sa njom sjedinjuje; i
(4) Kur'an, u sebi objedinjuje sve knjige i listove Objave u jedno i čini ga integralnom uputom čovječanstvu: „Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena“ (Sad, 87) „Allahu je prava vjera jedino islam!“ (Ali-Imran, 19);
(5) Muhammed as, čiji je život dat u najrazličitijem životnom koloritu, predstavlja ljudima najljepši uzor za živjeti život dostojan čestita čovjeka: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21.)
Kur'an Časni i Allahov Poslanik as grade neraskidivo jedinstvo Riječi i Djela na temelju kojeg je Poslanik as Divni uzor - usve' hasene. Poslanik as Allahovu Riječ iznosi u svijet; oslobađa je iz korica Mus'hafa, iz zatvorenosti u pamćenju, ili pukom recitiranju i čini je djelatnom.
Poslanik as izvlači Allahovu Riječ na svjetlo dana, pretače je u život, i pokazuje: kakvu veličanstvenu osobu i kakvu toplu zajednicu je moguće izgraditi na temeljima Allahove Upute. Stoga, Poslanik as nije tek provodnik kroz koji struji Objava, on nju čini djelom. Kazuje, ali i pokazuje ljudima kako i kojim putem ići da bi iz vlastitih života izvukli i na površinu iznijeli ono najbolje.
U noći Mi'radža, uzdignut na Nebo, Muhammed as zadivljen neprekidnim mnoštvom sljedbenika, upita Džibrili Emina koje je to mnoštvo, a on mu reče: „Tvoj Ummet!“ Da, Ummet Muhammed as će biti najbrojniji jer mu pripada svaka osoba koja priznaje za boga Allaha, a Muhammed as za Allahovog Poslanika.
Među njima su oni koji bez sumnje priznaju Muhammed as za Poslanika i njih je najveći broj; drugi uz priznanje poznaju dobro riječi, postupanja, Poslanikov as životni put i uzimaju nešto od njegovog Sunneta.
Treći su oni koji uz priznanje i poznavanje nastoje da u što većem obimu slijede njegove stope uzimajući Poslanika as sebi za životnog uzora. Ovakve Kur'an opisuje kao one koji gaje nadu u Allahovu milost, nadaju se ahiretskoj nagradi, i u ibadetu su - često spominju Allaha. Prema tome, Allahov Poslanik as nije bilo kakvom čovjeku uzor. On je uzorom onima koji teže uzoritosti. To su osobe koje nastoje da se uzdignu u osobe visokog, plemenitog karaktera.
Nasuprot Poslaniku as, zahvaljujući društvenim medijima, i posebno modernim tehnologijama, ljudima se masovno podastiru lažni uzori kojima najviše podliježu mladi. Oni podilaze niskim porivima i pokazuju da se na prečac, bez truda i odrcanja, škole, rada, skromnosti i štednje, može doći do novca, položaja, slave, užitka i luksuza. Pritom se prešućuje da uspjeh postignut bez truda zahtijeva izgubiti poštenje i čast. To je često na žrtvenik položiti svoju dušu, srce i tijelo, ući u nezakonite poslove, nečasno steći novac preko kojega se, u korumpiranom društvu, na prečac može doseći do položaja i slave. Jednostavno protagonisti lažnih vrijednosti poučavaju mase da je smisao života ugoditi tijelu i strastima i u tom smislu sve je dozvoljeno kako bi se načinila ugoda tijelu i uživalo bez zadrške i kočnica ne obazirući se na bilo šta i na bilo koga. Oni koji ih u zanosu i slijepo slijede ponašaju se kao da su opijeni i opčinjeni. A polja na kojima se to ostvaruje jesu filmska industrija mašte, centri zabave, arene igara i sportova. Pod svaku cijenu mladi bi htjeli postati popularno ime, neko viđen, uvažavan i priznat. Mladi svoje uzore oponašaju u svemu, u govoru, u izgledu, u postupcima i navikama. Uzori se uzdižu i do nivoa modernih idola. Međutim, njihovo veličanje i slava potraju kratko. Poslije vidimo kako brzo te visoko uzdignute zvijezde gasnu i sa neba slave popadaju, nestaju i gube se. Ti uzori koji su znali milionske mase zaludjeti i zavesti, kada im slava mine, skončavaju uz opijanje u drogama i alkoholu, često napušteni i zaboravljeni.
