U susret Ramazanu (piše: Enver ef. Pašalić, prof.)

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIIM

NADMEĆITE SE DA U GOSPODARA SVOGA ZASLUŽITE OPROST I DŽENNET! KUR-AN
Atik džamija u Fojnici

Atik džamija u Fojnici

Hvala Allahu dž.š Gospodaru svih svjetova, koji nas je obasjao svjetlom, nurom Islama, i svjetiljkom Kur-ana, i putovođom na tom putu, Muhammed alehisselamom s.a.v.s. Stepen čovjekovog odgoja i poboožnosti, i stepen pobožnosti okoline u kojoj privremeno živi, ima  uticaja na donošenje suda o drugima, bili mladi ili stariji, bilo da se radi o ženskoj ili muškoj  populaciji. Za jedne kaže se,  da u svom vjerovanju pretjeruju,  za druge da su umjereniji,  a za  treće da su nezainteresirani. Dobro djelo, islamsko ponašanje i ophođenje sa drugima  nam  govori o kome se radi, i kako koresponditari sa takvima u datom momentu.

Sestra pristojno  obučena sa mahramom na glavi, brat sa sunnetom, puštenom bradom koju redovno održava  su  posebne vrijednosti, a ta ljepota vjere prenosi se na druge, poput pčele koja od cvijeta do  cvijeta leti, milione cvjetova zijareti za teglu meda. Neko divno reče, kad odeš na hadž budi  poput pčele  koja med daje, a ne poput muhe koju tjeraš od sebe  kada te  uznemirava. Slatkim riječima govorima o ljepotama  hadždža, a ne riječima koje će odvratiti  nekoga od hadždža, radi prevelike gužve, nedovoljne komotnosti il  slično.
O Ramazanu, učenju Kur-ana, namazu, ustajanju na sehur  i postu uz Ramazan govorimo kroz ljepotu i blagodati,  i rasterečenje a ne kao opterečenje,  za mu-mina, vjernika i vjernicu. Muhammed a.s je rekao: “Ako mi prođe dan u kojem nisam naučio ništa u onome što me Allahu približava, taj dan mi nije blagoslovljen.”
Braćo i sestre nikada ne dajte mozgu da bude besposlen a naročito sada uz Ramazan. Prije izgovorene rijeći il nekog nepristojno urađenog djela, ili besposlenih sijela i diskusija koje vode  u propast pojedinca i zajednicu, budimo svjesni da nas vidi Allah džellešanuhu, a plemeniti pisari, meleki  “kiramen kjatibin” sve vide i bilježe, zato pazi, pažnja, probudi se. Ako se nađemo u takvoj situciji, sjetimio se rijeći Muhammed a.s.: “Ko vjeruje u Allaha i sudnji dan, neka govori ono što je dobro,  ili neka šuti.”
Ramazan je upravo najbolja terapija za sve ljudske organe, a naročito za jezik koji uvijek želi da dođe do izražaja, jer ljudi u većini slučajeva za sve što se događa krive druge, a ne vide sami sebe, po arapskoj poslovici; ” Nikad deva ne vidi svoju grbu. ” Riječi ljudske nikad nisu završene, a kamoli savršene, bez obzira o čemu se pisalo il govorilo.
U DINI ISLAMU, u džematu, najviše se primjerom pokazuje, i dokazuje iman, ko je klanjač, a  ko ne,  ko je  postač, ko je džometlija, a najbolje je izgraditi kod sebe sve tri ove osobine, jer onda  si bez šubhe, INŠAALLAH  DŽENNETLIJA.  Dobar početak je pola obavljenog posla.
Vaktije su poslate, džamije se  kreče i posebno čiste za doček musafira, koji nas godišnje jednom posjeti i ostavi trag te  posjete.  Trag ne samo kod pojedinca, i ne samo u džamiji, već i u kući. užoj i široj zajednici, bez obzira gdje živio, šta radio,  koje nacionalnsti i kojim jezikom govorio. Tako ako Bog da, ovog Ramazana za našom sehurskom il iftarskom sofrom će biti pored sina koji se oženio i snaha koja je došla u našu kuću, ili zet koji je oženio našu kćerku, brat il sestra koja nas zijareti, prijatelj il komšija.  Svakako tu radost a naročito iftarsku, po hadisu, da postač ima dvije radosti, radost prilikom  iftara i radost na bajram, doživjećemo kad za sofrom budu naši najmlađi, a naročito unučad. Kad ih  povezemo sa sobom u džamiju, na namaz dovedemo,  posebno  na bajram namaz,  kako su i nas, naše rahmetlije,  djedovi i babe dovodili za ruku, a onda nakon bajram namaza obradovali nas šećerkama i hedijama.
Allah da im podari lijepi dženneti firdevs, kakvi smo mi zasluga je njihova, a kakva budu naša  djeca, zasluga će biti s BOŽJOM POMOĆI, naša.
“Kakvi roditelji, onakva djeca. kakva šuma, onakvi zečevi, kakav džemat, onakav imam.”
Daleko od rodnog kraja svoga, mi u iseljeništvu dokazaćemo dolaskom kasno na teraviju, da nismo zaboravili našu vjeru u dragog ALLAHA,  i slijeđenje našeg  RESUULULLAHA. Nije lahko biti imam onome ko nema imansku  dušu, ko nema iskrene misli, rijeći i djela, i samopouzdanje u blistavu budućnost vatana svoga, a ne samo sebe, i evlada svoga.
Mihrab Atik džamije u Fojnici

