Bismillahi vessalatu vesselamu ala resulillahi ve ala alihi ve sahbihi edžemin.
Dobra riječ je temelj u društvenoj interakciji među ljudima, i to je ono što ostvaruje ciljeve ljudi i stvara ljubav i saosjećanje među njima. Zar čovjek riječima ne sije dobra i loša djela. ..?
Riječ je od velike važnosti, a velika je i njena opasnost.
Riječju se ulazi u vjeru Božiju, a i izlazi se iz vjere.
Riečju se stiče Božije zadovoljstvo a i Božije nezadovoljstvo.
Riječju žena ti je dozvoljena a jednom rečju ti je zabranjena.
Jednom riječju časni i čedni se unište.
Jednom riječju jedinstvo se razbije, voljeni se razdvoje.
Jednom riječju mogu poteći lokve krvi, a ljutnja, ogorčenost i mržnja porasti.
Uz riječ, oči plaču, kože omekšaju, srca se ponize, grudi se šire, a težnje se povećaju
Riječ je svjetlost.
Neke riječi su mezari.
Pogledajmo kako je mnogobožac Ebu Mahzure ustrajavao i bio je poznat po tome što se volio ismijavati sa ezanom kojeg je učio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, muezin Bilal ibn Ebi Rebbah, radijallahu anhu.
Svoju priču Ebu Mahzure sam priča.
O tome je Ebu Mahzure, radijallahu anhu, ispričao: ”Kada se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio sa Hunejna, ja sam sa deset svojih prijatelja izašao iz Mekke tražeći muslimane. U jednom trenutku čuli smo kako uče ezan, pa smo zastali i svi zajedno učili ezan ismijavajući se s time.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima: ‘Čuo sam među onom skupinom jednog čovjeka koji ima divan glas.’ Zatim je poslao ashabe po nas (u nekim predajama se spominje da su po njih došli hazreti Alija, radijallahu anhu, i Zubejr ibn Avvam, radijallahu anhu). Kada smo došli kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je naredio da svako od nas pojedinačno uči ezan, pa kad smo to učinili, saznao je da sam ja vlasnik lijepog i prodornog glasa. Pozvao me je i posjeo pored sebe, a zatim je skinuo turban s moje glave, potrao svojom mubarek rukom po mojoj kosi i proučio dovu: ‘Gospodaru moj, podari mu bereket u njegovom glasu i uputi ga u islam!”’
Pogledajte ovu milost i mudrost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojom je osvojio srce mušrika, pohvalivši njegov prelijepi glas i učeći hajr-dovu za njega – iako se on svojim glasom ismijavao sa ezanom -, nakon čega je Ebu Mahzure primio islam i izgovorio šehadet, pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imenovao za muezina u Mesdžidul-Haramu u Mekki.
Ebu Mahzure je bio iznenađen takvom odlukom, pa je upitao: ”Allahov Poslaniče, a kako ću to činiti?” Pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio kako će učiti ezan, upozorivši ga da u toku sabahskog ezana doda riječi: ”Essalatu hajrun minen-nevm”, te da riječi ikameta ponavlja dva puta.
U predajama se spominje da je, nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio svoju mubarek ruku na njegovu kosu, Ebu Mahzure rekao: ”Tako mi Allaha, neću je brijati (šišati) dok sam živ”, pa mu je kosa narasla do pola leđa tako da ju je morao vezati u pletenicu.
El-Vakidi navodi da je Ebu Mahzure učio ezan u Mekki sve do smrti, 59. hidžretske godine, te da su njegovi potomci nastavili njegovu praksu i bili muezini trista godina poslije njegove smrti, a neki opet vele da su se u Mekki smjenjivali muezini iz njegove loze sve do vremena imama Šafije (150.-204. h.g.)
Ako nekome samo kažete da je lijep....?
Znate koliko vrata sreće mu otvarate ovom riječju.
Studentu kažete da je dobar...
Prijatelju kažete da je jak i da će uspjeti.
Jednostavne riječi izvlače nekoga iz močvare u koju je zamalo upao.
Nemojte odlagati lijepe riječi, jer zaista nema ničeg slađeg od jezika ako govori dobro i nema ničeg odvratnijeg od njega ako govori zlo.
Jezik je jedan od najopasnijih dijelova ljudskog tijela jer jednostavno lahko vodi svog vlasnika u vatru i obrnuto.
Prenosi Muaza bin Džebel da je Resul sallallahu alejhi ve sellem rekao: “A zar će ljude u Vatru na njihova lica bacati išta drugo osim ono što su posijali svojim jezicima?!” (Tirmizi )
Ozbiljna prijetnja koja čovjeka tjera da razmisli hiljadu puta prije nego otvori usne da progovori.
Međutim, ima muškaraca i žena, koji se ne libe da jedu meso svoje braće i sestara, ulaze u tuđe časti i kontrolišu njihovo ponašanje. Čuvajmo čast ljudi.
Abdullah bin Amr prenosi da je Resulullah rekao:
"Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani."( Buhari )
Razmislimo o slijedećem hadisu:
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista rob izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj značaj, pa ga Allah zbog nje uzdigne stepene. I, zaista, rob izgovori riječ koja izaziva ljutnju Uzvišenog Allaha, ne pridajući joj značaj, pa zbog nje bude strmoglavljen u džehennem."
Zapitajmo se:
◄ Nije li jezik koji ponavlja riječ mnogoboštva i poziva na obožavanje drugog osim Boga, a mnogoboštvo je grijeh koji Bog ne oprašta. Zaista, Bog ne oprašta nikome ko mu druga pridružuje.
