„I ne budite kao oni koji su zaboravili na Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave.“ Kur'an, El-Hašr, 19.
Ljeto je vrijeme dječijeg, školskog, mektebskog i studentskog raspusta. Ljeto je za odgojitelje, učitelje, vjeroučitelje, nastavnike, radnike, službenike i druge radno uposlene vrijeme godišnjih odmora. Tako je u cijelom svijetu, tako je i među Bošnjacima u matici i dijaspori.
Međutim, ljetni raspust pred nas postavlja i niz ozbiljnih pitanja koja podstiču na razmišljanja. To su ona ista pitanja sa kojima se susreo sredinom 19. stoljeća Horrace Man utemeljivač ljetnog raspusta. Pitanja koja još uvijek, od početka pa do danas, u jednakoj mjeri zaokupljaju pažnju kako odobravanjem tako i osporavanjima.
Oni koji su pristalice tako dugog odsustva od knjiga i učenja koje se kreće u dužini približno od 45 pa do 75 dana brane svoja stajališta potrebom za odmorom djece i omladine onih od obdaništa, pa do studentskih klupa.
Također, odgajatelji, učitelji, nastavnici i profesori rade častan, ali iscrpljujući posao i potreban im je duži odmor.
Razvoju, jačanju i zdravlju djece i omladine, posebno u gradovima, gode čist zrak u prirodi, ljetno sunce, voda, kretanje, opuštenost i igra u čemu su u ostalim mjesecima tokom godine uskraćeni.
Uz to, seoska djeca i omladina tokom mjeseca žetve i prispijeća plodova korisno pomažu roditeljima na poljima i u domaćinstvima.
U toku raspusta djeca i omladina posjećuju rodbinu i na taj način učvršćuju rodbinske veze, a također uspostavljaju poznanstva i intenziviraju prijateljske veze. Uz ovo izleti, obilasci znamenitosti i putovanja pomažu djeci da kroz zabavu uče i stiču nova iskustva.
Međutim, ima i onih koji drže da dugi odmori nisu dobri iz jednostavnog razloga jer se tokom raspusta u tolikoj mjeri djeca i omladina opuste da naučeno zaborave, a već uspostavljene prakse i rutinu zamijenjuje lijenstvovanje i prepuštanje igri, zabavi i uživanjima. Na primjer u Njemačkoj osim dugog ljetnog raspusta, u toku nastavne godine još je pet kraćih odmora.
Zato je pravo umijeće u pronalaženju balansa postignućem istovremeno radosti i užitka u opuštanju i odmaranju i istovremeno postignuća na planu znanja i kulturnog i duhovnog bogaćenja.
I vjeroučni rad se odvija prateći početak i kraj nastavne godine i tok školskih raspusta.
Prekidom ustaljenog kontinuiteta remeti se uspostavljeni tok nastavnog programa izlaganja gradiva, njegovog usvajanja, ponavljanja, utvrđivanja i provjere, a javlja se i oskudnost u području prakse i sticanja vještine. Učitelji i vjeroučitelji usljed 'sakaćenja' i(li) izostavljanja pojedinih nastavnih jedinica susreću se sa neispunjenjem punog obima predviđenog gradiva i nedovoljnim nivoom potrebnog znanja kod učenika i polaznika.
Ove 'praznine' moguće bi bilo zgodno popuniti organiziranjem bosanske ljetne škole i mekteba u Domovini u svakoj općini i medžlisu IZ kada u klupe jedni uz druge sjednu domaći i iz dijaspore prispjeli drugari i drugarice. Istovremeno, u jednoj intenziviranoj dvonedjeljnoj ljetnjoj školi/mektebu postići će se nova i proširiti i obnoviti ranija znanja, upoznati novi drugari, poboljšati svoj bosanski jezik, vjera svakodnevno prakticirati, obilaziti znamenitosti, igrati se, družiti.
Praksa je pokazala da bez kontinuiniranog i planskog rada nema uspjeha u bilo kojoj oblasti, a pogotovo na planu sticanja znanja, ovladavanja praksom, i postignuća vještina.
Jedna često citirana izreka nastala u procvatu islamske civilizacije, za koju neki tvrde da je hadis, glasi: „Neka mi Allah ne blagoslovi niti ijedan dan u kojem ne naučim nešto novo!“; što nedvosmisleno ukazuje na potrebu svakodnevnog, permanentnog sticanja znanja.