Mihrab Atik džamije u Fojnici

“Primus inter parma,  prvi među jednakima” , u pogledu vitara, zekjata i stipendija, a ne samo prvi i u prvom safu prilikom namaza. Kako imam, tako i džematlije koje su  uz njega,  trebaju se pokazati i dokazati da u nama  ima iskrenosti i džometluka h. Ebu Bekra, pravednosti i odvažnosti h. Omera, učenosti i lijepog morala h. Osmana, mladosti i požrtvovanosti h. Alije. A sve su ovo pojedinačno naučili i preuzeli od najboljeg uzora do sudnjeg dana Muhammed alejhisselama, ashabi ovi najodabraniji. Imam u džematu sa svojim džematlijama može posustati,  ali nikada ne smije odustati pred izazovima i zadacima koje se pojave, niti  džematlije smiju napustiti i ostaviti imama u takvim situacijama.

Goethe je rekao: ” Ne napredovati, znači nazadovati”.  Svako u životu, ima nijjet, svoj  cilj, neki nišan, koji se ostvari il ne, pogodi il promaši, pa zato na kraju života viš glave  postavlja se i nišan,  umrloj osobi. Vjera u uspjeh, pola je uspjeh, ali uz malo talenta, više inteligencije,  discipline i rada postižu se rezultati. Teško je podnijeti neuspjeh, ali je još teže nikad ne pokušati da se uspije. Kao mala djeca navikavani smo da postimo, našivajući post, malo postili, malo jeli, dok nismo punoljetni postali,  i ovaj farz, ovu dužnost,  ozbiljno shvatili i s draga srca, pravo zapostili..
“Sretan sam imam efendija, u tom  što si tu”, kaže bolesnik  imamu, koji ga nedavno posjeti. Imamski posao je častan, ali opkoljen velikim obavezama i odgovornošću. Uz sabur, osmjeh na licu, ublažava bol, i čini imama sretnim. Ako ne adekvatno nagrađen na dunjaluku, vrednovaće se  INŠAALLAH  na  AHIRETU.
Arapska poslovica glasi: ” Čovjek je protkan pogreškama i zaboravom,”
Latinska poslovica glasi: ” Griješiti je ljudski, ali ustrajati u greškama je đavolski, šejtanski”.
Ukoliko nekoga vidimo da ne posti, ne vlada se po islamskim propisima, ne klanja, nije član džemata, kao postači uputimo dovu Allahu džellešanuhu:
“Hvala ti  Allahu kada nisam ja danas kao ona osoba, a daj  Bože da sutra bude on, ona. kao ja,  a možda sam  i ja bio juče kao on, il sam bila nekad i ja, onakva kakva je ona danas.”
        ESTAGFIRULLAH,         ESTAGFIRULLAH,        EL HAMDULILLAH,       INŠAALLAH.
Muhammed a.s je rekao: “Onaj ko se pokaje za grijehe, kao da ih nije učinio,  “Dova postača je kabul, ne odbija se.”
Filozof Seneka je rekao: “Prijatelja nasamo kritikuj, a javno ga pohvali.”
Posebno pominjem i pohvaljujem vrijedne entuzijaste koji su posijali sjeme ISLAMA  na ovim prostorima. Merhume sa dovom Allahu dž.š za DŽENNET, a žive za zdravlje, sreću i selamet.
RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN SVIMA,  STARIJIMA I MLAĐIMA, U ISELJENIŠTVU I U RODNIM KRAJEVIMA NAŠIMA, A ALLAH RAHMETEYLE NAŠIM ŠEHIDIMA. EL FATIHA
Prof. Enver ef. Pašalić, glavni imam medžlisa Stuttgart

Nema komentara.

Upišite komentar