U ramazanu uspostavimo fine navike – Mehmed ef. Jakubović, glavni imam medžlisa NRW

Draga i poštovana  braćo,

nalazimo se u prvoj trećini mjeseca ramazana za kojeg je Poslanik islama u jednoj od svojih hutbi rekao ewweluhu rahmetun – njegova prva trećina je rahmet“, Allahova dž. ‘. milost koja se spušta na njegove robove posebno u ovom odabranom mjesecu.

Jesmo li dok postimo ovih dana osjetili kakvu promjenu u sebi i oko sebe, ili smo ostali odani starim, kako to ponekad želimo naglasiti „dobrim navikama“, sa kojima „ne pravi burek ko ima, nego ko je naučio“ ili  „ne daje onaj ko ima, nego ko je naučio“? Jesmo li svjesni svojih ustaljenih postupaka, koje imenujemo navikama, i možemo li ih definisati, sortirati i na kraju staviti pod lupu islamskog učenja?

Tema današnje hutbe, dakle jesu naše navike, za koje umni ljudi rekoše da su one ustvari  naša druga priroda.

Islamski nauk nas uči da se svi mi rađamo u svojoj prirodnoj vjeri, dakle iz Ezela nosimo tu svoju Prvu vjerujuću prirodu, te ukoliko je zapostavimo ona će zgasnuti kao žiška na ledu.

Šta je to što tu prirodu  čini vrućom? To su svakako vjerski obredi , a jedan od fundamentalnih obreda u islamu jeste ramazan sa svojim postom, teravijom, mukabelom, sehurima, iftarima, sadekai-fitrom…

Upravo zato želim  da se u ovom mjesecu sučelimo sa nekim svojim navikama, da ih preispitamo, te ako su nam korisne i u skladu sa islamom, da ih sačuvamo i dalje prakticiramo ili pak ako su štetne po naš vjernički ovosvjetski i onosvjetski život da ih se u mjesecu Allahove milosti klonemo i na kraju uz Božiju pomoć potpuno odbacimo. Jer kako nas Allah dž. š. podsjeća da „neće   izmijeniti  stanje  jednog naroda, dok taj narod ne izmijeni sebe.” (Er-R'ad, 11)

Šta su to ustvari navike, kako se stiču, kako ih definisati?

Postoje brojne definicije navika kao sto postoje  i nebrojene navike kod ljudi. Evo nekoliko kraćih definicija:

„Navika je sve ono na što se čovjek navikao stalnim ponavljanjem jedne radnje.“ Ili pak: “Navike su naučeni oblici ponašanja koji nastaju kao posljedica ponavljanja određenih radnji, osjećaja, misli. Jednom formirane, ne zahtijevaju napor volje ni svjesnu namjeru da se ponašamo upravo tako.Dovoljan je samo početni poticaj da se mehanizam pokrene i da s lakoćom i dosljedno ponovimo naviknuto ponašanje, probudimo naviknute osjećaje ili mislimo naviknute misli.“

Kako se manifestiraju navike?

“Čovjek je u ovim trenucima kao stroj koji djeluje po nekom ranije stvorenom unutrašnjem programu. Nije potrebno razmišljati, usmjeriti pažnju, donositi odluke, dovoljno je samo prepustiti se poznatom, uobičajenom, naviknutom ponašanju.“

Kako ih prepoznati?

“Sviđaju nam se uvijek iste stvari, bojimo se istih situacija, nerviraju nas isti ljudi, nepovjerljivi smo prema nepoznatom, ili ne želimo poremetiti svoj ustaljeni životni ritam. U ovim slučajevima navika je postala toliko jaka da našoj psihi nameće svoje vlastite zakone, snažno se opirući svakom pokušaju drugačijeg djelovanja. Svako tko se je pokušao rješiti neke svoje navike – iskusio je koliko je to teška bitka sa samim sobom.”

Kako nastaju navike?

 Sve navike usvajamo na isti način, istim slijedom. U početku postoji namjera ili sklonost ka određenom ponašanju. Ponavljanjem, ponašanje se stabilizira i učvršćuje da bi se na kraju u potpunosti automatiziralo.

Naučnici  procjenjuju da u ljudskom mozgu od 11000 funkcija koje prolaze kroz njega, tek 40 posto bude procesuizirano. Ostalo su navike, ustaljene radnje i pokreti od ranije pohranjeni u našoj podsvijesti.

