Intervju – Akademik prof. dr. Enes Karić: Bošnjaci moraju afirmirati državu BiH

enes-karic-cover“Smatram da Islamska zajednica treba ostati na našoj tradiciji tumačenja islama. I sam doprinosim toj tradiciji koliko god mogu. Hanefijska tradicija u obredoslovlju i pobožnosti, maturidijska u vjerovanju i vjeroistinama, sufijska u ahlaku i narodnim ceremonijama – sve to u lijepoj korespondenciji sa pozitivnim stranama sekularne države i otvorenog društva. Eto, to je naš “živi islam”, kako bi rekao profesor Ahmad Akbar – to je ono što mi trebamo razvijati u BiH i na Balkanu.”

Razgovarao: Ismet Isaković (Preporodov Journal br. 165 – Mjesečnik KDBH Preporod Zagreb)

Htio sam da Islamska zajednica bude servis “vjerniku iz života”

Za početak intervjua vratimo se skoro desetljeće unatrag, u 2005. godinu. Tada ste bili najozbiljniji protukandidat dr. Mustafi Ceriću na izborima za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u BiH. Možete li se prisjetiti tadašnjih događanja i okolnosti koje su utjecale da reis Cerić dobije novi sedmogodišnji mandat?

Nakon gotovo 10 godina od izbora za reisu-l-ulemu 2005. godine, na ovo vaše pitanje ja mogu odgovoriti prizivajući upomoć sjećanja, ali i naknadnu pamet. Dakako, dr. Mustafa Cerić je tada izabran, sam čin izbora bio je čist, procedura na samom danu glasanja također je besprijekorno provedena i ispoštovana. Prevagnuo je odnos 180 glasova naprama 119 glasova, ako se dobro sjećam. Ipak, dr. Cerić je te izbore iz 2005. smatrao jednom rutinskom stvari, bio je uvjeren da će proći. Nije se posebno ni trudio da javnosti predoči šta će raditi u narednih sedam godina. Pokazalo se da je u pravu, uvjerio je i druge da je u pravu. Te 2005. godine dr. Cerić je već imao više od 12 godina reisovskog poglavarskog mandata, bio se izvještio u hijerarhijskom umrežavanju stvari i interesa, bio je omudro u čuvanju stečene pozicije, to mu je, dakako, bilo i najvažnije. Uz sve to, ono što je presudno utjecalo da bude i tada izabran za reisu-u-ulemu jeste mreža kadrova u Islamskoj zajednici. Shvatio sam tada, iz života, a to uglavnom znači na vlastitoj koži, da su vjerske hijerarhije često nalik starim stranačkim hijerarhijama koje su čvrsto kadrovski spletene. Prije sam o tome čitao iz knjiga. Ali, jedno su knjige, drugo je život. Knjige danas malo ko čita, a život mnoge nauči, ali im to, uglavnom, bude prekasno.

Što ste željeli postići svojom kandidaturom? Iz ove vremenske distance, da li Vam je žao što niste dobili povjerenje biračkog tijela?

