Dr. Senad ef. Agić: Muslimani na Zapadu treba da budu proaktivni!

Donosimo vam intervju sa dr. Senad ef. Agićem objavljen na web-portalu Kliker.info. Dr. Senad ef. Agić trenutno obnaša dužnost imama Američko-islamskog centra u Chicagu. Bivši je glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike. Dr. Agić je na čelu ICNAB-a proveo punih 18 godina, a tokom ovog poprilično turbulentnog vremena je u više navrata, među prvima, ukazivao na opasnost islamskih ekstremističkih i radikalnih pokreta koja mogu pogubno uticati na položaj Bošnjaka kao naroda i države BiH. Pored toga u intervjuu govori i o obavezi muslimana na Zapadu da se suprostave sve rastućoj islamofobiji i da proaktivno djeluju u zapadnim društvima…

Dr. Senad ef. Agić: Sukobom sa radikalnim muslimanima Zapad želi da izazove islamofobiju i da tako spriječi prelaske na islam u svojim zemljama. Sve je do utančina isplanirano i ništa se ne prepusta slučaju.

Dr. Senad ef. Agić: Sukobom sa radikalnim muslimanima Zapad želi da izazove islamofobiju i da tako spriječi prelaske na islam u svojim zemljama. Sve je do utančina isplanirano i ništa se ne prepusta slučaju.

Kliker: Efendija Agiću, u vrijeme dok ste obavljali dužnost glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike vaše javno djelovanje je bilo često medijski eksploatisano pošto su vaše polemične izjave, intervjui i reagovanja izazivala  poprilične reakcije ne samo u BiH. Nakon ostavke na pomenutu dužnost, nema vas baš često u medijima. Kažu da ste se u potpunosti posvetili svom novom džematu u Chicagu i da se sada više bavite naučnim radom. Negdje sam pročitao da je vaš trenutni interes fokusiran na tradicionalni umjereni islam bez ekstremizma i religioznog animoziteta a u korist koegzistencije, međusobnog uvažavanja i vitalne kooperacije. Recite nam, šta ovo znači u  kontekstu  turbulentnih događanja u svijetu?

Agić: U našim dunjalučkim životima je od krucijalne važnosti da znamo svoje limite i da se ne bavimo onim čime nismo zaduženi i onim što nas se ne tiče. Dok sam bio glavni imam, a bio sam na toj funkciji u mnogo turbulentnijim vremenima od ovih sada, morao sam povremeno i medijski istupati da iz pozicije islama i prilika u zemlji u kojoj evo već preko dvije decenije živimo, objasnim šta znači selam, sta znaci imati mir za islam i muslimane globalno. Naša je dužnost da produžavamo misiju Allaha dž.s. preko Islama na zemlji planeti, a ne da je ugrožavamo. Dužnost nam je da štitimo selam – mir radi produžavanja misije spasa za čovjecanstvo na zemlji.

U ovom periodu rasterećenosti od obaveza glavnog imama, posvetio sam se formiranju jednog novog džemata u Čikagu, za koji vjerujem da će vremenom dati prave, dugoročne i trajne efekte. Džemat sam zamislio kao krug života u ljubavi ili ljubavni krug života, gdje se isprepliću ljubav prema čovjeku i ljubav prema Bogu. Nešto poput tavafa (kruženje) oko Kabe.

Moj interes nikada nije prestajao biti fokusiran na tzv. umjereni islam bez ekstremizma upravo zbog gore navedenih obrazloženja da nam je mir potreban kako bismo produžili spasonosnu misiju islama na zemlji. Nažalost, to neki zavedeni muslimani ne razumiju, ali i šutnja ovih drugih daje im signal kao da je to sto rade prihvatljivo. I eto kruga u kojem se vrtimo već više od dvije decenije. A pravi razlozi za ovakvo stanje datiraju nešto duže.

