Hutba: Duhovna dimenzija posta (Bilal ef. Hodžić)

Draga braćo u imanu i islamu, cijenjene džematlije, draga naša djeco i omladino,

Nalazimo se u prvom danu blagoslovljenog i odabranog mjeseca ramazana. Jutros je ummet Muhammeda a.s., širom zemaljske kugle počevši od dalekog istoka pa sve do zapada ustao na sehur i time se pripremio za post prvog dana mjeseca ramazana imajući namjeru da preposti čitav mjesec ramazan i da time zasluži Allahovu milost. Molim Allaha da i nama omogući da prepostimo ovaj mjesec ramazan, da nas zdravlje dobro posluži, da u njemu budemo aktivni, da iz ramazana izađemo s oproštenim grijesima, duhovno jači, fizički spremniji i sa boljim imanom nego što smo u njega unišli. Amin.

Kaže Allah Uzvišeni:

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.“(El-Bekare, 183)

Kada Allah Uzvišeni govori o postu On ističe prije svega da je to propis koji je bio naređen i drugim narodima prije nas, a s druge strane nam objašnjava svrhu i razlog njegovog propisivanja, a to je da bi se grijeha klonili. Neki ovu riječ „tettekun“ prevode kako bi se sačuvali tj. zaštitili, neki kako bi bili svjesni Allaha, a neki kako bi se Allaha bojali. Sve ovo navedeno može biti tačno, jer post je zaštita, kako stoji u hadisu Allahova Poslanika s.a.v.s., da je rekao:

„Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Post je štit pa kada neko od vas zaposti neka se ostavi spolnog uživanja i neka ne priča mnogo, a ako ga neko bude psovao ili se bude htio sa njim tući, neka kaže: Ja postim. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz ustiju postača sigurno je kod Allaha bolji od mirisa mošusa. On ostavlja jelo, piće i svoje prohtjeve zbog Mene. Post je moj i Ja za njega posebno nagrađujem, a svako dobro djelo se desetorostruko nagrađuje.“(Muttefekun ‘alejh)

Oni koji kažu da je cilj  posta svijest o Allahu i oni su u pravu, jer doista svaki postač je duboko svjestan da svima može slagati i da sve može prevariti i da se može pretvarati da posti, ali ne može Allaha, jer je svjestan da ga Allah vidi, jer je svjestan da Allah zna za svaki naš gutljaj, svaki naš zalogaj. Vjernik dok posti ima osjećaj kao da ga neko posmatra, a to je upravo osjećaj koji bi stalno trebali imati, jer onaj koji se ovako osjeća zasigurno je da će biti daleko od grijeha.

Svaki ibadet pa tako i ramazan obavljamo jer se bojimo da nas Allah ne kazni zbog nepokornosti i doista onaj ko posti on se Allaha boji. On se boji onog dana kada će pred Allahom stati i za svoja djela odgovarati. Oni koji ne poste pokazuju time da nemaju straha od Allaha i da ne vode računa što će pred Allahom račun polagati.

Post braćo draga, nije samo da gladujemo i žeđ osjećamo. Glad i žeđ su samo elementi ili načini putem kojih mi krotimo svoju dušu, putem kojih čeličimo svoju volju i mijenjamo svoj karakter. Bitno je da ostvarimo od posta i duhovnu dimenziju mada nažalost ima onih koji ostvare samo materijalnu.

Materijalna dimenzija posta bi bila kada postač posti, ne jede, ne pije, ne puši, ne prepušta se polnim prohtjevima, po čitav dan ljenčari ili spava, gleda televiziju do besvijesti samo da mu vrijeme brže prođe, na iftarima se prejeda, od teravije klanja samo ono što je nužno, tj. što je moguće manje, zatim po čitavu noć sijeli sa društvom pričajući prazne priče ili još gore ogovarajući druge. Kada na brzinu otklanja sabah spava do podne ili čak do pred samu ikindiju. U toku ramazana ne nauči ništa novo, niti prouči išta od Kur'ana i takvima čak i Lejletul-Kadr prođe a da ne zasluže Allahovu milost.

Oni koji ovako provode ramazan zasigurno da iz ramazana izađu prazni kao što su u njega ušli.

Duhovna dimenzija ramazana obuhvata da postimo ne samo stomacima nego da u post budu uključeni i naši jezici i naše ruke i naše noge i naše oči i naše uši. Onaj ko na ovaj način posti on nastoji svaki momenat ovog blagoslovljenog mjeseca da provede u ibadetu lišava se i noćnog sna kako bi se mogao Allahu posvetiti. Oni koji teže duhovnom bogatstvu stalno uče Kur'an i noću i danju. Oni čitaju islamsku literaturu, nastoje da nauče nešto novo, obnavljaju staro. Često se sjećaju Allaha putem zikra, putem dova, putem razmišljanja. Paze na svaku svoju izgovorenu riječ, kao i na svoj pogled. Ne miješaju se previše sa narodom, povlače se u samoću posvećujući vrijeme Allahu. Kada se iftare ne prejedaju se. U namazu su skrušeni i žude da osjete njegovu slast. Pored farzova klanjaju i nafile. Teravija im dođe kao odmor. Kada se sehure hitaju ka džamiji da bi u njoj namaz obavili. Nastoje da budu na svakom namazu, prisustvuju mukabelama, predavanjima i drugim korisnim stvarima. Ovako doživljen i ispošten ramazan napuni naša srca imanom, duše zadovoljstvom, lica nam osvijetli, oči nam ispuni radošću, kuće bereketom, zajednicu slogom, rodbinske veze ojača, djecu nam usmjeri na pravi put, i iz ramazana izađemo duhovno bogati, jaki i zadovoljni. Zbog svega ovoga kada nam dođe bajram mi smo radosni, jer je sezona činjenja dobrih djela dala svoje najljepše plodove a mi smo ih upravo ubrali.

Molim Allaha da nas učini od onih koji ga se boje, koji žude za Njegovom blizinom. Molim Allaha da nam olakša post mjeseca ramazana da se okoristimo njegovim blagodatima i da zaslužimo Allahovu milost, oprost i oslobađanje od vatre. Amin.

Imam i hatib: Bilal ef. Hodžić-I.K.C. Ulm-20.07.2012-01. ramazan, 1433

Nema komentara.

Upišite komentar