Mustafa ef. Spahić Mujki za Preporodov Journal: U BiH nikada neće biti pitanje brada nego opstanka glava

mustafa-spahic-mujki“Živi” li u Bosni još uvijek “bosanski islam”, primjer nečega dobrog, tolerantnog, prihvatljivog, dobrosusjedskog, dobroćudnog, široke duše i srca? Ili i nas zahvaća opasan “virus” koji kaže da takav islam nije čist, izvoran, u skladu sa sunnetom Poslanika Muhammeda, a.s.?

Nikada ne prihvatam evropski, azijski, afrički ili bosanski islam, nego islam u Bosni, Evropi, Africi, Aziji. Kada je riječ o islamu u BiH ja uvijek ponavljam da tu nikada neće biti pitanje brada nego opstanka glava. Nikada u Bosni ne treba sjeći šljive u Gradačcu da bi se sadile hurme po Trebeviću. Umjesto galabije u Africi, u Bosni je mnogo primjerenije, pogotovu zimi, nositi sametne pantole. Na kraju, prema Kur'anu, najbolja je odjeća bogobojaznosti. S obzirom šta su sve od 1992. do 1996. godine preživjeli, muslimani u Bosni su najotvoreniji i najtolerantniji ljudi u Evropi. Uprkos tako bolnim iskustvima ne smeta im ćirilica, ne žele dvije škole pod jednim krovom i nisu ni za kakav oblik diskriminacije, podvajanja i razdvajanja. I dalje su za koegzistenciju, toleranciju, suživot, civilizaciju, integraciju, akulturaciju, a ne asimilaciju, priznanje i ravnopravnost sličnih i različitih koji nisu isti i suprotni. Imam osjećaj da je pored svih izazova, izvorno i autentično biće muslimana u BiH očuvano i spašeno. To su ljudi vrućih srca, plemenitih duša i u većini nepomućenog uma i razuma.

Krajem travnja/aprila 2014. usvojeni su amandmani na Ustav Islamske zajednice u BiH. Koliko su usvojene ustavne promjene u skladu s Vašim shvaćanjem šure/dogovora vjernika i modernog ustroja vjerske institucije?

Ustavne promjene u Islamskoj zajednici, na razini amandmana, kroz pet uvedenih uprava Rijaseta morale bi povećati efektivnost, efikasnost, tačnost, preciznost, kompetentnost, stručnost, širinu, dubinu, raznolikost, slojevitost, objektivnost, vjerodostojnost, nadležnost, transparentnost, ekonomičnost i preciznost u radu Islamske zajednice. Naravno, te promjene sa pratećim aktima, pravilnicima i statutima, u normalnom redu stvari, markiraju nadležnost i odgovornost i dovode do opisa, klasifikacije, sistematizacije i standardizacije radnih mjesta. Ove promjene dinamiziraju i otvaraju Islamsku zajednicu sa uvođenjem mandata za sve muftije dva puta po pet godina i čelnike i direktore svih uprava dva puta po četiri godine.

Dalje, što je presudno bitno i značajno u zakonodavnim tijelima ne smije biti više od jedne trećine profesionalno uposlenih u Islamskoj zajednici. To Islamsku zajednicu spašava od imamske zajednice. Kako god i koliko god komunistička zajednica ugrožava Islamsku zajednicu izvana, toliko je “imamska/crkvena” zajednica ugrožava iznutra. Pripadnici islama, zato što su muslimani, imaju neopozivo pravo, čast, obavezu i dužnost da učestvuju u poslovima institucionalne Islamske zajednice. Usvojene ustavne promjene su rezultat i kompromis unutar Islamske zajednice. Bez obzira kakve sam ja promjene želio, u svijetu kakav jest i sa ljudima kakvi jesu nije se moglo više postići. Te promjene u kvalitativnom smislu najviše bi se trebale odraziti u radu Rijaseta i Vijeću muftija.

Islamska zajednica je najvažnija institucija bošnjačkog naroda, a reisu-l-ulema najvažniji vjerski autoritet za sve Bošnjake. Jedna od čestih primjedbi koje su se upućivale prijašnjih godina bilo je uplitanje u politiku, korištenje džamijskih prostora u političke svrhe. Međutim, budući da se politika tiče i vjerničke populacije čini se da se niti jedna vjerska zajednica ne može posve distancirati od nje. Po Vašem mišljenju, gdje je prihvatljiva granica?