Kliker:  U vrijeme dok vodimo ovaj razgovor šire područje Balkana  se u svjetskim medijima ponovo pominje kao  bure baruta koje  može svakog časa da eksplodira. Makedonija se u tom kontrekstu pominje kao država koja se nalazi na samoj granici rata, a daytonska BiH se nakon posljednjih dešavanja vezanih za napad na policijsku stanicu u Zvorniku i nepolicijsko ponašanje policije RS u povratničkim mjestima prema povratnicima Bošnjacima, definitivno proglašava propalom državom koja ne može odgovoriti izazovima vremena. Vaš komentar?

Agić: Balkan je bure baruta danas kao što je bio i u prošlosti. Mi jednostavno ne pamtimo, a ni histroijska nauka nam ne može dati dokaze da je ovdje ikada duže vrijeme bilo nekog trajnog mira. Dakle, geopolitička pozicija naše zemlje je vrlo nezahvalna. Tu se sukobljavaju interesi velikih sila, a posljedice osjećamo i trpimo upravo mi. Mi smo ta kolateralna šteta borbe za prestiž velikih na ovim prostorima. Svi znamo ko su te velike sile, kojima nije stalo do sadašnjeg trenutka, nego do pozicije koju žele ovdje ostvariti u budućnosti. Zato oni i ne ulažu u sadašnji trenutak i još zadugo to neće raditi, jer tu je još podosta upitnika, i kratkoročnih i dugoročnih upitnika.

Ja sam optimista, jer mi moja vjera ne dopušta da budem nešto drugo, moja misija mi ne dopušta da budem pesimista i da gubim nadu, jer ako još i vjerski službenici izgube nadu u bolje sutra, onda tu više nema hajra. Zato, mislim da će se i u RS stanje popravljati. Naravno, potrebno je dosta truda, znanja, mudrosti i sabura da bi se to postiglo, a mi druge opcije i nemamo. Slučaj u Zvorniku je predimenzioniran. Na njega treba gledati kao na jedan izolirani ispad jednog našeg mladog Bošnjaka, kojeg je takvog kakav se pokazao, stvorila upravo ta RS genocidna tvorevina. On se ispoljio kao boomerang. Dovoditi ovaj slučaj u vezu sa nekakvim organiziranim regionalnim terorističkim ciljevima po meni je deplasirano.

Kliker: Može li ova zabrinjavajuća situacija za BiH postati i svojevrsna  šansa pošto će glavni svjetski igrači možda uvidjeti da ovakva nenormalna  i nefunkcionalna država, prije svega u sigurnosnom smislu može ponovo postati veliki regionalni problem?

Agić: Loša i nestabilna politička situacija kreira sve vrste kriza u BiH. I za glavne svjetske igrače tu je sve još rovito, neizvjesno i minirano. Mine nisu samo pod zemljom, one su i u zraku. One su u nacionalnim programima naroda koji te programe imaju, u idejama, strateškim planovima itd. Svakog trenutka mogu da eksplodiraju. Puno je toga što se radi u rukavicama, tajno i onako kako će se nadmudriti ona druga dva naroda, na koje se ne geleda kao na partnere nego kao na suparnike, da ne kažem neprijatelje. Doda li se tome da i u samim nacionalnim korpusima ovih naroda ima tenzija koje kreiraju mnogobrojne nacionalne stranke, onda se može dobiti približno jasna slika o tome do koje mjere je situacija u BiH komplikovana. Sva je sreća, ali i čudo da se je postiglo i ovo što danas imamo u ovako politički isparcelisanoj BiH.

Kliker: Prema informacijama sa kojima raspolažete, postoje li ikakve šanse da se zvanični Washington ponovo  direktno uključi u raspetljavanje bosanskog čvora, pošto je više nego jasno da  Evropska unija nije u stanju riješiti ovaj problem?