Šta sam želio tom svojom kandidaturom? Ukratko, u Bosni i Hercegovini kakva je bila tada – a takva je, manje-više i sada – vjerske zajednice rade “jedan kroz jedan”, niko ih proceduralno ne ometa u njihovim projektima koji su od opće koristi za sve ljude, a ne samo za njihovo članstvo ili vjerništvo. Htio sam inicirati projekte dinamiziranja Islamske zajednice. Htio sam da Islamska zajednica bude ona koja je servis “vjerniku iz života”, da služi kao servis mnogo više toj vjeri ili tom vjerniku, nego li vjeri iz knjiga, davnoj, sklerotičnoj, zgasloj, a da i ne govorimo da me vjera kao ideologija ne zanima, štaviše, prema takvoj ideološkoj zloupotrebi vjere osjećam gađenje. Nadalje, htio sam inicirati nove projekte obrazovnog rada Islamske zajednice. Recimo, obrazovati kadrove za bolničku njegu, staračke domove, obdaništa, vjerski turizam – “teološki” obrazovane vodiče – porodična savjetovališta, vodiče za tradicionalna bosanska dovišta, tradicionalni bosanski sufizam, itd. Doista, drago mi je da je novi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović očitovao dobru volju prema dinamiziranju Islamske zajednice u ovim pravcima. Naime, ima već najmanje pet godina kako se u BiH i na Balkanu osjeća hiperprodukcija teoloških i čisto džamijskih i medresanskih kadrova. A trebamo znati da muslimani, pa i drugi ljudi inače, nisu samo tamo, u džamijama, već su na mnogim stranama života… Treba dati odgovore, rješenja za vjernikovo življenje usred života. Obradovalo me kad sam saznao da današnja Islamska zajednica otvara savremena obdaništa, da počinje vidljivije služiti životu, da su u procesu plime mnoge vjersko-kulturne manifestacije, mnoge od njih koncipirane vrlo kvalitetno. A da li mi je bilo žao što 2005. godine nisam izabran za reisu-lulemu? Tada mi je bilo žao, pa i krivo, sve ujedno. A onda sam sve prepustio zaboravu. Moj roman “Pjesme divljih ptica” pomogao mi je da sve zaboravim.

Svojevremeno je u jednom intervjuu prof. Mustafa Spahić Mujki izjavio da ono što ste podnijeli u toj predizbornoj kampanji “to ne mogu podnijeti ni konjska kopita” i da ste “svojom kandidaturom doživljen skoro kao ratni zločinac i rušitelj Islamske zajednice”. Mi, koji smo bili na periferiji tadašnjih zbivanja, bili smo prilično zbunjeni informacijama koje su dolazile iz BiH, a naročito napisima u sarajevskom “Preporodu”. 

To što je rekao profesor Spahić jesu ne samo njegove riječi, već prije svega način kako on govori te riječi. Ne bih rekao da sam se baš našao pod tolikim pritiskom tada 2005. godine. Islamska zajednica je, ipak, jedan organizam koji se međuse znade, opet je sve došlo na svoje mjesto, pojavili su se i neki novi ljudi, itd. Naravno, smatram da je veoma važna sloboda iz koje oslovljavamo pojave našeg života, pa i trendove u Islamskoj zajednici. Prof. Mustafa Spahić je izraz te slobode, dobrim dijelom on ju je i kreirao još u ono vrijeme kad mi, mnogi drugi, nismo htjeli ili nismo smjeli učestvovati u njezinom profiliranju. Dakako, niko, pa ni ja, ne treba da se slažemo baš sa svime što neko kaže u svojim javnim analizama. Ali je u našim vjerskim zajednicama na Balkanu iznimno važno da ima taj “unutarnji dijalog” u svakoj od njih. Vratimo li se ovom vašem pitanju. Želim reći da je kod nas potrebno afirmirati svijest o tome da se opće stvari Islamske zajednice ne smiju shvaćati kao “hijerarhijske stvari” Islamske zajednice. Mislim da je bivši reisu l-ulema dr Mustafa ef. Cerić trebao u mojoj kandidaturi 2005. vidjeti, pa i duboko uvidjeti, i svoju vlastitu potvrdu i afirmaciju, kao i potvrdu vrjednota i vrijednosti iza kojih bi trebala stajati Islamska zajednica. Ali, eto, sve bude i prođe. Kako stoji u jednoj mojoj hikaji o vatri – i sama vatra sagori i nestane sa onim što ona sažiže i spaljuje.

Kompletan intervju sa prof. dr. Enesom Karićem možete preuzeti ovdje.

1 komentar na “Intervju – Akademik prof. dr. Enes Karić: Bošnjaci moraju afirmirati državu BiH”

  1. kemal

    Sep 07. 2014

    odlicni ste!Samo nastavite tako!Hvala na obavjesti

    Upiši odgovor na ovaj komentar

Upišite komentar