Naš povratak tamo odakle smo davno došli: kratko prisjećanje na rahmetli Fadila Čehića

Moj dobri ahbab Fadil Čehić preselio na bolji svijet, vijest je koju dobih 28. dana šehri Ramazana. Ovakve vijesti, bez obzira koliko bile očekivane, uvijek nas iznenade, zateknu, trgnu iz dunjalučke svakodnevice a i opomenu, da je smrt ipak časa šerbeta koju ćemo svi jednog dana popiti.

Osmrtnica Fadil Cehic

Fadila sam upozno davno, osamdeset i neke, u Kelnu. Preseljavali smo se tada  u nove džamijske prostorije i tim povodom pravili otvorenje na koje je došao Fadil. Bio je u to vrijeme predsjednik džemata u Frankfurtu a došao je sa Muminom  Čauševićem, rahmet  mu duši, koji je također jedan od osnivača džemata u Frankfurti. To je i životna priča i sudbina koju bi trebalo ispričati. Došli su tada na našu svečanost skupa sa svojim mladim efendijom. Taj mladi efendija bio je Ahmed ef. Kajošević, tek  došao u Frankfurt.

Bilo je to vrijeme našeg budjenja, entuzijazma, nekog zanosa i poleta, kada se na mevlude išlo naudan iz Frankfurta  u Keln, iz Kelna u Hamburg. Doduše ti naši mevludi su i bili tada  jedine naše svečanosti na kojima smo se masovno okupljali, vidjali, upoznavali, potvrdjivali jedni drugima da nas ima, da postojimo i da živimo.

Tek 1989. g., u Kelnu je organizovano prvo javno bajramsko sijelo, izvan džamijskih prostorija. Sjetiće se živi sudionici tog bajramovanja, nije to bilo sijelo ko ova današnja sijela. A bila je još i naša stara i “dobra” Juga živa, država sa svim državnim atributima, pa i raznim vidovima “brige” za svoje gradjane rasute po svijetu.

Fadil CehicFadil je inače bio jedan od pokretača  i osnivača džemata u Frankfurtu i prvi predsjednik džematskog odbora. Predsjedničku dužnost je obavljao u dva mandata, pokretač je i prvog  SDA ogranka u Frankfurtu, čini mi se da je i sazvao prvi inicijativni sastanak, na kome smo nas dvojica žustro diskutovali o našem “muslimanluku”, a na kom je sve to krenulo.

Fadil je bio pionir našeg dijasporskog budjenja i organiziranja, jedan od pokretača nečega što je danas  izraslo u Islamsku Zajednicu Bošnjaka u Njemčakoj.  Tiho, neopaženo, kao da se ukrade, ode u svoj smiraj, u svoju vječnost.  A došao je Fadil davno, baš davno, iz rodnog Podzvizda kod Velike Kladuše  u Frankfurt na privremeni rad kako se to tada zvalo. Ta „privremenost” potraja sve do neki dan kada se, ali sada zauvijek vrati opet u svoj Podzvizd, u džemat i društvo svojih krajišnika koji poraziše i Bana Jelačića, bas kod Podzvizda. I vrati se tamo odakle je bio pošao.

Mi planirali povratak a Allah odredio da baš ovdje proživimo svoj život, i udarimo temelje jednom novom identitetu i temelje islama na ovim prostorima.

Šta su nama naši “pioniri”?

I baš dok ovo pišem naviru mi imena ko na filmskoj traci: Mehmed Bačevac, Besim Kulenović, Ibrahim Huseinbašić, Zuhdija Osmanagić, Šefik Burnić, Nusret Fehrić. Neka mi halale svi oni kojih se u ovom košmaru i emocija i sjećanja ne mogu prisjetiti.  Podugačak je to spisak imena a malo se i prepadoh od svog dugog pamćenja. Ali jedno je, nažalost, tačno:  ljudi, pokretači, pionori, heroji, ashabi našega vremena, ako se tako može kazat, tiho i neprimijetno nam odlaze  u zaborav, a jedan po jedan i u vječonst.

Mi kao ozbiljna Zajednica, trebali bi  pokrenuti inicijativu da se radi nas i naše budućnosti, a i odgovornosti prema našoj prošlosti, prikupi arhiva o tim našim počecima i postavi na najvisočiju rafu našeg pamćenja.  Čini mi se da je hafiz Esnaf Begić radio i svoj magistarski rad na tu temu i koliko je meni poznato to je prvi ozbiljniji pristup ovim našim historijskim koracima.

Poslednji dunjalučki selam mom ahbabu Fadilu a sabur mom prijatelju, a njegovom sinu Amiru.

Zapisao: Ševket Zukić

1 komentar na “Naš povratak tamo odakle smo davno došli: kratko prisjećanje na rahmetli Fadila Čehića”

  1. Abdusamed

    Jul 24. 2015

    da vas Allah nagradi za objavljivanje ovoga Teksta. Dosta ste me na razmisljanje naveli!

    Upiši odgovor na ovaj komentar

Upišite komentar