Kušnje kao naš stalni pratilac
„Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja, i živote, i ljetine. A Ti obraduj izdržljive!“ Kur'an, El-Bekare, 155.
Strah, žeđ, glad, stavljanje na patnju, batinanje, ranjavanje, teška bolest, ubijanje i zatiranje porodica, sela, naselja, gradova i etničkih grupa, gubljenje ljudskih prava i sloboda, progoni, prisilna preseljavanja, zatvaranje, ponižavanje, udaranje na čast, oduzimanje imetka, ... Sve ovo, i još mnogo duža lista kušnji, u različitim izrazima i nijansama sastavni sudio života svake osobe, porodice, zajednice, pa i čitavih država i naroda.
Kušnje dolaze i prolaze. Muku, bol i patnju zamijeni period olakšanja da bi potom ponovo nastupila kušnja. Ponekad je to dugo odgađanje, sa najavom i opomenama, a nekada kušnja dolazi iznenada dok su ljudi u radu, opušteni, u igri i zabavi, na turističkim putovanjima i destinacijama, ili noću dok odmaraju. Nekada kušnje traju dugo, godinama, a nekada kratko.
Jedno pitanje, koje u kušnji i nakon nje, neprekidno lebdi pred nama i traži naš odgovor, to je: zašto ?
Kušnje su sastavni dio čovjekovog života. One pogađaju sve ljude, osobe i grupe, bez obzira na rasu, narod, vjeru ili nevjeru.
Kušnje se naročito teško i bolno doživljavaju kada su izražene kao osobna, bračna ili porodična stradanja i teškoće.
One su ispit iskrenosti i dosljednosti naše, i potvrda uvjerenja. Kušnja je dijelom i oblik kazne u cilju opomene sa namjeromvraćanja na Ispravan put nakon posrnuća u grijeh i skretanja. Putem kušnji vrši se podsjećanje na pravac za koji smo se opredijelili a upali smo u krizu zaborava.
Međutim, lahko je uvidjeti da kušnje u raznim oblicima koje učestalo pogađaju osobe i grupe, uvijek se ne doživljajaju kušnjama ?! Za njih savremena većina kaže ili loša sudbina,splet negativnih okolnosti, a od strane psihijatara pružaju se savjeti tipa: Oblikuj vlasitu sudbinu pozitivnim mislima; Napravi štit od negativnosti; Oslobodi se loše karme; Gaji vedre i pozitivne misli oslobađanjem od straha, tuge, brige, anksioznosti. O ovakvima Kur'an kazuje:
„Zar oni ne vide da svake godine jedamput ili dva puta u iskušenje padaju, pa opet, nit' se kaju nit' se opamećuju.“ - Kur'an, Et-Tewba, 126.
Ovdje je riječ o ljudima i narodima koji su se odvojili od Puta, stvarajući sisteme, organizuju i grade živote izvan i protiv Objave umišljeni da su moćni do te mjere da određuju i propisuju sami šta je dobro i ispravno mimo Božije Upute i poklonjenog nam od Njega načina korištenja Upute.
Sasvim je i prirodno i nužno trpiti bol, proživljavati strahove i nedaće, i biti nesretan i zabrinut. To je ljudski jednako koliko biti i sretan i radostan, zdrav, slobodan, posjedovati novac i moći uživati u blagodatima života, ali ovo nije sve. Život je i slast i gorčina. Allah posebno brine o vjernicima i vjernicama i iz milosti Svoje opominje ih i ispravlja putem kušnji kako bi Gospodara svoga sreli zadovoljni i sretni!
Stoga Kur'an mudro upućuje savjet vjernicima:
„Elif-Lam-Mim. Zar misle ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: 'Vjerujemo!', i da na kušnju neće stavljeni biti?!“Kur'an, El-Ankebut, 2.
Vjernik se mora pomiriti sa kušnjom kao sastavnim dijelom puta kojim hodi. Zato se vjernik nada i očekuje kušnju i pripravan je na njen dolazak jer je čvrsto uvjeren da su kušnjedio plana Svemilosnog Samilosnog Allaha dž.š. Stoga i nije, i ne treba da jedino i glavno pitanje bude: zašto?
Uz ovo, nadodaju se i druga pitanja koja se tiču našeg odnosa spram kušnje: Kako sam podnio kušnju? Jesam li se ponio onako kako se to od mene očekuje: strpljivost, oslon na Allaha, i dova; ili sam pak zapao u očaj i bezizlaz ?
Šta sam iz kušnje naučio?Jesam li konačno uvidio da ću neprekidno i dalje opomenomkušnje biti opominjan zbog svojih vlastitih greški i grijehova ?
Kako ću dalje? Hoće li kušnja koju prolazim, ili koja je minula, biti dovoljna opomena za moju kvalitetnu promjenu u cilju vlasite koristi i sreće ili još nisam dovoljno jak da smognem snagu za svoju promjenu ?
Gospodaru naš, učini da kušnje koje prolazimo odista doživljavamo kao izraz Tvoje milosti, ljubavi i brige za nas na našem putu prolaska kroz ovaj kratki dunjalučki život pun izazova i kušnji!
Povratak na arhivu