A Muhammed as na nebu slave stoji gotovo punih petnaest stoljeća neprekidno jednako priznat i slijeđen. On traje neprolaznom slavom jer proklamira trajne visoke etičke i moralne vrijednosti. On je zvijezda na nebu koja ne blijedi već jednako moćno sija, magično privlači, ljude čini plemenitim, sretnim i zadovoljnim, i okuplja ih u okrilje bratske zajednice u islamu.
A zajednica se gradi na zdravim temeljima čestitosti, poštenja, istine i pravde jasno je to pokazao Allahov Poslanik as. Ona nastaje iz baze jedinki koje Objava prožima. Zajednica ne rastače, i u sebi ne guši osobu pojedinca za isključivu korist kolektiva. Pojedinac je u zajednici neprekidno vidljiv onoliko koliko dobrima doprinosi i ličnom i zajedničkom. I stoga, zajednica muslimana niti je nalik socijalističkom kolektivizmu u koji je utopljen pojedinac, niti je blisko sa liberalno - kapitalističkim individualizmom u kojem je istaknut egoistični, izdvojeni individuum nasuprot zajednici.
Dominantno, i nad osobom, i nad zajednicom, uzdignuta je Allahova Riječ i Poslanikov as Sunnet.
Islam nije samo vjerovanje i obredoslovlje nego i uzoriti pojedinac, topla zajednica, i zdravo društvo. Na temeljima Kur'ana i Sunneta kreiraju se zakoni, državna uprava, pravni sistem, politika, ekonomija, ali i život osobe, brak, porodica, formirani na temeljima islamske etike i oblikovani islamskim ahlakom.
Poslanik as uočava grijeh i zlo, i ne zaustavlja se tek ukazujući i otkrivajući ga. On aktivno radi na spriječavanju njegovog nastanka, širenja i rasta, i riječju i rukom mu se suprotstavlja; a o dobru koliko govori još više ga čini i biva primjerom dobročinitelja.
Poslanik as liječi ljude od zabluda, od grijeha i posrnuća, podiže posrnule i pale. On ljude uči, poučava, ispravlja, čisti, i navodi na jedinstveni Put koji je sam Allah iz Svoje milosti poklonio ljudima.
Poslanik as misijski počinje djelovati sam bez vanjske, vidljive snage i moći pogotovo ne one koju vladari posjeduju. On po samom Allahovom odabiru postaje onaj koji Objavu na sebe prima prenosi je, i u skladu sa Objavom živi i djeluje po cijenu svega. Prvenstveno, njegova snaga nije vanjska koju označavaju žezlo i moć, plemenska i državna podrška, zaštita, i prisila.
