„Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.“ Kur'an, El-A'raf, a. 68.
Moderna sredstva komuniciranja, posebno primjena mobilnih uređaja iznijela je na površinu masovnu pojavu dijeljenja uputa i savjeta u svakom pogledu i od svakoga a da se to od njih ne traži. Jednostavno oni su tu da slikom, video-zapisom i riječju neumorno pozivajući djeluju. Ovi samozvani 'daije' i 'spasitelji' krajnje su uporni i nude se kao dobročinitelji naroda kojima je želja svakom čovjeku 'pomoći' i 'uputiti' ga ka 'najboljem' po njega samog. Tako su današnje tehničke naprave umišljene pojedince izbacile na površinu i pretvorile u 'mudrace' koji 'znaju sve' i neštedimice upućuju na puteve zdravlja, sreće, i filozofije ispravnog života. Mnogi se, usljed upornosti i nametanja, od strane ovih savremenih samoproglašenih gurua, facebook i google 'šejhova', osjećaju pod pritiskom, zbunjeni su, a neki ih i prihvataju, i upadaju u mreže ekstremnih učenja, sekti i filozofija koje odvode sa puta islama. Zato je o ovome nužno progovoriti i pisati kako bi se na ovo područje što više bacilo svjetla jer po čovjeka „Nema goreg neprijatelja od lošeg savjeta!“ kako to mudro veli Sofoklo, a naš Poslanik a.s. sa zabrinutošću ovako veli: „Strah me je za moje sljedbenike učenih, slatkorječivih dvoličnjaka!"(Ebu Davud, Ibn Hibban, Ahmed i dr).
Postoje savjeti iz područja zanata, vještina i tehnika, kao i iz područja različitih polja prirodnih, tenničkih i društvenih nauka koje nude stručnjaci iz određenih oblasti i njihove savjete primamo i prihvatamo, što nije sporno, naprotiv potrebno je i korisno. Međutim, u području vjere, islamske etike i morala dužni smo slijediti isključivo pouzdane islamske autoritete. Podsjetimo se na slijedeći hadis Allahovog Poslanika saws. Prenosi se od Temim Ibn Evs Ed-Darija da je Allahov Poslanik saws rekao: „Vjera je savjet!“ ponovivši ovo tri puta, pa Ashabi upitaše: „Kome je savjet?“ ; a on odgovori: „Savjet je prema Allahu, prema Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana, i prema svim muslimanima!“ (Bilježe: Muslim, Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud)
Hadis skreće pažnju na upravljenost prema Allahu, Objavi, Poslaniku a.s. što nas upućuje na znanje iz temeljnih nauka islama: ilmi kelam, akaid, tefsir, hadis, siru, usuli-fikh, fikh, ahlak, historiju islama, arapski jezik, čiji nositelji su odgovorni za davanje ispravnih uputa i savjeta. Hadisom se još ukazuje da je u definisanju pojma 'vjera' spomenut savjet izrazom 'nasihat'. A nasihat znači ponuditi savjet kao nešto posve pouzdano, ispravno, istinito i dobro. Nasihat je dati dobar savjet na posve čist i bez ikakvih dodataka i natruha način; dakle pouzdano i sa najboljom namjerom što znači savjet dati jedino u ime Allaha i u korist onoga kojem se on upućuje.
U početnom periodu islama, čestitim čovjekom vjernikom bilo je mnogo lakše postati nego li što je to danas. Prije svega vjernici su bili izravni svjedoci Objave koja je od Allaha silazila Poslaniku a.s. često u njihovom prisustvu. Poslanik a.s. bio im je živi autoritet sa kojim su iz dana u dan, usko sarađivali i živjeli. Poslanikove a.s. riječi, postupci i djelovanje bili su savjet i jezikom i savjet primjerom i način kako uskladiti svoj i život porodice po Kur'anu. Vjernike Allah podsjeća da usklade svoja držanja, postupke i ponašanje prema ličnosti Najboljeg uzora Poslanika a.s, pa im veli: „I znajte da je među vama Allahov Poslanik!“ Kur'an, El-Hudžurat, 7. Savjeti Poslanika a.s. postali su im prepreka griješenju i spas na oba svijeta, pa Kur'an kazuje: „A Allah ih nije kaznio jer si ti bio među njima!“ Kur'an, El-Enfal, 33.
Jedna pakistanska poslovica glasi: „Davati savjete to je vrlo lahko; ali, postupati po savjetima veoma je teško!“ Zato, ako je čovjek rad primiti savjet neka bude spreman i odlučan po savjetu i postupati.
Nakon Poslanika saws ostali su pomno i pouzdano zabilježene Allahove riječi Kur'ana Časnog, Hadis i Sunnet – govor, savjeti, i postupci Allahovog Poslanika a.s., i Sira – životopis njegovog časnog života.
Na ulemi – učenjacima iz temeljnih islamskih disciplina, je da valjano predstavlja i tumači vjeru i vjerske propise, i da uz to razumije sredinu i vrijeme u kojem vrši svoje poslanje. Ovaj zadatak dat ulemi velik je, neobično častan, ali i nimalo lahak nego naprotiv veoma težak zadatak; jer vjera je najvažnije područje u čovjekovom životu. Samo njeno ispravno predstavljanje i tumačenje osnova su za uspjeh u osobnom, u porodičnom, i u životu zajednice i društva, u suprotnom vjera neće poroditi one snage i kvalitete kojima ona raspolaže, ljude snaži i oplemenjuje. I zato je neobično važno pouke i savjete primati od provjerenih i pouzdanih autoriteta.
