ODGOJITELJI IMAJU NAJČASNU ZADAĆU - ALI PRED NJIMA DANAS STOJE VELIKI IZAZOVI
I oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ – Kur'an, El-Furkan, 74.
U citiranom ajeti-kerimu Kur'an posve jasnim i nedvosmislenim riječima predstavlja nam želje i čežnju čestitih koji mole da budu počašćeni nagradom naročitog darovanja tražeći: „podari nam u ženama našim i djeci našoj radost“, dakle u onome što čovjeku predstavlja najveće zemno blago, ponos, čast i užitak, ali što može i da iznevjeri i iznenadi, da se izrodi u suprotno i postane mu gorkom kušnjom, pa i prijetnjom i neprijateljem.
Zato, smatramo da znati o odgoju, i odgajati, to nikada nije samo imati dovoljno stečenog znanja, postignutog iskustva i uloženog truda. Odgajati, to je jedan posao koji nikada nije posve dovoljno dobro obavljena zadaća, i koja nikada nije do kraja završena.
I stoga, da bi postigao cilj,u svome radu na odgajanju,savjestan odgajatelj traži od Allaha pomoć i podršku. On želi da sudjeluju njegov Gospodar i on u ovom uzvišenom poslu.
Pravilno je na samom početku pristupiti sa zahvalom i molenjem Allahu, i da tako teče tokom cjelokupnog procesa odgajanja, i potom se na kraju čini zahvala na postignuću sa izraženom željom da mlada osoba na putu vjere istraje. Ovako čine i savjestan poljoprivrednik i baščovan radeći sa biljkama. Šta tek onda treba da čine oni koji podižu biće djeteta u čovjeka predanog Bogu i uzorna među ljudima?!
Neupitna je Allahova pomoć i sudjelovanje kada je riječ o posve predanom odgojitelju na ovom odista najčasnijem i vrlo teškom poslu koji podrazumijeva napor da dijete nauči biti vjernik a to je da prizna i slavi Svevišnjeg, da se pouči propisima vjere i obredima i da usvoji uredno svakodnevno obraćanje Allahu služeći Mu ibadetom namaza.
I istovremeno, u skladu sa Kur'anom i Sunnetom, podstaknuti u mladom biću djeteta osobine pozitivnih svojstava, razviti ih i učvrstiti u njemu, i naučiti ga da se po njima ponaša i djeluje. Upoznati ga i sa svim onim što je vjeri strano i što ona zabranjuje i učiniti ga sposobnimda se uspješno nosi sa izazovima zabranjenog, svim onim sramnim, ružnim i odvratnim što ne samo smeta vjeri nego istovremeno ugrožava i unižava ljudsko biće.
Ukratko, zadatak je odgojiti u djetetu: jaka i iskrena vjernika, čvrsto povezanog u islamskom bratstvu i sestrinstvu, i odgojiti ga u uzorna čovjeka korisnog u zajednici, društvu i državi!
Stoga, Islamska zajednica ulaže ogromne napore kroz svoje odgojno-obrazovne i naučne ustanove u kojima se odgajaju, obrazuju i osposobljavaju kadrovi koji posjeduju potrebna znanja i vještine na planu prenošenja znanja i odgajanja u vjeri.
To su mladi stručnjaci iz temeljnih islamskih i teoloških disciplina, koji uz to raspolažu potrebnim znanjima iz pedagogije i didaktike, iz oblasti filozofije, humanističkih i društvenih nauka. Oni vješto koriste nove metode i savremena sredstva komuniciranja prenoseći poruke i vrijednosti islama i kulturu muslimana. Rade na organizaciji i uspostavi saradnjesa roditeljima i školom; i sposobni su za uspostavu motivirajuće atmosfere u mektebskoj ili školskoj razrednoj zajednici.
Ovi mladi stručnjaci kroz razne oblike savremenih metoda rada, saradnje i organiziranja u stanju su da se nametnu i izgrade u modele identifikacijskih uzora i ogledalo su u svjedočenju vlasitih vjerskih uvjerenja spajajući ono što se izlaže sa vlastitom životnom praksom.
Ali, da li je samo imati stručan odgojni kadar sasvim dovoljno? Ne, to nije dovoljno!
