11 savjeta da uživate u teravih-namazu

Mjesec ramazan samo što nije nastupio. Ovaj mubarek mjesec, najčešće prepoznatljiv po postu tokom dana i ukusnim iftarima poslije akšama, dolazi sa još jednim divnim dodatkom dnevnoj rutini muslimana – teravih-namazom.

To je prizor koji oduzima dah: muškarci, žene, djeca… veseli i ponosni, žurno odlaze u džamije poslije iftara, a riječi „Es-Selamu ‘alejkum“ mogu se čuti sa svih strana.

Dar teravih-namaza, uprkos tome, često može imati neke negativne posljednice na nas. Nakon dugog dana provedenog u postu često postaje izazovno voziti se do džamije i biti sa skupinom ljudi u namazu sat ili više.

U nastavku ćemo navesti nekoliko praktičnih koraka i savjeta koji nam mogu osvijetliti načine na osnovu kojih ćemo ove godine, ako Bog da, na najbolji način iskoristiti teravih-namaz.

1.     Podsjetite se da je teravih-namaz prilika koja se pruža samo jednom u toku godine

Posao, škola i(li) skoro sve ostalo, za većinu nas, postaje izgovor koji koristimo da bi izbjegli prisustvo teravih-namazu. Kada se naredni put u vaš mozak polahko uvuče ideja ili izgovor za izostavljanje teravih-namaza kažite sami sebi: „Pa, teravih-namaz je samo jednom godišnje, u jednom mjesecu.“ Možda nećete imati prilike da klanjate teravih-namaz naredne godine. Zato ne bi trebali tražiti razne izgovore za njegovo izostavljanje.

‏عَنْ ‏‏أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِىَ اللهُ عَنْهُ ‏ ‏قَالَ ‏قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ‏ ‏صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ‏ ‏مَنْ صَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا ‏ ‏وَاحْتِسَابًا ‏ ‏غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ‏

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko provede mjesec ramazana klanjajući noću i sa vjerovanjem i nadom da će biti nagrađen za to, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi.“ (Buhari)

Zašto onda propustiti takvu priliku?

2.     U džamije odlazite bez stresa i frustracija

Obratite pažnju na to da sav vaš posao bude završen prije nego što krenete na teravih-namaz. Planirajte aktivnosti u danu na način da su zadaća i email poruke napisani, posuđe oprano, a djeca smještena u krevet prije odlaska na teravih-namaz kako bi mogli klanjati neopterećeni i fokusirani. Ukoliko ipak ne možete završiti određene zadatke prije teravih-namaza, onda planirajte period nakon teravih-namaza u kojem ćete raditi na njima.

3.     U džamiju odlazite sa prodicom ili grupom prijatelja

Na ovaj način svi će (zajedno) stići klanjati teravih-namaz i neće biti onih koji će se uvući ispod ugodnog pokrivača i utonuti u miran san. Ukoliko ste u mogućnosti ponuditi prevoz prijateljima iz komšiluka onda će, ako Bog da, za to slijediti i nagrada (od Uzvišenog Allaha, Gospodara svjetova), jer ste im omogućili da dođu u džamiju. Odlazak u džamiju u grupi, također, čitavom događaju povećava značaj i (kod ljudi) raspiruje plahovitost. I konačno, ako u džamiju stignete nešto ranije (u odnosu na početak namaza, predavanja, ili neke druge aktivnosti), možete se skrasiti u neki džamijski kutak i tu formirati manji kružok (halku).

4.     Dođite ranije u džamiju

Ovo je važno. Ako u džamiju pođete pet minuta prije početka namaza, stići ćete u nju zadihani i žedni, (moguće da) neće biti mjesta za obavljanje namaza, a i ako (pro)nađete neko mjesto bit će to vjerovatno u nekom ćošku gdje ćete biti zbijeni sa drugim ljudima (mjesto gdje saffovi nisu pravilo formirani ili gdje se zbog različitih stvari, predmeta ne može nesmetana obaviti namaz) i gdje je vrućina nesnosna. Ovo je katastrofalno tokom teravih-namaza.

Ne bi trebali spavati nakon iftara, već odmah krenuti ka džamiji. Tako ćete osigurati da u džamiju stignete bez nepotrebnog umora (koji će rezultirati ubrzanim disanjem) i gubljenja elana. Teravih-namaz tako možete obaviti na nekom ugodnijem mjestu (gdje su saffovi ispravno formirani i gdje nema nepotrebnih gužvi, nagomilavanja ljudi, odjeće i obuće). Dio svakodnevnog učenja Kur'ana ostavite za ovo mjesto. (Posljednji savjet je značajan posebno za muslimane i muslimanke u Bosni i Hercegovini koji, istina, imaju naviku ranije doći u džamiju, ali to vrijeme provode u svakodnevnom razgovoru, sumiranju dnevnih iskušenja koja dolaze s postom u vrućim ljetnjim danima ili čak razgovoru o trgovini, biznisu, a u krajnjim, ekstremim situacijama i ogovaranju, potvori i laži. Op. prev.)