Islamska zajednica je jedina institucija koja, u slobodi, sigurnosti, sama, jedan kroz jedan, odlučuje o cjelokupnom vjerskom životu muslimana. Reis je najviši vjerski i duhovni autoritet muslimana koji predstavlja muslimane u zemlji i svijetu i koji je garant dina, šerijata i jedinstva muslimana. Nije šala, on je po Ustavu Islamske zajednice kao pojedinac – organ. U tom smislu i poslanju nezamislivo je da se reis i Islamska zajednica ne bave politikom kao umnom praksom i najvišom naukom koja je umnost zbiljske volje. Takva politika koja zastupa i promiče ideje općeg dobra na temelju ideja pravde, umjerenosti, hrabrosti, mudrosti, razboritosti, saradnje i solidarnosti, koja štiti prava, vrijednosti života, imovine, dobara, časti i potomstva ljudi, koja na temelju religije, etike, kulture i vjerozakona odgaja i oplemenjuje ljude i artikuliše i razrješava različite interese i potrebe ljudi je bezuvjetna misija i poziv religijskih autoriteta i zajednica. Baviti se takvom politikom spada i u etiku dužnosti, a posebno u etiku odgovornosti. Da religijske zajednice i vjerski autoriteti ulaze u konkretnu politiku, da se bore za političke funkcije u konkretnoj vlasti i da se opredjeljuju za jedne, a protiv drugih političkih stranaka, to je sramota za religijske, a šteta za političke zajednice. To nikada nije politika, nego politikanstvo. Zašto? Zato što politika neprestano ide za promjenom, partikularijom i interesom, a religija za vječnošću, cjelovitošću i općim dobrom.

U jednom od prethodnih intervjua u “Journalu” osvrnuli smo se na svojevrsni proces klerikalizacije ili “hodžizacije” Islamske zajednice, a kao drastičan primjer naveli primjer novoizabranog sastava Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, u kojem nema niti jedne osobe izvan imamskih struktura – sve imam do imama…Može li postojati kvalitetna Islamska zajednica bez čestitih muslimana izvan zvaničnih struktura i zaposlenika?

Koliko ja znam svi Mešihati u Hrvatskoj i Srbiji i muftiluk u Sloveniji svoja normativna akta trebaju i moraju za šest mjeseci uskladiti sa ustavnim promjenama, odnosno amandmanima. Prema Ustavu Islamske zajednice u saborima i medžlisima samo može biti jedna trećina hodža. To je zato što je po Ustavu Islamska zajednica i zajednica vjere – ulema, i zajednica vjernika – Sabori i Medžlisi. To je balans ili ravnoteža koju niko ne bi trebao narušavati. Ustav Islamske zajednice je na jednak način i protiv samo imamske i antiimamske, ali i antivjerničke zajednice. Islamska zajednica je, to treba svaki dan ponavljati, podjednako i ravnopravno i zajednica vjere i zajednica vjernika. Na drugačiji način ona ne može normalno funkcionirati. Imamska, bez građana, antiimamska ili samo vjernička zajednica bez imama, vodi Islamsku zajednicu u nepovratnu propast. Za jedinstvo muslimana i za funkcioniranje Islamske zajednice to je pitanje prvog reda.

Jedno od pitanja koje volimo postavljati u intervjuima za “Journal” je i pitanje institucije tzv. europskog muftije. Kakvo je Vaše mišljenje o tom prijedlogu? Mnogi su protiv, a prof. dr. Enes Karić kaže da već imamo europskog muftiju – to je, po njemu, Bosanskohercegovački reis Husein Kavazović.

Oko pitanja evropskog muftije izuzetno uvažavam mišljenja profesora Hilme Neimarlije, Fikreta Karčića, Dževada Hodžića, Enesa Karića, a imam razumijevanja i za stav prof. Nedžada Grabusa. Prava adresa za to pitanje su najbrojnije skupine muslimana u Evropi: Turci, Arapi, Albanci, Pakistanci, muslimani sa tla Indije, Iranci. Kada bi se svi oni složili oko jednog muftije i sa njegovim ingerencijama to bi prihvatili i Bošnjaci. Do tada za Bošnjake je u Evropi rješenje reis Kavazović.

Kompletan intervju sa prof. Mustafom Spahićem u kojem se osvrnuo i na mnoge druge teme, prije svega na trenutno političko stanje islamskog svijeta, ali i BiH možete pročitati ovdje. (pdf)

Nema komentara.

Upišite komentar