Upamtimo, za uspješan rad na ovom polju odgojitelj mora imati mentorstvo stručne pomoći, kao i podsticanje i podršku od strane džematske uprave i roditelja!
Ovim mladim, obrazovanim vjeroučiteljima dužni smo, prvenstveno u interesu odgoja djece naše, ali i u interesu očuvanja naših stručnih kadrova posvetiti dužnu pažnju. Potrebno im jepružiti dovoljno pomoći, razumijevanja i podrške?
Prvenstveno nadležni,zaduženi za nastavu vjeronauke i mekteb, treba da prate, nadziru, i podupiru rad vjeroučitelja u džematskim zajednicama tamo gdje se živi život islama. Vjeroučitelji to traže i očekuju. U suprotnom osjećat će se izolovani, usamljeni i iznevjereni ukoliko bi se sve svelo na suhi birokratizam putem dekreta o postavljenju, dekreta o premještaju i razrješenju, kao i putem povremeno organiziranih seminara.
Dalje, ustanoviti da li se u džematu prepoznaju i podržavajutrud, nastojanja, želje i planovi vjeroučitelja ili ga se, od strane džematske uprave, također tek tako prepušta njemu samome da se snalazi kako zna i umije. U najmanju ruku kao da je riječ o prostom, a ne složenom radu, kao da se radi o radniku na proizvodnoj fabričkoj traci kojem se jednostavno kaže: „Radi svoj posao za koji si plaćen, ja ti se u posao neću miješati!“ A potebna je, itekako je potrebna ta posve iskrena i dobronamjerna umješanost u posao vjeroučitelju!
Krajnje je vrijeme da znamo i prepoznajemo u osobivjeroučitelja onoga posve predanog svome pozivu. Takvu osobu važno je priznavati i valjano vrjednovati. Znati da je takav vjeroučitelj drugačiji od nekih koji su pokleknuli i nisu izdržali. Znati da je to osoba koja unatoč poteškoćama i skromnoj nagradi, ne odustaje jer duboko doživljava svoj uzvišeni poziv koji je srcem prihvatio i čini to kao: pre-davanje, a ne pro-davanje uzvišene vjere!
Vjeroučitelj, nadležni iz džematske zajednice, i roditelji, svi oni zajedno, potrebno je da se trude i nastoje da mekteb uspije i postane drago mjesto učenja, saznanja o vjeri i moralu, mjesto ibadeta, mjesto radosti i djeci i vjeroučitelju u dolasku, u susretanjima i druženju.
Prirodno je da se od roditelja traži i očekuje najveći doprinos na ovome planu jer su oni najodgovorniji i najutjecajniji u odgajanju. Roditelji su prvi učitelji i prvi vjeroučitelji. Roditelji uče dijete radu i vještinama, prvi koji određuju pravila ponašanja, određuju slobodu i granice, oni su oni koji nadziru i čuvaju dijete, sankcionišu ga i kažnjavaju, ali i nagrađuju, uče ga vjerovanju, ljubavi, poštovanju, druženju, Islamskoj zajednici. Roditelji odgajaju i onda kada toga nisu svjesni. Zapravo, sve to što čine, i što nevine oči i uši djece vide i čuju, to ona u sebe pohranjuju. Roditelji su zapravo prvi u svemu i prvi za sve.
Kada je to ovako pitamo se sa punim pravom: Kakva je filozofija odgoja kod naših današnjih roditelja? Da li su današnji roditelji dovoljno svjesni i savjesni pa da dosljedno ispunjavaju zadaće odgojitelja slijedeći liniju islama, ili nisu? Od odgovora na ovo pitanje ovisi i odnos spram vjere i vjerskog poučavanja.
Ono što roditelji muslimani moraju znati to je da je prirodno pravo, koje je jednako sa pravom na život, pravo djeteta da mu se podari ispravan od samog Boga darovan odgoj. I ovo uskratiti Gazali upoređuje sa bacanjem svoga djeteta u vatru Džehennema čime je podvukao da je to čak opasnije od ovosvjetske vatre kojom se ugrožava život, i citira riječi iz Kur'ana Časnog:
„O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre!“- Kur'an, Et-Tahrim, 6.