5.     Jedite umjereno za iftar

Da, svi smo mi bili gladni cijeli dan. Viđenje svih ukusnih jela na stolu, pripremljenih za iftar, kod nas izaziva takvu glad da nam se čini kako s jelom ne želimo nikada prestati. Nasrtaj na svu tu hranu će, međutim, donijeti više štete nego koristi. Uostalom, to i nije u skladu s praksom Muhammeda, s.a.v.s. Zato budite blagi prema svom stomaku i jedite umjereno. Pun želudac doprinosi tome da teravih-namaz bude veoma neugodan. Ako osjećate i smatrate da niste dovoljno jeli za iftar možete uzeti još nekoliko zalogaja nakon povratka sa teravih-namaza.

(Svjesni smo poruka i uputa Poslanika, s.a.v.s., da je veliki sevab, hajr i dobro djelo nahraniti postača. No, spremanje dodatne hrane za eventualne musafire nije razlog za pretjerano gomilanje hrane, razbacivanje novca i bespotrebno uništenje i bacanje hrane. Svjedoci smo nedavne reakcije turskog reisu’-l-uleme i kritike raskošnih iftara i izjave „da imamo na umu i one ljude koji nisu u mogućnosti sebi priuštiti ni osnovne životne namirnice kako bi ispostili mjesec ramazan“. Koliko puta smo čuli da je Poslanik, s.a.v.s., njegova časna porodica, neko od ashaba iftario samo hurme, mlijeko, malo hljeba? Zar Uzvišeni Allah nije rekao: „I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“El-A'raf, 31. Op. prev.)

6.     (Po)znaj(i)te ono što se uči za vrijeme teravih-namaza

U dosadašnjem navođenju ovo je svakako najznačajniji savjet za teravih-namaz. Često se, upravo zbog nepoznavanja onoga što se uči za vrijeme teravih-namaza, počinjemo osjećati umorno i nemirno. Ta činjenca dovodi do toga da u našem namazu pažnja, fokus, koncentracija, smirenost i skrušenost (hušu’) budu umanjene i gube na značaju i intenzitetu. Postoji dugoročno i kratkoročno rješenje za to.

Kratkoročno rješenje: Saznajte unaprijed za naredni dan šta će imam učiti (iz/od Kur'ana) na teravih-namazu. O tome pitajte imama ili jednostavno predvidite (na osnovu njegovog učenja na prethodnom teravih-namazu, ili na osnovu nekog događaja iz povijesti islama na dan klanjanja teravih-namaza, poput Bitke na Bedru, ako imam ima običaj da na taj način sebe i svoje džematlije osvijesti o kur'anskom tretmanu tih događaja i kazivanju o njima. Op. prev.). Te noći uzmite primjerak prijevoda Kur'ana i čitajte prevod onoga što se uči, uz to možda i neki komentar, tumačenje dotičnih kur'anskih ajeta. Za vrijeme teravih-namaza osjećat ćete se mnogo više budnijim, fokusiranim i s(a)vjesnijim ako budete u stanju da razumijete, dokučite, shvatite, poimate neka od značenja kur'anskih ajeta koji budu učeni.

Dugoročno rješenje: Unaprijed (is)planirajte aktivnosti u mjesecu ramazanu. Uključite se u online ili neke lokalne kurseve arapskog jezika i nauči osnove upotrebe arapskog jezika u Kur'anu. Pokušajte, isto tako, priključiti se kursu, seminaru, halki na kojima se izučava tumačenje i komentarisanje Kur'ana kako bi shvatili ljepotu značenja  Kur'ana. Ovo je daleko djelotvornije i svrhovitije od čitanja samog prevoda arapskog teksta. Ali – morate planirati!

7.     Ne zapostavljajte obavezne (farz) namaze

Teravih-namaz je dobrovoljni, neobavezni namaz (nafila). U čitavom zanosu i uzbuđenosti zbog teravih-namaza nemojte zapostaviti i zanemariti obavezne (farz) namaze.

8.     Izbjegnite gubitak elana i klonulost tijelom i duhom

Mnogo puta se desi da u toku mjeseca ramazana, posebno tokom nekoliko posljednjih dana, počinjemo osjećati malaksalost, klonulost tijelom i duhom, a entuzijazam koji se javljao u pogledu teravih-namaza u prvim danima mjeseca ramazana počinje iščezavati, blijediti i nestajati. Da bi održali i oživjeli taj entuzijazam možete probati neke nove stvari, naprimjer, odlazak na teravih-namaz sa prijateljem, formiranje kružoka u džamiji nakon teravih-namaza sa nekoliko prijatelja itd. Najvažnije je podsjetiti se zašto idemo na teravih-namaz svakog dana i stalno obnavljati i revidirati naše namjere (pitanje iskrenog nijjeta).