Agić: Washington se nikada nije distancirao od BiH, premda se to ponekada čini. On sve procese u našoj zemlji budno prati. Ne samo Brčko distrikt, ne samo BiH, nego i čitav region. Washington će problem riješiti kada ocijeni da je to u njegovom najboljem interesu. Nikada ne treba smetnuti sa uma da se lijepe i poželjne stvari čine iz dva razloga – iz ljubavi ili iz interesa. Velike sile rijetko kada bilo  što rade iz ljubavi, dakle ostaje interes. Mislim da ćemo se morati pomiriti sa činjenicom da će ovakva situacija još dugo biti prisutna. Velikim silama zasada odgovara status quo. Ipak, BiH će na kraju pripadati onom ko je bude najviše volio. Kad ćemo to dočekati, teško je predvidjeti. A svi znamo da Bošnjaci najviše vole svoju zemlju. Jer, one rezervne oni nemaju.

Kliker: Može li američki i evropski strah od ruskog uticaja na Balkanu pomoći BiH?

Agić: Ovim pitanjem ste pokrenuli odgovore koji trebaju BiH. Strah od ruskih pretenzija ne samo prema BiH, nego i šire, jeste razlog za zabrinutost Evrope i Amerike. Amerika ovo vidi mnogo jasnije i spremna je da ova nastojanja Rusije osujeti oštrije. Evropa je uvijek kalkulirala i nije željela da se puno troši na Balkanu. Za nas bi bilo puno bolje kada bi washingtonski establishment bio u Briselu. Ipak, dominantna uloga Washingtona u NATO-savezu presudan je momenat u kreiranju političkih prioriteta Zapada na Balkanu. I to je dobro. Dokle? Niko ne može biti siguran, jer Zapadna demokracija ima ozbiljnih mahana da bi mogla podnijeti sve izazove koje će vrijeme u budućnosti ljudskom rodu nametati.

Dovoljno je samo pogledati kako se na Zapadu sve čini da se umiranje produži – ne čini se ni približno toliko da se život produži. Na Zapadu je teško i umrijeti, a kamoli živjeti.

Kliker: Dvadeset godina nakon rata postalo je jasno da se dio Bošnjaka  poprilično radikalizovao što pokazuje i činjenica da s nekoliko stotina  građana BiH nalazi  na sirijskom i iračkom ratištu. Kako spriječiti dalju radikalizaciju  i kako danas gledate na vaše  upozorenje od prije skoro 15 godina da će vehabije donijeti veliko zlo i BiH i Bošnjacima kao narodu?

Agić: Patetično bi zvučalo da navodim kada, gdje sam i koliko puta i kako oštro upozoravao na pogubnost vehabijske varijante islama, ali ta moja upozorenja su svakako počela dolaziti znatno ranije, još za vrijeme rata u Bosni, pa i ranije. Tada su moja istupanja i za moje bliske prijatelje bila besmislena. Želio bih navesti jednu referencu iz 1995. i interview dat najznačajnijem dvosedmičnom protestantskom magazinu u Americi, A Bosnian Muslim Speaks Out: An Interview with Imam Senad Agic, The Christian Century , Vol. 112, No. 23 , August 2, 1995: A da Saudijska Arabija ne odustaje od promoviranja vehabizma, svjedoče najnovija nastojanja Rijada da mjesto Diriyah u kojem je rodjen Abdulvehhab, osnivač ovog zloglasnog učenja, pretvori u muzejski kompleks i turističku atrakciju. Da bude gore, tamo je vlast već su gotovo sve fizičke tragove života poznatih ashaba u Mekki i Medini porušila i na tim mjestima napravila hotele (Hilton) i javne zahode. Naježim se kada čujem da neki naši mladi Bošnjaci studiraju islam u S. Arabiji. Jer, samo mali broj njih vrati se u BiH, Sandžak, Crnu Goru, Makedoniju…neinficiran vehabijskim virusom.

Kliker: Da li je Islamska zajednica u BiH i politički predstavnici stranaka koje okupljaju najveći broj Bošnjaka mogli više uraditi kada je u pitanju suzbijanje i borba protiv pomenutog ekstremizma i broba za spas golih zivota najbrojnijeg naroda u BiH?