Uzmimo za primjer sportiste. Oni također redovno imaju potrebne odmore. Ali, njihovi odmori to je kontrolirano, krajnje isplanirano vrijeme, u kojem ima u dovoljnoj mjeri opuštanja, ali i rada kako se spremnost i kondicioni nivo kod sportista ne bi izgubili. Tako bi trebalo biti i kod djece i omladine tokom raspusta. Međutim, nakon svakog raspusta, a pogotovu nakon zimskog i ljetnog, teško je kod učenika i polaznika mekteba brzo postići punu 'radnu temperaturu' jer mnogo toga je, usljed neponavljanja zaboravljeno. Ne bez razloga imami, učitelji i vjeroučitelji, na završnim ispitima i pred raspust, u svojim obraćanjima djeci i roditeljima ističu: Čitaj, ponavljaj, ne budi bez obaveza!
Euforija raspusta i odmora zna prerasti iz opuštanja u popuštanje prepreka i kočnica i eskalirati u raspuštenost.
Da nam se to ne bi zaista i desilo potrebna je temeljita priprema za cjelokupnu porodicu kako bi i u ljetnoj opuštenosti zadržali ispravan kurs neprestano kontrolišući i prateći smjer porodice i vlastitih kretanja. Vjernik se svojim držanjem, stavovima, mirom, razboritošću, sabranošću i disciplinom i u najopuštenijoj atmosferi prepoznaje. On ne živi vjeru trenutka, vjeru rituala, iskušenja, i blagdana. On nije povremeni - 'sezonski vjernik' nego vjernik stalnosti i postojanosti živeći vlastiti život životom svoje vjere u svakom trenutku. Vjera ga kao osobu odgaja i oblikuje, ali jednako štiti i čuva. Vjernik zadržava hladnu glavu i mirnoću koja ga odvaja od žurbe, brzine, ishitrenosti, nerazumnosti, raspuštenosti, čuva ga od naslada sumnjivih užitaka u kojima caruje zaborav na Boga. Vjernik u svojoj staloženosti i razboritosti kontrolira strasti svjestan prisutnosti Boga Koji propisuje - El-Hakim i Koji nadzire - Er-Rekib.
Vjernik u toku odmora jeste u dovoljnoj mjeri oslobođen uobičajenih pritisaka učenja i rada ali on se ne 'odmara' od sjećanja na Boga i molenja. Svjestan je da redovito nedostatak pravila i rutine vodi do rušenja strukture ustaljenog reda i rasporeda na koji smo već navikli, i stvara se 'slobodni hod' nepopunjenog vremena. A dosada, slobodno vrijeme, i nekontrolisani izlasci dovode do rizičnih ponašanja mladih poput pušenja, konzumiranja droge, pijenja alkohola i seksa.
Ovo moramo znati preduhitriti držanjem porodice na okupu, bliskošću sa djecom, i organiziranjem sistemom: 'Dnevno tri aktivnosti'. Dakle svaki dan porodica obavlja tri značajne aktivnosti na primjer: posjeta djedu i nani, akšam namaz u džematu, i porodični odlazak na sladoled. Važno je posebno obnoviti i osnažiti komšijske i naročito rodbinske veze za čiji zanemar Poslanik saws kaže; „Neće u Džennet ući onaj koji kida rodbinske veze!“ (Buhari i Muslim) Uz ovo idu i porodično uključivanje u oblike radnog seoskog turizma, izleti, kampiranje uz rijeku i ribolov, planinarenje, biciklističke ture, dan bez televizora, mobitela i tableta, što sve zajedno porodičnu koheziju i povjerenje na relaciji roditelji - djeca njeguje i jača.
Pored ovoga, svaki od članova samoorganiziranjem ljeto provodi korisno uz školsku i mektebsku knjigu i belatristiku; radi na poboljšanju svog bosanskog jezika čitanjem, pisanjem, razgovorom; pohađa neki od ljetnih kurseva; bavi se hobijima, posjetama vjerskih i kulturnih skupova, kao i prisustvom tokom sportskih i zabavnih večeri.
Na kraju, uvidjeli smo, urađeno je niz olakšica kada je u pitanju tehnička organizacija odmora poput npr. aplikacije PackPoint i TripAdvisor, ali kako se duhovno i moralno organizovati u toku odmora i raspusta, to je prepušteno svakoj porodici da čini onako kako najbolje umije i zna.
Neka su vam ugodni i korisnim aktivnostima ispunjeni dani ljetnog raspusta i godišnjeg odmora!
Povratak na arhivu