Stoga je vrlo važno da se djeci u procesu odgoja od malih nogu usađuju dobre, korisne navike. Muhammed a.s . nam je lijepo savjetovao da svoju djecu odgajamo u skladu slijedeća tri svojstva: “Na ljubavi prema Poslaniku, na ljubavi prema njegovoj porodici  i na ušenju Kur'ana.“

Također poznati hadis o odgoju djeteta  i stvaranju navike za namaz govori u prilog ovoj temi: “Kada dječak znadne razlikovati desnicu od  ljevice, naređujte mu da klanja namaz.”

Potvrda ove metode nazire se i u Kuranskom ajetu u suri Taha 132 :

 “We'mur ehleke bissalati wastabir alejha… – Naredi čeljadi svojoj da obavlja molitvu i ustraj u tome…!”

Navike se stvaraju tokom cijelog života kako one pozitivne, korisne tako i one negativne i štetne. Među njima mnoge navike su naočigled neutralne i njih je ponajviše. Navest ću dva primjera kao ilustraciju ove postavke:

Prilikom posjete domovini za vrijeme godišnjih odmora obavezno ćete po navići sresti stare ahbabe, poznanike te ćete uz kahvu razmijeniti informacije  i prokomentarisati događaje, onako reda radi, po navici s poznatim pitanjima  i odgovorima. U većini slučajeva završit će se razgovor uz konstataciju da se sve teže živi, da nema poštenja, da su prevaranti svuda na djelu, te da se ne vidi svjetlo na kraju tunela. Po navici razgovor bi se završio žalom za prošlim vremenima  i ljudima kojih više nema među nama…

Drugi primjer ostao mi je duboko urezan u pamćenje.  Kao svreseniku medrese jedna od prvih imamskih službi bila je u džematu Vranduk kod Zenice. Nakon prve džume ustao je vremešan djed, koji je uvjek nosio osmjeh na licu i rekao par rešenica prisutnim džematlijama. Prema reakciji prisutnih koji su ga pomno slušali predpostavio sam da se radi o autoritetu iza kojeg stoji neka funkcija. No radilo se o čovjeku koji se isticao svojim principima i navikama. Kao „mladi musliman“, zbog privrženosti vjeri i principima vjere  on je ispaštao u komunističkom kazamatima zajedno sa ostalim istomišljenicima. Ali ono što je krasilo svakodnevnicu ovog čovjeka jeste da je pored pendžera koji je gledao u rijeku Bosnu svaki dan iza ikindije namaza učio dva džuz'a (20 listova  Kurana). Onaj ko je želio da ga nađe kod kuće, nije trebao telefon za provjeru. Našao bi ga uvjek po navici u isto vrijeme na istom mjestu i u istom položaju kako naget na prozor ispunjava svoju dnevnu naviku, učeći svoje Kur'anske džuz'ove.

Da se vratimo mjesecu ramazanu kao idealnom okviru za stvaranje dobrih i odbacivanje loših navika.

Dakle umjesto jutarnje kafice, proučimo odlomak iz Kur'ana ili svoj džuz hatme koju smo planirali završiti u ramazanu. Ako pak ne znamo u originalu na arapskom  onda pročitajmo prijevod džuz'a toga dana koji će se učiti na mukabeli.

Umjesto redovnog odlaska u čaršiju na kaficu i razgovora s prijateljima pogledajmo naše islamske internet portale, koji su hvala Bogu bogati informacijama, savjetima, poukama…

Ako pak ne baratamo rado internetom, neka nam je na dohvatu neka knjiga umjesto daljinskog za TV,  ili pak naši informativni i edukativni časopisi: Preporod,  Novi Horizonti, itd.

Na kraju, sumirajući rečeno  iskoristimo ramazansku atmosferu i odbacimo bar jednu, ako ne više loših navika, za koje ponekad pokušavamo naći  opravdanje u izreci „navika je od života jača“.  Imajmo u vidu da snosimo odgovornost za svoje postupke, ili navike, na što nas Allah dž.š. podsjeća u Suri El-Isra’, 84. ajet:

„Kull kullun je'amelu ala šakiletihi – Reci svako postupa po svom nahođenju.“ (prema Ibn Abbasu, to znači da postupa po svom nijjetu, odluci i da će biti odgovoran za svoje odluke, a kaže se: po svom htijenju i svojoj prirodi.) „ferabbukum e'alemu bimen huwe ehdaa sebiilaa – a samo Gospodar vas zna ko je na Pravom Putu.“

Molimo Allaha da nam bude na pomoći i da nas učvrsti na pravom putu. Amin!

Hutba je predviđena za 27. 07. 2012. god. u džematu Aachen

Imam-hatib, Mehmed ef. Jakubović

Nema komentara.

Upišite komentar