9.     Voda je vaš prijatelj

Nosite flašicu vode sa sobom kako bi se osvježili tokom pauza između rekata teravih-namaza.

(U nekim zemljama praktikuje se običaj da se nakon klanjanja svaka dva ili četiri rekata teravih-namaza pauzira i to vrijeme iskoristi za kraći odmor, razmišljanje o namazu, učenim ajetima za vrijeme namaza, učenje Kur'ana ili dova, kraće predavanje, ders, vaz, osvježenje vodom i slično. Na taj način postiže se jači i dugotrajniji efekat teravih-namaza koji, u svom doslovnom prijevodu, i nosti značenje „namaza odmora“, bilo da se radi o fizičkom odmoru, psihičkoj relaksaciji, odvajanju od svakodnevnice i posvećivanju ibadetima. Muslimani su taj namaz klanjali tako što su dugo učili Kur'an na kijamu, a dugo su ostajali i na ruku'u i na sedždi. Zar se neko može odmoriti u namazu kod kojeg se ne zna da li je kraći kijam, ruku’ ili sedžda? Zar se uopće neko odmara tako što sjedi, leži ili spava na samo nekoliko trenutaka, da ne kažem sekundi? Možda je ovo praksa o kojoj bh. ulema treba razmisliti kao o mogućoj „alternativi“ za maratonskih 20 rekata teravih-namaza, kako se to praktikuje u većini naših džemata. Učenje jednog ajeta, po mogućnosti što kraćeg, na svakom rekatu teravih-namaza, nosi nekoliko mogućih opasnosti: selektivno pristupanje Kur'anu gdje se jedan njegov dio preferira u odnosu na drugi samo na osnovu dužine ajeta; pogrešnog učenja Kur'ana kroz nejjasan, netačan i neprecizan izgovor harfova i  neprimjenjivanje tedžvidskih pravila zbog brzine učenja; zatim pogrešno primjenjivanje pauzalne i početne forme – al-waqf wa'l-ibtida’ – za vrijeme učenja Kur'ana zbog čega dolazi do iskidanja ajeta iz konteksta, nejjasnih značenja, pogrešnih interpretacija… Islamski učenjaci su se razišli po pitanju dužine učenja Kur'ana na teravih-namazu, a njihova mišljenja gravitiraju od onog da se na jednom rekatu uče sure približne veličine suri El-Hudžurat i sure koje hronološki i kvantitativno slijede poslije nje, zatim stava i mišljenja da se na svakom rekatu uči dvadeset do trideset ajeta, a to se temelji na predaji od Omera, r.a., u kojoj se navodi da je pozvao tri imama-učača i tražio da pred njim uče Kur'an; prvom je naredio da na svakom rekatu prouči trideset ajeta, drugom dvadeset pet, a trećem dvadeset; i konačno do mišljenja koje se prenosi od Ebu-Hanife, Allah mu se smilovao, da imam treba proučiti na svakom rekatu deset ajeta, te da je ovakav postupak najljepši, jer je sunnet da se jedanput završi hatma na teravih-namazu. Kada je Ebu-Hanife spomenuo hatmu jedanput, mislio je pod time da je broj rekata na teravih-namazu tokom cijelog mjeseca ramazana šesto rekata, a broj ajeta u Kur'anu je približno šest hiljada. Kada se na svakom rekatu prouči deset ajeta, završit će se hatma. Stav o ovom pitanju u našem kontekstu treba zauzeti odgovorna ulema na nivou Islamske zajednice, a svako pojedinačno rješavanje ove problematike vjerovatno može dovesti do nesuglasica, nerazumijevanja, nesporazuma i razdora u džematu. U biti, šta je bliže sunnetu, naša sadašnja praksa ili ovo što predlažemo? Op. prev.)

10.  Nervozu i srdžbu ostavite kod kuće

Ponekad se može desiti da ljudi u džamiji iz vas iskape i posljednji atom strpljenja i prisebnosti. Vruće je, gužva, djeca plaču, a ljudi se naguravaju i komešaju. Mjesec ramazan i jeste vrijeme strpljivosti.

11.   Dova… dova… dova…

Mjesec ramazan je vrijeme traženja oprosta i nagrade od Allaha, dž.š. Naučite napamet različite dove koje možete učiti za vrijeme odmora između rekata teravih-namaza. Ako postoji neko odabrano vrijeme kada uistinu trebate iskrenije, više i duže učiti dove – sigurno je to teravih-namaz (i općenito mjesec ramazan).

(www.preporod.com)

Nema komentara.

Upišite komentar