Halil ef. Makić: Duhovne i materijalne vrijednosti muslimana

makicPrilikom polaganja kamena temeljca za izgradnju Islamskog Kulturnog Centra Bošnjaka u Mainzu, imam ovog džemata Halil ef. Makić je u svom izlaganju govorio o odnosu izmedđu duhovnih i materijalnih vrijednostima u islamskoj tradiciji. Njegov govor prenosimo u cjelosti.

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova i neka je Allahov blagoslov i Njegov mir na najodabranijeg poslanika Muhammeda.

Poštovano džematlije, poštovani gosti…

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Svoj govor počinjem riječima Uzvišenog Allah kaže:

وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ لِلَّـهِ فَلَا تَدْعُوا مَعَ اللَّـهِ أَحَدًا ﴿١٨﴾        (سورة الجن)

“Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (Al-Ginn 18)

(“Und die Gebetsstätten gehören doch Allah; so ruft neben Allah niemanden an.”)

@167 ( صحيح )

 (م) عن أبي هريرة (حم ك) عن جبير بن مطعم.

 (أحب البلاد إلى الله مساجدها و أبغض البلاد إلى الله أسواقها)

Da, da se samo Allahu robuje i da se čovjek izdigne iznad ovodunjalučkim “poklanjanja” bilo čemu drugom.

A naš Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kako to prenose najvjerodostojniji izvori, je rekao:

“Allahu najdraža mjesta su džamije i Njemu najmrža mjesta su tržnice.” (Mulsim, Ahmed i Hakim)

Abu Huraira und Dschubajr ibn Mut`im, Allahs Wohlgefallen auf beiden, berichtete dass der Prophet (Allahs Segen und Friede auf ihm) sagte: “Allahs Lieblingsorte sind Moscheen und hasste ihn des Marktes.“

Ljudi koji grade ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, okarakterisano kao “Allahu najdraži predio na zemlji” dobro znaju šta hoće i kuda hoće. Vi ste danas, dragi naši džematlije, gadragi musafiri i prijetelji, pred konkretnim poduhvatom koji vas određuje i svrstava u jedan poseban civilzacijski tok jednog posebnog historijskog momenta kada čovječanstvo, potaknuto izvanrednim industrijskim razvojem, hrli tom opasnom egoizmu i pohlepi koja prijeti da uništi sve one najljepše karakterne crte u čovjeku.

Jer sam materijalni napredak koji je došao kao rezultat industrijskog razvoja i koji je prenaglasio materijalno i tjelesno a zapostavio duhovno i karakterno doveo je savremenog čovjeka pred tjesnac iz kog izlaza gotovo da nema.

Porodica je ozbiljno nagrižena i prijeti joj rastakanje a time i rastakanju čitave ljudske zajednice koja je stabilna onoliko koliko je stabilna porodica.

Ovo je vrijeme kada se vrijednuju materijalni i novčani profit a zanemaruje duševni dobitak. Vrijeme kada je ambijent poticanja na slobodnoj realizaciji svih protjeva i želja  prenaglasio značaj egoizma i pohlepe i učinio ih standardom na koji se savremeno društvo mora fokusirati kako bi uspješno egzistiralo. A to dovodi do velike tragedije, pravog moralnog ponora na koji je, između ostalih, u drugoj polovici prošlog vijeka, ukazao jedan poznati njemački filozof kada jen gotovo vapeći, napisao:

“Moj egoizam ne pokazuje samo moje ponašanje već i moj karakter. To znači da sve što želim – želim samo za sebe; da moram postati pohlepan, jer ako je moj cilj imati – onoliko više jesam koliko više imam; da moram osjećati antagonizam prema drugome: prema mojim klijentima koje želim zavesti, prema mojim suparnicima koje želim uništtiti, prema mojim radnicima koje želim izrabiti. Nikada neću moći postati zadovoljan jer mojim željama nema kraja; moram biti zavidan onima koji imaju više i plašiti se onih koji imaju manje. No sve te osjećaje moram potiskivati kako bih se predstavio (drugima koliko i sebi) kao nasmijano, racionalno, iskreno, drago ljudsko biće, kakav bi svako želio biti…”  (Erich Fromm)