Agić: Kod nas je nažalost, opravdano ili neopravdano, sve podređeno samo pukom opstajanju i preživljavanju. Nemamo mi nekih strateških studija, programa niti utvrđenih ciljeva ni na kratke ni na duge staze, kao što to imaju snažni narodi i nacionalne države. Da se spriječi razvoj vehabijsko-selefističke zajednice u BiH, potrebno je da se djeluje i politički i vjerski. A Rijaset bi mogao barem da ne upošljava one koji traže posao za imamski rad sa diplomom nekog od islamskih univerziteta u Saudijskoj Arabiji.

Ali, ovdje bih želio kazati i slijedeće. Ja se ne mogu načuditi realnosti da mi i pored toga što imamo tako burnu i bolnu prošlost i historijsku činjenicu da smo svakih 50-ak godina bili izloženi masovnim ubijanjima u ratovima i svakojakim zlostavljanjima i manipuliranjima u miru, još uvijek nemamo nacionalnog programa spasa ili opstanka. Pa, ovim svim našim umnim glavama, profesorima i akademicima, umjesto što jalovo ponavljaju svoje stavove u raznim političkim emisijama, na raznoraznim medijima, bolje bi bilo da urade jedan dokumenat, jedan nacionalni program za Bošnjake, koji bi bio njihov svojevrstan ‘politički ilmihal’ za izlazak na zelenu granu kao narod. Zar nije konačno kucnuo čas da se budućim narastajima ostave jasni orijentiri i pravila opstanka na Balkanu i da se barem buduće generacije spase od zločinacke ruke koja je nas i naše pretke stoljećima nemilosrdno proganjala i ubijala. Pa dokle više?

Kliker: Godinama ste obavljali dužnost glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka  Sjeverne Amerike koja, kao najorganizovanija bosanska institucija u ovom dijelu svijeta, predstavlja sigurno utočište za muslimane sa područje Balkana. I pored  toga, pet osoba bošnjačke nacionalnosti, nedavno je optuženo da su novčano pomagale terorističku organizaciju ISIL. Šta je prema vašem mišljenju dovelo do ovakvog ponašanja pomenutih lica i šta je moguća posljedica za Bosance i Hercegovce u ovom dijelu svijeta?

Agić: Moram kazati da me ova vijest nije posebno iznenadila, jer ovih pet osoba bošnjačke nacionalnosti koji su živjeli u SAD za nas se nimalo ne razlikuje od pripadnika srpske ili hrvatske nacionalnosti iz BiH, koji žive ovdje, jer ni jedni ni drugi nisu članovi naše Islamske zajednice. IZ ne snosi odgovornost za ono što urade njeni nečlanovi, bili oni Bočnjaci ili ne. Bošnjak koji nije član IZ u dijaspori, a usto prakticira islam, sebe izlaže opasnosti da luta i zaluta onako kako je zalutalo ovih pet usijanih glava, koji žele da pokazu kako su veći muslimani od Reisu-l-uleme. Ovako, kad-tad završe oni koji se ponašaju egzibicionistički i izvan sistema. A Bošnjaci koji nisu članovi IZ i pritom ne mare za vjerski identitet, svjesno i sebe i svoju djecu vlastitim rukama bacaju u propast.

Kliker:  ISIL je danas  glavna opasnost po globalnu sigurnost i centralna tema svih vodećih medija u svijetu. Interesuje  me vaše mišljenje o fenomenu da jedna rigidna organizacija može biti mamac za hiljade i hiljade mladih ljudi iz cijelog svijeta  među kojima ima i nemuslimana. Pored toga, kako objašnjavate žalosnu činjenicu da se u većini muslimanskih zemalja svijeta danas ratuje i šta je po vama osnovni uzrok  međumuslimanskog sukoba?

