“Allahumme barik lena fi redžebe, ve ša’bane, ve beligna ramadan!” je dova Muhammed a. s. kojom mu’mini ulaze u mjesec redžeb i mubarek noć Lejletur-regaib.
Ovogodišnju mubarek lejletur regaib, dočekujemo sa zalaskom sunca u četvrtak večer 11.01.2024. godine
Danima je Ibrahim a. s. učio ovu dovu u kojoj je molio Allaha dž. š. da arapskom narodu pošalje poslanika između njih. Dova Ibrahim a. s. je pomenuta u Kur’anu i glasi:
“Gospodaru naš, pošalji im Poslanika jednog od njih koji će im čitati Tvoje ajete, podučavati ih Knjizi i mudrosti i oplemenjivati ih. Zaista si Ti jak i mudar.” Suretul-Bekare, ajet 130.
Nakon nekoliko hiljada godina u noći Lejletur-regaiba (noć želja, nadanja i očekivanja), Allah dž. š. je odazvao se dovi Ibrahima a. s. i poslao Poslanika iz arapskog naroda, koji će im ajete kazivati i kojeg treba slijediti. Muhammed a. s. je ispunio želje našeg praoca Ibrahim a. s. – tako je dova Ibrahim a. s. bila sahih – primljena.
Dvije mubarek noći u mjesecu redžebu: Lejletur-regaib i Lejletul-mi’radž predstavljaju prve vjesnike, nama muslimanima, najdražeg gosta – ramazana. Ibadet u ovim noćima predstavlja duhovnu pripremu za taj mjesec sveopćeg ibadeta. Prva od njih Lejletur-regaib, pada nastupa uoči prvog petka u mjesecu redžebu.
Značajna je ova mubarek noć jer je, po proračunima, te noći došlo do začeća posljednjeg Božijeg Poslanika. Te noći je kako se prenosi, majka Muhammed a. s. – Amina, u polusnu primila meleke i odabrane poslanike koji su joj saopštili da će biti majka najodabranijeg i najvećeg čovjeka i ujedno čestitati Amini zbog tog obilnog dara od Allaha dž. š., ne samo njoj i ocu Abdullahu nego i cijelom čovječanstvu. Noć Lejletur-regaiba bila je prekretnica – prekretnica koja je objasnila razlog sveg stvorenog na ovom svijetu. Čista i nježna ljubav hazreti Amine i Abdullaha poklonila je ljudima budući Uzor u svemu.
“Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na ovom svijetu i koji često Allaha spominje.” S. El-Azhab, ajet 21.
U ovoj noći je Allah dž. š. ispunio svoje obećanje dato ljudima, poslavši im čovjeka potpuno sličnog njima. Nije to bio samo začetak i početak novog života u utrobi jedne majke. Bila je to zora novog života za čovjeka. Bio je to novi začetak i nove istorije čovječanstva. Trebalo je čekati samo još devet mjeseci do rođenja i četerdeset godina na Objavu Kur’ana, pa da svjetlo sa brda Hira obasja cijelo čovječanstvo.
Lejletul- regaib je i noć dova, želja i nade. Imajući na umu da je dova ili molba Allahu dž. š. bila i ostala spona i most koji povezuje Stvoritelja i Njegovo stvorenje; nemojmo propustiti da u noći Lejletur-regaiba dokučimo Allahovu milost, blagodat i bereket. Dova je posebno potrebna današnjem čovjeku koji u brzom i dinamičnom životu često izgubi orijentaciju i islamsku ravnotežu između duhovnog i materijalnog. Čovjeka treba uputiti dovi, kao vidu svakodnevne veze s njegovim Stvoriteljem, od jutarnjeg buđenja do večernjeg lijeganja; da dovom čisti svoju dušu i istraje na Allahovom putu. Istina, naš iman treba biti kristalno čist – bez ikakve sumnje, kako bi nam dova bila primljena. Zato vjernici u ovoj noći mole Allaha dž. š. da im primi tewbu – pokajanje. Ali, vjernici moraju znati da je ovo i noć, kada i obične svakodnevne želje i nade mogu uputiti svome Gospodaru Allahu dž. š., koji dove, želje i nade vjernika prima i ispunjava. Allah dž. š. dozvoljava da želje i nade ožive u ovoj mubarek noći i da dobiju krila. U ovoj noći nek vjernici otvore svoja srca i duše i ne sumnjaju u Allahovu dž. š. milost koja je neograničena.
Noć Lejletur-regaiba obilježavamo mnogobrojnim ibadetima: zikrom, postom, učenjem Kur’ana i salavata.
U ovoj noći klanja se i poseban nafile namaz koji ima dvanaest rekjata. Nakon svaka dva rekjata predaje se selam. Na svim rekjatima uči se Fatiha (tri puta), zatim sura El-Kadr (Inna enzelnahu) i dvanaest puta sura Ihlas (Kul huveallhu ehad. Po završetku ove nafile namaza prouči se salavat: “Allahumme salli ‘ala Muhammedin-nebijjil-umijji ve ‘ala alihi ve sahbihi ve sellim”. Zatim se učini sedžda na kojoj se sedamnaest puta uči: “Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbul-melaiketi ver-ruh”. Vrativši se sa sedžde treba proučiti dovu: “Rabbigfir verham ve te džavez ‘amma te’alem inneke entel-e’azzul-ekrem. Rabbena atina min ledunke rahmeten ve hejji’ lena min emrina rešeda.” Poslije toga se ponovo vratiti na sedždu i proučiti: “Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbul-melaiketi ver-ruh”, na ovoj sedždi istaknuti želju koja će ako Bog da biti primljena. Uzvišeni Allahu, ukabuli naše dove.
Ova noć je prilika i možda prvi korak za prihvaćanje i razumijevanje Božije milosti kakvu nam opisuje hadis u kojem je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno!
Povratak na arhivu