A jezik također ponavlja riječ monoteizma, "Nema boga osim Allaha", a zatim na tome umre i uđe u Džennet.
◄ Nije li jezik onaj koji govori o onome što ga se ne tiče, a Resul veli da je čovjekov islam ostaviti se onoga sto ga se ne tiče.
Također, zar jezik nije taj koji govori prave i istinite riječi: "govorite dobro i pravo tako ćete djela popraviti."
◄ Nije li jezik taj koji se upušta u neistinu. Najveći grijesi ljudi na Kijametskom danu su oni koji najdublje zadiru u neistinu.
◄ Nije li jezik taj koji upućuje uvrede.
Također, jezik je taj koji govori ono što je dobro i brani čast ljudi
◄ Nije li jezik taj koji laže. Čuvajte se laži.
I jezik je taj koji govori istinu.
I morate biti istinoljubivi, jer istinitost vodi ka pravednosti, a pravednost vodi u džennet.
◄ Nije li jezik onaj koji kleveće
A također, jezik je taj koji spominje Boga i dobija Njegovo zadovoljstvo
◄ Nije li jezik taj koji izgovara loše kako bi ljude zabavio a također, to je jezik koji uči Kur'an i nagrađuje se sa deset dobrih djela za svako slovo.
◄ Nije li jezik taj koji optužuje ljude za nevjerstvo, a i jezik je taj koji poziva Bogu i govori riječ koja obrazuje, gradi, napreduje i ujedinjuje.
Razmislimo o ajetima:
"Tako ih je Bog nagradio za ono što su rekli."" I prokleti su zbog onoga što su rekli."
Dakle, pogledajte kako jezik vodi svog saputnika putem upute i zablude, istine i laži, nagrade i prokletstva.
Pitajmo se...
Sta nam je bolje?
Koji je bolji za nas...?
Sjediti na skupu na kojem pričamo nad nesrećama drugih, ili skupu na kojem tražite oprost, kako hadis kaže, ko kaže: "Tražim oprost od Boga Svemogućeg, osim koga nema boga, vječnog. -Živi, vječno postojani, i kajem mu se; Oprošteni su mu grijesi..."
Koji je bolji za vas...?
I recite ljudima: "Dobro, ili smo se mi upuštali u rasprave sa onima koji se svađaju...?"
Zato, kreni,
Ali ne žuri, propitaj;
(Naučnici su dokazali..)........ Koji naučnici?
(Studije su potvrdile)...koji je njihov izvor?
(Mediji su objavili)...Koji?
(Aktivisti su rekli...).........Ko su oni?
(Potvrdili očevici...) Kakav je njihov kredibilitet?
(Izvori potvrđeni... Koji su to izvori?
(Naučna istraživanja su dokazala... gdje?
(Resul je rekao to i to..)...Jeste li sigurni ili ne?
(Šejh je izdao fetvu u kojoj se navodi...)...koja je vaša preporuka, molim?
Ovi pojmovi i počeci se koriste za obmanjivanje ljudi. Dovoljno je spomenuti ih na početku teksta.
Možete pronaći i mnoge druge slične na kanalu, novinama, web stranici ili poruci!!
Mi, u svom neznanju i dobroj vjeri, nastavljamo pa pošaljemo svim našim dodanim imenima i grupama!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Dosta je grijeha da čovjek ispriča sve što čuje.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio da ne smijemo nesvjesno ponavljati riječi.
Šta je spas???
Veliko pitanje je postavljeno Poslaniku, a.s., od strane velikog ashaba.
Njegovo ime je Ukba Ibn Amir, neka je Bog zadovoljan s njim.
Allahov poslaniče, u čemu je spas? Reče: „Drži jezik za zubima, nek te se tiče tvoja kuća, i plači nad svojim grijesima!"
Nijedna razumna osoba ne traži razloge spasa, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je sažeo u kontroli jezika - a zašto ne - a integritet jezika je dokaz integriteta vjere. Vjera roba nije ispravna dok mu srce nije ispravno, a njegovo srce nije ispravno dok nije ispravan njegov jezik.
Dakle, nakon svega ovoga, moramo kontrolisati svoje jezike, a to će se postići samo kroz četiri stvari:
Prva stvar: vjerovati u Boga i Sudnji dan.
Druga stvar: borba sa sobom.
Treća stvar: navikavanje jezika na govor dobra
Četvrto stvar: samoprijekor
Na kraju,
Božiji Poslanik, a.s., je rekao: “Svaka riječ Ademovog sina je protiv njega, a ne za njega, osim ako nije naređenje onoga što je pravo, ili zabranu onoga što nije u redu ili u spomen na Svemogućeg Boga.”
Sufjan, neka mu se Bog smiluje, rekao je:
Kad bi s vama sjedio neko ko bi prenio razgovor sultanu, vladaru, da li biste govorili nešto što bi ga naljutilo?
Rekli su: ne.
Rekao je: “Ima među vama onih ( meleci ) koji razgovor podižu Bogu.”
O Bože, učini sav naš rad ispravnim
O Bože, oprosti nam za ono što smo uradili.
O Bože, izliječi naše bolesne i bolesne muslimane
I smiluj se našim mrtvima i mrtvim muslimanima.
I oprosti nama.
O Bože, ukloni ljubav prema grijehu iz naših srca, o Gospodaru svjetova.
Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na onom svijetu i zaštiti nas od vatre
Slava Tebi, Bože, i Tvojom hvalom svjedočim da nema boga osim Tebe, tražim Tvoj oprost i kajem Ti se.
Amin
Povratak na arhivu