Agić: U vašem pitanju ste, svjesno ili nesvejsno, ukazali na mogući odgovor kada ste spomenuli “mamac za hiljade i hiljade ljudi iz cijelog svijeta među kojima ima i nemuslimana”. Po mom skromnom mišljenju, ovdje se i radi o mamcu koji je postavljen muslimanima svijeta da se vidi koliko će se usijanih muslimanskig glava pojaviti i stati pod zastavu laznog halife da proizvode nove rezultate na Bliskom istoku za račun onih koji su im tu zamku postavili. Oni poput mušica, privučenih kobnim plamenom uskaču u vlastitu smrt. Međutim, još uvijek ta zamka ne daje prave rezultate, jer glavni njen cilj je da se izazove sukob velikih razmjera izmedju sunnija i šija u koju bi bio uvučen Iran. ISIL ce trajati sve dok se ne ostvari ovaj cilj, a onda će postavljači zamke zadovoljno trljati ruke i smišljati nove zavjere i postavljati nove stupice.

I dalje smatram da su muslimani na Zapadu na meti, da su im prava ugrožena, budućnost neizvjesna, ali zato, blago li se onom ko odluči da sve te udarce podnese i doprinese da se i ovdje jednog dana islam etablira i postane realnost svakodnevnog života.

I dalje smatram da su muslimani na Zapadu na meti, da su im prava ugrožena, budućnost neizvjesna, ali zato, blago li se onom ko odluči da sve te udarce podnese i doprinese da se i ovdje jednog dana islam etablira i postane realnost svakodnevnog života.

Kliker: U jednom intervju ste ne tako davno kazali da islamofobija u Americi poprima poprilično ozbiljne razmjere. Ostajete li i dalje kod tvrdnje da je u pojedinim situacijama Bošnjacima u SAD, a pogotovo drugim muslimanima koji nisu tako svijetle puti, ponekad teže nego u Republici Srpskoj ?

Agić: Sve je povezano. Sukobom sa radikalnim muslimanima Zapad želi da izazove islamofobiju i da tako spriječi prelaske na islam u svojim zemljama. Sve je do utančina isplanirano i ništa se ne prepusta slučaju. Zapad mora imati neprijatelja da bi u svojim zemljama održavao mir i stanje pripravnosti. Međutim, taj Zapad zaboravlja da “sve se vraća i sve se plaća”. Zaboravlja jednu kur’ansku istinu da “oni postavljaju zamke, a i Allah postavlja zamke”. Njihove zamke na duže staze ne funkcionišu, a Allahove zamke funkcionišu. Gdje nema iskrenosti, tu neće biti hajra, a njima se samo čini da je dobro to što rade.

I dalje smatram da su muslimani na Zapadu na meti, da su im prava ugrožena, budućnost neizvjesna, ali zato, blago li se onom ko odluči da sve te udarce podnese i doprinese da se i ovdje jednog dana islam etablira i postane realnost svakodnevnog života. Za ovakav cilj vrijedi se žrtvovati. Ovo sve se podjednako, možda i više, odnosi na one koji odluče da se vrate i svjedoče islam u tzv. RS, jer islam je ne tako davno tu bio itekako prisutan i sada njegovu glavnju samo treba raspiriti.

Kliker: Na području Sjeverne Amerike trenutno živi blizu 300 000 Bosanaca i Hercegovaca od kojih  je najviše Bošnjaka, muslimana. Iz ličnog iskustva znam da najveći broj naših ljudi uopšte ne učestvuje u političkom životu ni BiH a ni SAD. Kako komentarišete ovu činjenicu i šta preporučujete?