Poslanik as jedino posjeduje unutarnju snagu koja sve više nadolazi, raste i jača uz ajeta i sure Objave koju prima. I kako svojim obimom Objava Allahova raste zajedno sa njom u Poslaniku as razvija se sve veća unutrašnja moć koju on iz sebe isijava i prenosi na sljedbenike. To se očituje u njegovim istupima kada govori i djeluje. On je nepokolebljiv, iskren, odlučan i hrabar sa jakom vjerom i uvjerenjem toliko čistim i dubokim da posve realno, sa jednakim uvjerenjem živi i ovaj i onaj svijet (hakkul-jekin) pa se držao tako kao da upravo osjeća smrad i vatru Džehennema koji samo što ga nije obuhvatio, i kao da ga ovoga časa mame i dotiču blaženstvo i mirisi koji dopiru iz otvorenih vrata Dženneta i spuštaju se do njega. To svoje uvjerenje prenosio je sa nevjerovatnom lahkoćom i na ljude iz njegove blizine. Pripovijedali su ashabi, kako bi bilo dovoljno kratko boraviti u njegovom društvu i u sebi ponijeti neobično snažan osjećaj vjerovanja. O ovome svjedoči Hanzala El-Useidi koji jednom prilikom povika: „Hanzala je licemjer!“, i onda tužnim glasom ispriča kako on kada je uz Poslanika saws osjeti i Džennet i Džehennem ali čim se udalji i prihvati imetka, poslova, porodice, mnogo od toga u njemu nestane. Stiže ova vijest i do Poslanika as pa mu on triput zaredom reče: „O Hanzala, čas po čas!“ (Muslim) aludirajući time na različitost u vremenima od kojih su neko vrijeme naglašeno za ibadet, neko posvećeno porodici, a neko vrijeme odvojeno je za rad i ovosvjetske potrebe.
U svemu dobrom i čestitom Poslanik as je bio prisutan svojom riječju i primjerom. Njegov životopis Sira čita se kao put ispunjenja Allahovog plana za čovjeka, - za bilo koji prostor i bilo koje vrijeme. Pouzdani i povjerljivi - El-Emin, nadimak je koji je Poslanik as još kao mladić ponio. Svoj El-Emin opravdavao je uvijek, pa i u najtežim trenucima. Kada je za dlaku izmakao atentatorima, i u takvoj situaciji, on ostaje dosljedan, pa zadužuje svoga bratića Aliju da skupocijenosti pohranjene na čuvanje u njegovoj kući razdijeli njihovim vlasnicima od kojih su neki bili otvoreni neprijatelji njegovi!
Poslanik as sljedbenike uzvišenog puta nije očarao tek pukim pričama i obećanjima rajskih naslada prikazujući Put lahkim. Naprotiv, govorio je o težini i iskušenjima koja čekaju sljedbenike islama. U suglasju sa Kur'anom on govori o 'El-Akabe' što označava: 'uzbrdicu', 'strmu stazu', 'teško prohodni puteljak', 'klanc' – predstavljajući ovosvjetski put kojim vjerniku valja ići. Kur'an kazuje: „A zašto on bedem / stazu nije savladao? Znaš li ti šta je strma staza (el-akabe')?“ (El-Beled, 11-12); i Kur'an to pojašnjava ovim riječima:“Roba ropstva osloboditi, ili u vrijeme gladi, nahraniti siroče bliska roda ili ubogog nevoljnika, a usto je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima strpljivost preporučuju, i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.“ (El-Beled:13. – 17.) Objava je u Poslaniku as dobijala potvrdu životom pokazujući da islam nije suha teorija nego ozbiljno postavljen uzvišeni put za stvarni život, i da je primjena islama izazov, napor i borba koja porađa sve najbolje u pojedincu, u porodici, u zajednicama i društvima.
Ispisivali su Poslanik as i prvi vjernici svijetle stranice historije nepoprskane krvlju, ratovima, tlačenjem, terorom, nepravdom i podjelama. Poruka islama donijela je uređenje društva čiju osnovu čine visoki standardi morala, moralne odgovornosti, poštenja, pravde i pravičnosti, solidarnosti, mira, saosjećanja i ljubavi što je dalo da neprekidno i nezaustavljivo rastu mase ljudi preobraćenih u islam u kojem oni pronalaze mir i spas.
Ukoliko u duhu našeg vremena budemo znali čitati i dosljedno slijediti poruku Kur'ana i Sunnet Resulullaha as ona ista snaga vjere, plemenitost ideje, i privlačnost ljepote islama, koja je uzdizala stoljećima dugo ranije generacije, i nas - nove, današnje generacije muslimana u stanju je uzdići do visine slave svjetkog predvodnika.
Povratak na arhivu
