„One, koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo sigurno, putevima koji Nama vode uputiti, a Allah je zaista na strani onih koji dobra djela čine!“ Kur'an, El-Ankebut, 69.
Čovjek je često brzoplet, nepromišljen, i on želi povoljno rješenje čim prije, najrađe odmah; naročito kada zapadne u strah i klonulost duha. To može biti kada ostane bez posla, doživi financijski krah, bude lišen slobode; ili mu se desilo da je obolio, doživio bračni brodolom i ostavljen, ili unatoč nastojanjima od svoje djece doživio razočarenje.
Htjeli bi mi da pod svaku cijenu što prije, i što bezbolnije, iz teških stanja i razočarenja izađemo bez naročitih napora i bez teških posljedica.
U poteškoćama mi očekujemo bezrezervnu Allahovu pomoć misleći da je dovoljno tek priznati Allaha i u Njega vjerovati, i to će biti dovoljno da nam Allah rješi stanje i probleme što je iskreno rečeno, posve nezrelo! Srdimo se, malaksavamo, i jadikujemo i pitamo se:
'Molim Allaha, a ova nesreća što me je pogodila ne prolazi!?', 'Zašto baš meni da se to desi?!'; misleći da nas je Allah napustio, i da smo pogođeni nekom nesrećom kažnjeni. A kada živimo ugodu i dobro to ne doživljavamo vrstom kušnje na drugačiji način nego li rezultatom svojih vlasitih 'zasluga', i pri tome rijetko to dobro ne dijelimo sa Allahom zahvaljujući Mu što je zaista naivno, ali više drsko! Mi prečesto zaboravljamo da zapravo uvijek nama Bog hoće darovati ono što je najbolje po nas.
Jedino On, Preuzvišeni, tačno i precizno zna šta je to što je nama u određenom času najpotrebnije i najprikladnije, i to u kojem omjeru i trajanju, bilo da je blagostanje ili nesreća.
Zato, onaj koji je duboko-vjerujući neprestano živi u zahvali na dobrotama, a gorke zalogaje sudbine prima sa smirenjem, i strljivošću, pa čak i sa zahvalom?! I mi dovimo moleći se Allahu:
„Gospodaru naš, Tebi hvala na svakom stanju!“, ali mi to izgovaramo više kao pobožni napjev u kojem uživamo, slično dervišu zaljuljanom u rimičnom pokretu i složnom horskom izgovaranju šehadeta, a da se pri tome ne zapaža i dubina poruke koju nose izgovorene riječi: 'na svakom stanju', i 'Nema boga sem Allaha!' Krize koje nas zahvate, i traju ozbiljni su i dugotrajni problemi koji i kada minu, ili budu nadvladani ostavljaju na nama duboke i teške, ponekad i trajne posljedice, ali mnogo je više dobra u ovome jer mi u vjeri kroz krizna stanja u duši i srcu rastemo i sazrijevamo.
Sjetimo se Muhammed alejhisselama i njegovih drugova - ashaba. Allah je njega i prvu grupu vjernika prepustio dugim naporima i patnji da bi svi zajedno u vjeri kroz borbu, odricanja, bol i patnju rasli.
To je bila svojevrsna obuka i priprema u Mekki da bi potom lakše i uspješnije okaljeni nastavili ići dalje i spremni ušli u drugi Medinski period hodeći od neznatne i neizvjesne, male vjerske grupe do dosega u povijesti nenadmašnih: najboljeg društva i najpravednije države.
Pogledajmo, šta se odigralo u noći, uoči Bedra, te odlučujuće bitke za opstoj muslimana. Poslanik saws, - iako je prethodno bio upoznat o kretanju i stanju neprijatelja, premda je zauzeo bolji položaj i razradio kvalitetno strategiju odbrane, te se osvjedočio da su njegovi drugovi, sve i jedan, naoružani odlučnošću i hrabrošću, - on svejedno, gotovo izgubljen i na ivici očaja vapi, usrdno moli, uzvikuje i doziva Allahovu pomoć i intervenciju:
„Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova grupa muslimana danas bude uništena, neće Ti imati ko robovati na Zemlji!“
Nije se Allah odmah oglašavao nudeći Svoju pomoć na svaki njihov povik, drhtaj i uzdah jer trebalo je grupu i svakog njenog člana prije svega prepustiti čišćenju, kalenju, i čeličenju. A to je dug proces izgradnje i ličnosti, i zajednice, na koju je Allah budno motrio.
Tek na kraju, pred konac svoje misije, Poslanik saws sa ponosom će uporediti svoje ashabe, ove divljenja vrijedne ljude, sa zvijezdama na nebu po kojima se svako od nas može ispravno orijentisati jer oni vode putevima koji vode ka Allahu! Ali, do ovoga zasluženog nivoa trebalo je radom, borbom, strpljenjem i istrajnošću svaka osoba, i zajednica doseći. Ibrahim a.s., u drami opredijeljenja između ljubavi za porodicu, ljubavi prema svome djetetu, ljubavi prema Allahu, i na kraju ljubavi prema sebi samome, on se spremno opredjeljuje se za ljubav prema Allahu i žrtvu u Njegovo ime i zavrijednuje ime 'Allahov prijatelj' – 'Halilullah'.
Sa istom spremnošću u ime poslušnosti, i izvršenja dužnosti prema Allahu susrećemo i njegovog sina Ismaila koji svoj vrat polaže na kamen hrabreći svoga oca da mu uzme život jer to nalaže ispunjenje dužnosti prema Allahu! Čak i da je rukom oca potekla krv vlastog mu sina, nevinog dječaka, veću snagu od same žrtve života imaju odlučnost i spremnost na žrtvu i oca i sina! Ismaila u odlučnom trenu zamjenjuje ovan - zamjenska životinja koji je milošću Premilostivog spušten sa Neba! Interesantno je da slično pronalazimo i u grčkoj mitologiji.
U Euripidovoj drami susrećemo kralja Agamemnona koji hoće da pokrene lađe prema Troji ali vjetra nema, i on svoju dragu kćerku Ifigeniju spremno polaže na žrtvenik. Svjesna da je to dužnost za opšte dobro, i u interesu Domovine Ifigenija odlučna i pokorna spušta svoj vrat na žrtvenik! Ali, u trenu srna bi žrtvom umjesto Ifigenije jer pokazane su spremnost i nepokolebljiva odlučnost žrtve za Domovinu!
U hadisu kojeg bilježi Imami-Buhari stoji kako je jednoga dana šetajući sa ashabima Allahov Poslanik a.s. uzeo Omera r.a. za ruku, a Omer mu reče: - Allahov Poslaniče, ja te zista volim! - Voliš li me više od djece Omere? upita ga Poslanik. - Da, Allahov Poslaniče! - A voliš li me više i od porodice? - Da, Allahov Poslaniče, više od svoje porodice! - A voliš li me više od svog imetka? - Da, volim te više i od svoga imetka! - Omere, voliš li me više i od samoga sebe?; na ovo Omer reče: - Ne!, Allahov Poslaniče. Ne volim te više od samoga sebe! - Ne Omere! Ti nećeš biti potpunog vjerovanja dok me ne budeš volio više nego li i samoga sebe! Omer se potom nakratko odvoji da razmisli, pa priđe Allahovom Poslaniku i iz sveg glasa reče: - Od sada te volim više i od samoga sebe! - Tako Omere, tako!
Ovako, poput Omera r.a., razmišljaju, sude i odlučuju samo oni koji su nadvisili prolazno i varljivo, i koji stoje posvećeni vrhunskim vrijednostima i teže vrhunskom cilju !