Agić: Vjerujte mi da sam se ovih dana mahsus raspitao kod svojih džematlija zašto je to tako i dobio odgovor da su naši ljudi ovdje do te mjere izvarani da više ne vjeruju niukakvo učestvovanje u političkom životu ni BiH niti SAD. Ja se sa ovakvim odgovorom ne mogu složiti i smatram da svaki razuman čovjek mora učestvovati u političkom životu zajednice do koje mu je stalo. Inače, sebe stavlja u situaciju da živi u zemlji do koje mu nije stalo, a to je besmisleno. Ako želimo promjene, onda se za te promjene moramo izboriti političkim sredstvima, koje politički trenutak zemlje u kojoj živimo nudi, a to je demokratska procedura koja ima svoj sistem dolaženja do promjena do kojih nam je stalo. Ne smije se gubiti nada da može biti bolje. Šejtan je izgubio nadu pa je prozvan Iblisom, što upravo znači – onaj koji je beznadežan. Ako želimo da ličimo na šejtana, onda možemo izgubiti nadu i prepustiti nekom drugom da u naše ime odlučuje. Ovo nije ni islamski, ni patriotski, jer ne predstavlja odgovorno ponašanje odgovornog i razumnog bića koje živi u organiziranoj ljudskoj zajednici.

Kliker: I na kraju, pitanje koje po važnosti možda zaslužuje startnu poziciju. Prema podacima relevantnih međunarodnih organizacija, trenutno se u svijetu ozbiljno ratuje na preko 70 mjesta, odnosno područja. Šta je u pitanju? Neki kažu,  na pomolu je  definitivno sukob civilizacija. Drugi opet tvrde da je ovo uvertira opšteg rata religija. Treći  su kategorični da je u pitanju  ujdurma liberalnog kapitalizma. Čertvrti odgovaraju da je Treći svjetski rat već počeo. Ovako bi mogli postavljati pitanja  još dugo i u svakom bi čini mi se mogli pronaći djelić istine. Kakvo je vaše viđenje ove  nimalo vesele situacije ?

Agic: Sve je pomalo. I sukob civilizacija, i uvertira u opći rat religija, i ujdurma liberalnog kapitalizma, i početak treceg svjetskog rata. A sve se to može podvesti pod predznake Sudnjeg dana. Dužni smo da se protiv predznaka Sudnjeg dana borimo svim dopuštenim i legalnim sredstvima i da tako produžavamo Allahovu misiju na zemlji. Muslimani bi morali biti mirotvorci. Morali bi širiti ljubav. Jer, mi smo sljedbenici Poslanika Muhammeda a.s. za kojeg je Kur’an potvrdio da je on “Milost svjetovima, svim ljudima, svim narodima”. Sotona ovo vrlo dobro zna, zato i nastoji da kod nemuslimana izazove mržnju prema njemu. Stoga u posljednje vrijeme imamo trend nanošenja uvreda našem Poslaniku a.s. putem karikatura, koji je započeo u Evropi, tačnije u Francuskoj, pa se sada prenosi u Ameriku.

Svi već znamo šta se je nedavno desilo u Phoenixu, a to može da se ponovi i u drugim mjestima gdje žive muslimani u većem broju. Ovo bi muslimanima Amerike trebalo da posluži kao poziv da se više okrenu međuvjerskoj suradnji, koja im je i Kur’anom naređena. Oni se, nažalost, vrlo sporo kreću ka tome da budu prvi koji će svojim komšijama nemuslimanima Amerikancima pružiti ruku. Čak i kada ih se poziva na programe međuvjerskog dijaloga, oni se nećkaju i nevoljno u njima učestvuju. Zar se tako svjedoči Allahova posljednja poruka čovjecanstvu? Zato ovakvo ponašanje neće i ne može i ne treba proći nekažnjeno. Muslimani na Zapadu su se zadovoljili time da su muslimani i malo šta čine da druge upoznaju sa sobom i Allahovom vjerom. Takav odnos nije u skladu sa duhom islama. Jeste li ikada čuli da muslimani na Zapadu u javnim kuhinjama hrane siromašne u gradovima u kojima žive? Jesu li muslimani otvorili ijedan koledž, univerzitet, bolnicu, muzej? Nisu. A mogli bi da je sreće. Moj džemat čini sve da bude drukčiji, da bude proaktivan i da pokaze kako se islam živi na Zapadu u 21. stoljeću.

Halil Šetka, Kliker.info (nap.: naslov redakcijski)

Nema komentara.

Upišite komentar