Podsjećamo, danas je mnogo izmijenjen kontekst u kojem se odvija odgoj u vjerskom pogledu. Mnogo je govora o odgoju, mnogo je pravaca koji se nude da ih se slijedi usljed široke marketinške ponude duhovnih pravaca. Mnogo je izrečenih kritika, ali zaista odveć malo je istinskog, predanog, nesebičnog i konstantnog rada roditelja sa svojom djecom. Lahko, i rado se iznose loši primjeri. Brzo se uočavaju greške kod drugih dok propuste, zanemar i greške kod sebe i svoje djece ne zapažamo, ili izbjegavamo ih sagledati, ili ih prosto zanemarimo držeći ih za neznatne, nikakve?!
Ranije su roditelji i vjeroučitelji imali jedinstvenu zadaću koja se ticala osnovnog pitanja: „Kako prenijeti sadržaje vjere i morala?“ I ovaj posao oko odgovora na: Kako? nesmetano je tekao utabanom stazom religijske socijalizacije kroz mektebe i medrese, i generacijskim prenosom sa oca na sina. Religijske istine, obredi i molitve su se izvršavale. I ništa, niti učenje, niti slijeđenje nije bilo upitno. I Zajednica je bila i brojna i jaka.
Potom se u novije doba, sa pojavom ateizma i sekularizacijom, na pitanje: Kako? nadovezalo i slijedeće pitanje na koje je valjalo dati odgovor: „Zašto vjera i čemu ona služi?“ Što je otvorilo niz dodatnih pitanja, propitivanja, sumnji, i osipanja vjerničke mase. Ali, Zajednica je i dalje, iako brojem oslabljena funkcionisala kao kompaktna i nepodijeljena cjelina, a učenje ostalo netaknuto.
Danas se roditelji i vjeroučitelji susreću,unutar same zajednice muslimana, usljed djelovanja'slobodnih strijelaca' oličenih u formi tumača i propagatora vjere na 'jedino ispravan način' sa novim pitanjem a ono od strane ovih glasi:„Iako ispravno činite, zar ne bi moglo biti i drugačije, a to je na pravi, autentičan Poslanikov saws način?“ Tako se na pitanja: Kako? i Zašto? nadovezalo i: Zar ne bi moglo i drugačije? Sa ovim, otpočeo je ne samo kod Bošnjaka u Domovini i dijaspori, nego i u svijetu, jedan novi talas neo-konzervatizma pod krinkom Ehli-Sunneta.
Propovijedanje posve udaljeno od spoja sa svijetom i bitnim pitanjima čovjeka i vjere. Ono djeluje moćno, uporno i samouvjereno korištenjem novih tehnologija i zauzima pojedince, porodice i zajednice dijeleći, razbijajući, i razjedinjujući porodične i džematske zajednice kao i slabeći tradicionalna učenja islama.Naš nedovoljan angažman, uspavanost, učmalost i neuvezanost njima je najbolja pomoć i njihov je najbolji saveznik.
Zato, najispravnije je na ove izazove koji danas stoje pred odgojiteljima odgovoriti našim upornim i predanim radom. Suprotstaviti se djelujući organizirano, jedinstveno, hrabro i odlučno agažovanjem i sinergijom institucija: roditeljske kuće, džemata i vjeroučitelja:
- na planu podizanju svijesti kod svakog pojedinca o važnosti institucija Islamske zajednice;
- na naglasku o nužnosti učenja i odgajanja kroz mekteb gdje se na organiziran i cjelovit način od strane stručnih osoba poučava i odgaja u duhu islama;
- istaći i uspostaviti čvrstu vezu i saradnju na relaciji: roditelj – vjeroučitelj – dijete;
- organizirati kurseve za roditelje polaznika kako bi se na ujednačen način poučavalo, i kako bi djeca i omladina u roditeljima imali dobre primjere;
- raditi neprekidno na osavremenjivanju i unapređenju metoda i oblika poučavanja;
- istraživati problemska pitanja djece i omladine i na njih ponuditi adekvatne odgovore;
- iznalaziti načine za bolju motiviranost djece i omladine u pohađanju i učenju;
- neprekidno raditi na afirmaciji islama i muslimana u zajednicama i društvu kroz integraciju i učešće u projektima, i posebno afirmisati učešće muslimanskih intelektualaca.
Mannheim , 11.09. 2024.
Povratak na arhivu