Ebu Derda' prenosi riječi Allahovog Poslanika a.s. i veli: „Čuo sam Allahovog Poslanika kada je rekao: „Prednost učenog u odnosu na pobožnog slična je sjaju punog mjeseca u odnosu na zvijeze. Doista, učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika. A Allahovi poslanici u naslijeđe nisu ostavili zlatnike, niti srebrenjake nego su ostavili nauku, a onaj koji je uzme, uzeo je zasigurno svo dobro.“ (Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud) Danas se živi privid kako je sve moguće lahko i brzo saznati, naučiti, razumjeti i pravilno se posavjetovati u odnosu na ranije vrijeme kada interneta nije bilo. Pa se kod nekih ljudi rađa nadmenost i samodovoljnost do te mjere da i u vjeri, prateći neprovjerene savjete, metodom 'sam svoj majstor' slično kao što je u video-prikazu dato kako popraviti česmu, prate tekstove i video-uradke i po njima dobijaju 'rješenja', a zapravo lutaju i padaju !?
I zbilja, sve češće ulema sa fakulteta, iz medresa, i izrasliji imami izražavaju zabrinutost da po mnogim gorućim pitanjima, i posebno problemima lične ili porodične prirode i poroka (a među nama poroka se namnožilo tako mnogo), vjernici od njih ne traže pomoći u vidu islamskih savjeta? Sa punom ozbiljnošću pitamo se: Šta je onda ulema ukoliko ostane zarobljena u kabinetima i u teorijskim razmatranjima bez živog kontakta sa čovjekom i njegovim pitanjima i problemima?
Kod našeg svijeta problemi se, ili ostavljaju po strani i na ovaj način usložnjavaju, ili se traže isključivo rješenja izvan krugova Islamske zajednice obraćanjem ustanovama i svjetovnim autoritetima, ili pak autoritetima vjere izvan Islamske zajednice; iako bi pravovremenim traženjem savjeta uleme prevenirali i zaustavili mnoge negativne pojave i procese.
Ljudi, najčešće kada su u nuždi, muci i potrebi, traže savjetodavce i od njih savjete; dok kada im život teče uobičajenim tokom, uglavnom ne traže savjete.
Potražiti i htjeti primiti savjet časno je i znak je priznanja da nismo sveznalice i toliko moćni da svako pitanje možemo sami riješiti i svaku situaciju i stanje sami prevazići. Dakle, potrebna nam je pomoć i podrška druge iskusne osobe, kao i stručna pomoć. Tražiti savjet je ujedno i znak osobne mudrosti jer ne želimo srljati u glib ili doživjeti još veće posrnuće nego hoćemo čuti i prihvatiti dobar savjet kao uže spasa. Istovremeno to je i izražena briga o svome duševnom i moralnom stanju koje želimo učiniti izmijenjenim, ili boljim od postojećeg.
Za savjetodavca nije dovoljno tek da posjeduje potrebno znanje i javno priznanje svoje učenosti. On prije svega svojim držanjem i postupcima treba da odražava sklad: misli, znanja i postupanja. Čovjek od povjerenja, potvrđen u sredini u kojoj živi i djeluje. To je soba izgrađenog autoriteta o kojoj se sa potrebnim uvažavanjem sudi i govori jednako u krugu učenih, tako i u masi. Osoba kojoj se sa punim povjerenjem možemo otvoriti i predati, naročito u osjetljivim situacijama kada se savjet traži u odnosu na počinjene grijehe i ogrezlost u njima i kada se traga za pročišćenjem i ispravljanjem na Ispravan put kojom prilikom osobe iznose mnoge pokuđene i ružne stvari iz svojih života.
Za uputiti prijekor, kritiku, opomenu i dati savjet potrebno je pronaći pravi trenutak, i iznijeti to ozbiljnim izrazom lica, biranim riječima na najblaži mogući način.
Istina je, teško je i onome koji daje, kao i onome koji prima savjet. To je gotovo jedanako neugodno stanje jer niti je čovjek bez grijeha poput meleka pa da može bez ustručavanja, posve komotno dijeliti upute i savjete drugima jer i sam griješi. Zato, onome koji savjetuje potrebno je prethodno posavjetovati samoga sebe, pa se potom posvetiti drugom. Sa druge strane ne voli čovjek da svoje mahane i slabosti bez neugode sa lahkoćom izlaže pred drugom osobom. Slično je to stanju ljekara koji treba saopštiti pacijentu da mora poduzeti amputaciju njegove noge u cilju spasa po život.
Pravi trenutak za uputiti savjet, to je prilika u kojoj je spremnost obostrana. Onda, kada je stečeno dovoljno dobrog međusobnog upoznavanja i povjerenja, obično nakon uvodnog ležernog i opuštenog razgovora.
Ovo obavezno učiniti u osami, u četiri oka, bez prisustva treće osobe kako bi se sačuvao dignitet osobe na čiju grešku, ili ružan postupak se ukazuje. Ovako se treba čini i kod osoba koje obnašaju javne funkcije u vjerskoj i u svjetovnoj vlasti kako bi se ukazalo na njihove propuste i greške kada metod opomene i savjeta dat nasamo urađa plodom, to jest pozitivnim učinkom. U suprotnom, ako ne uspije savjet u četiri oka, učeni autoritet dužan je javno kritički nastupati zastupajući pravdu u cilju općeg dobra i koristi po ljude ne plašeći se niti prijekora niti kazne, jer „Allah je zadovoljan ... i kada savjetujete one kojima je Allah dao vlast nad vama!“ veli Muhammed a.s. (Muslim u Sahihu)
Povratak na arhivu
