HUBA U POVODU DANA MIGRANATA
„Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu. A onom ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je. (Kur'an, sura En-Nisa', ajet 100.)
Migracije su ljudska sudbina, a moderno doba one posebno određuju.
Migracija je svaka trajnija promjena mjesta boravka pojedinca ili grupe sa namjerom dužeg, ili stalnog ostanka u novom životnom prostoru.
Najčešće pitanje je: Šta je to što izaziva napuštanje vjekovnih ognjišta i pokreće valove migracionih kretanja? Pokretanja pojedinaca, manjih grupa, pa i čitavih naroda u potrazi za boljim životnim uvjetima i slobodom uzrokuju brojni nepovoljni faktori u zemljama iz kojih se iseljava.
U pravilu zemlje uselenja tretiraju se slobodnim zemljama pravedne vlasti i dobrih zakona, i zemljama blagostanja. Međutim, zemlje primaoci ne primaju novopridošle samo iz humanih razloga. Oni to čine prvenstveno iz svoje nasušne potrebe. Tako je na primjer Evropa u potrebi da iz demografskih i ekonomskih razloga prima veliki broj mladih polno produktivnih i radno sposobnih ljudi kako bi zaustavila negativan prirast svoga stanovništva i svježom radnom snagom održala privredni i industrijski rast, kao i odbrambenu moć zemalja.
Pokretanja su uglavnom neplanska i silom izazvana usljed ratnih razaranja, političkih pritisaka nedemokratskih režima, ekonomske nesigurnost, nerazvijenosti i siromaštva, etničkih sukoba, vjerskih netrpeljivosti, a u novije doba i usljed klimatskih promjena i poremećaja usljed čega pojava suša, poplava, olujnih vjetrova i drugih prirodnih katastrofa.
Svaki 35 – ti stanovnik Zemlje je migrant, a među migrantskom populacijom po brojnosti prednjače migranti muslimani. Tako svaki govor o migracijama i migrantima asocira na bijedan položaj svijeta muslimana Afrike, Bliskog istoka i Azije i njihovu potrebu da se isele u obećane zemlje, zemlje spasa. Zanimljivo je ovdje spomenuti da su u desetom stoljeću mladi ljudi evropskih zemalja masovno odlazili u muslimansku Španiju koja je uskoro postala najnaseljenijom državom u Evropi privlačeći mase ljudi željnih slobode, bogatstva života, nauke, umjetnosti, inovacija i procvata tehnike.
Danas, kada se vode precizni proračuni i statistike o kretanju broja muslimana u evropskom kršćanskom svijetu, što se može tumačiti i na pozitivan i na negativan način, i kada Američki institut za migracije predviđa za 2050. godinu povećanje udjela muslimana u stanovništvu SR Njemačke sa sadašnjih 5,5 na 11 procenata, a u V. Britaniji će brojnost muslimana narasti na 17,9 procenta, dok u Švedskoj će to 2050. godine iznositi cijelih 31 procenata; onda je posve ispravno razmišljati ovako: Koji je to način kojim bi se musliman trebao nametnuti kršćanskom svijetu na dopadljiv način? Kako je evropski kontinent jedini kontinent kojeg će u periodnu od 2010. do 2050. i dalje pratiti izražen trend pada stanovništva i pad udjela kršćana u stanovništvu ozbiljnim se čini pitanje na kakav će se način muslimani, koji su u rastućem trendu u evropskom prostoru usljed visoke stope rađanja i stalnog useljavanja, predstaviti Evropi?
Čini se danas, više nego li ikada do sada opravdanim i potrebnim u praksi oživjeti ajet:
“Vi ste najbolji narod od svih naroda koji se ikada pojavio, tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete!“ (Kur'an, Alu Imran, ajet 110.)
S pravom se je zapitati: Da li oživljavanju ovoga ajeta, gdje se u prvi plan stavlja takmičenje među narodima; u kojoj utrci stoji najprije praksa činjenja dobra i populariziranja dobra, te aktivno sudjelovanje u suzbijanju zala i poroka, mogu doprinjeti aktuelni tumači Božije riječi koji nepotrebno, u prvom redu naglašavaju vjerovanje i obredno isticanje, a zanemaruju djelatnu praksu?!
Razmislimo, Allah nas s pravom poziva da na tezgu naše ponude stavimo naše aktivno sudjelovanje u životu kroz činjenje dobra za Čovjeka u ime Allaha što je jedini ispravan i dopadljiv izraz našeg su-djelovanja u svijetu, u svojoj novoj životnoj sredini, na koju smo upućeni, i koju zajedno i ravnopravno gradimo, čuvamo i razvijamo!
