I RODI SE CAR OD DINA ONAJ ČAS, A U NURU UTOPI SE SVIJET VAŠ
Rođenje posljednjeg Allahovog Poslanika s.a.v.s. bilo je u rano proljeće - 12. Rebiul-ewwel-a, aprila 571. godine.
Daleko porijeklo njegovo seže do Ibrahim a.s., sina Ismail a.s., i teče lozom čestitih potomaka, i potom se spušta u dolinu Mekke, u njen centralni dio u blizinu Časnog hrama i Kjabe u vodeće pleme u Hidžazau, u pleme Kurejš, i u rod Hašimija. I tu će se, pred zoru, ponedjeljka, 20. aprila, 571. godine, životom oglasiti Muhammed a.s., i ući će u svijet da u njemu živo potraje dok je svijeta i njegovog trajanja.
Odabranik Allahov, najveći i najznačajniji čovjek svekolikog čovječanstva još od njegovog stvaranja, pa do njegovog kraja!
Odrastao je kao siroče! Oca Abdullaha izgubio je šest nedjelja prije svoga rođenja, a majka Amina preselit će sa ovoga svijeta u njegovoj šestoj godini života.
Sa Muhammed a.s. rođenjem Allahov plan o posljednjem Poslaniku a.s. počeo se realizirati. Uprkos tome što je siroče, Muhammed a.s. je rastao pod budnom pažnjom i nadzorom čuvan od skretanja i posrtanja. Više puta je s ponosom priznao da je od svoga rođenja, pa sve do preseljenja sa ovoga svijeta bio pod zaštitom, vođen i odgajan za jednu veliku misiju; a o ovome je, po Allahovoj naredbi, brinuo melek Džibrili Emin. I sve do svoje četrdesete godine života on je to samo osjećao i naslućivao, ali sa početkom Objave posve mu je bilo jasno i očito da je upravo on taj izabranik za Allahovog poslanika a.s., i da se svojim životom uzdigne i dospije do najboljeg uzora čestitima.
Slanje posljednjeg Poslanika a.s. volja je Allahova i izraz Njegove milosti čovječanstvu o čemu Kur'an Časni kazuje:
„A tebe smo samo kao milost svijetovima poslali.“ (Al-Anbiya, 107.)
A postignuće uspjeha da se Muhammed a.s. uzdigne do najveće ljudske visine potvrdit će sklad čovjeka i istinske vjere date kroz Kur'an čiji harmonični odnos gradi čovjeka - moralnu veličinu.
„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi!“ (Al-Ahzab, 21.)
Stoga bi Poslanik a.s. s pravom znao reći: „Odgajao me je moj Gospodar, i najljepši mi je odgoj dao!“
Istina je da se mnogo čudnih događaja odigralo u noći rođenja Allahovog Poslanika a.s. Jedno od njih je da je jedna predivna svjetlost obasjala hazreti Aminu u momentu kada se u njenoj utrobi desilo začeće. Poslije je, i u trenucima poroda h. Amina bila utonula u svjetlost u kojoj će se roditi Muhammed a.s. kako to navodi i čuveni biograf Ibn Ishak.
Tačka na kojoj posrće jedan broj onih koji govore i pišu o Muhammed a.s. jesu upravo nadnaravna čudesa vezana za njegov dolazak na svijet, te isticanje tih poslaničkih mudžiza kroz njegov rad i djelovanje, te poslije i kao njegov ulazak u povijest čovječanstva. Tako oni, dajući ovim čudesima prednost, naglašavaju taj karakter njegovog bića kako bi ga se prikazalo posebnim, uzdignutim iznad čiste prirode čovjeka, a upravo to nas udaljava od zadaće predstavljanja suštine njegove poslaničke misije i Muhammed a.s. kao Čovjeka Uzora.
Stoga je Muhammed a.s.ovako govorio: „Nije bilo vjerovjesnika a da mu nije dato neko čudo. Ali ni jednom od njih nije dato čudio slično koje je dato meni a da su u to povjerovali ljudi. To što mi je dato, to je ono što mi je objavljeno Vahjom i ja želim da na Sudnjem danu bude najviše onih ljudi koji su slijedili Kur'an!“ (Buhari, Muslim).
Dakle Kur'an, to je čudo koje je u stanju da, provodeći njegove propise i slijedeći Poslanika a.s., izgradi najboljeg čovjeka koji svojim radom i djelovanjem čini dobro sebi, drugome, svome životnom i radnom okruženju, i da pri tome postigne i Allahovo zadovoljstvo, kao i da zasluženo produži sebe u ahiretsku vječnost stalne radosti i zadovoljstva. Ova mogućnost data je svakom čovjeku da snagom ove vjere preoblikuje sebe i usmjeri se na ispravan pravac, nadjačavajući svoj raniji odgoj, ljudske sklonosti i genetske predispozicije, tradicije i običaje. Muaz ibn Džebel po povratku iz Jemena predlaže Poslaniku a.s. da, prema običaju tamošnjih podanika, koji padajući ničice iskazuju poštovanje svojim velikodostojnicima, isto počnu činiti i prema njemu. Nakon što ga je saslušao Muhammed a.s. strogo i kategorično obrati se Muazu riječima: „Ne smijete me obožavati kao što kršćani obožavaju Sina Merjemina!“ (Buhari)
U jednoj drugoj prilici on je posavjetovao: „Ne hvalite me pretjerano! Ta ja sam samo Allahov rob! Recite za mene da sam rob Allahov i Njegov Poslanik!“ (Buhari)
Neka je salavat i selam na Muhammed a.s.
Povratak na arhivu