I zaista stanje gotovo identično opisanom…

A naša vjera islam je vjera koja je posebno istakla i naglasila značaj duhovnog, dobrih dijela, korisnog znanja, dobročinstva prema roditeljima, rodbini, komšijama, svim ljudima i svemu što postoji na Zemlji. Ukazala je na opasnoti oholosti, zavidlka, pohlepe gramzivosti, nasilje i otimačine. No, islam nije zanemario ni materijalno već ga je uokvirio u granicama razumnog i moralnog. Zato ne možemo nezakonito zarađivati da bi smo dijelili s nadom da radimo Allahu ugodno djelo…

Vjerodostojna kazivanja od Muhammeda, sallallahu alejni ve selleme, potvrđuju da prvo što je Allah stvorio bilo je pero te mu je naredio da zapiše… da zapiše sve što će se desiti do Sudnjeg dana. Zadnje što je Allah stvorio je čovjek. Koje li samo simbolike i poruke nama u tom redosljedu stvaranja!

Još dodamo li tome da prvo što je Allah objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve selleme, bilo je “Uči!”

To dovoljno govori o težnjama vjere kojoj pripadamo i onome što bi trebala biti naša posebna orijentacija i identifikacija.

Naši su preci to veoma dobro razumili. Nauka i dobro djelo predvodili sve ostale ovodunjalučke poslove i želje.

Kada je umirao poznati vladar Abdul-Melik ibn Mervan vidio je u predgrađu Damaska nekog perioca rublja kako svojom rukom cijedi odjeću a onda njome udara pa lavoru.

Abdul-Melik reče: “Tako mi Allaha, kamo sreće da sam bio perioc da svoju hranu zarađujem, dan za danom, svojom rukom a da nisam preuzimao nikakve od ovih javnih poslova vladanja nad ljudima.”

Kada je o tome bio obaviješten Ebu Hazim (Seleme ibn Dinar el-Earedž) rekao je:

“Hvala Allahu koji ih je učinio da kada umiru žude za onim na čem smo mi a mi kada umiremo ne žudimo za onim na čem su oni!”

Kada je Osmanski sultana iz Istanbula poslao svog vezira da vlada Bosnom on dolazi u Travnik  i na centralnom dočeku obraća se okuplenjim građanima. Nakon što je Bošnjacima, oslovljavajući ih svojom djecom, nazvao selam, on ih pita tri jako jednostavna ali izrazito zanimljiva pitanja koja pokazuju brigu jednog vođe i šta je to na što posebno mora obratiti ražnju:

  1. 1.                  Klanjaju li Turci džematile,
  2. 2.                  Uče li vi djeca u mejtefe?
  3. 3.                  Pazi li se među sobom narod?“

Mi i multikultaralnost

U ovom vremenu puno se govori o multietničnosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti. I dok neki izražavaju veliki optimitzam po tom pitanju drugi idu do teorije sukoba civilizacija.

Naša je historije svjedok ovog prvog.

Od vremena “Medinske povelje” kojom je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, zagarantovao pravo Židovima Medine na život, imetak i slobodu vjere…. pa kroz čitavu islamsku povijset činjenice svjedoče o zajedničkom življenje muslimana i nemuslimana.

Nepune tri godine nakon Muhammedove smrti desio se jedan veoma neobičan događaj kada su njegovi drugovi (ashabi) na čelu sa Ebu Ubejdom i Halid ibn Velidom, radijallahu anhum, osvojili Damask.

Naime, ashabi su pola Damaska uzeli vojno i kada su stigli negdje do centra (polovice grada) tadašnji stanovnici Damaska (kršćani) zatražili su primirje.

Ashabi su prihvatili.

Primirje je podrazumijevalo da ono što su ashabi osvojili vojno to ostaje njima a teritorij koji je ostao u ruke kršćana do promirja ostaće domaćem stanovništvu ali će morati plačati džizju (porez). Zanimljivo je da je granica teritorije koja je vojno osvojena i one koja je predata pregovorima bila tačno polovicom centralne crkve u Damasku koja se zvala “Crkva Ivana”.

Ona njena polovica (istočni dio) koja je pripadala teritoriji koja je osvojena vojno pretvorena je u džamiju , dok je onaj drugi njen dio (zapadni) ostao kao crkva koju su kršćani i dalje koristili ali sada pod vlašću muslimana.

Jedan objekat pola džamija a pola crkva u islamskoj državi. Primjer koji je teško ponoviti.

(Ibn Kesir u djelu “El-bidaje ve el-nihaje” 7/15)

U tom pogledu nezaobilazna je i poznata Ahdnama turskog sultana Mehmed II Fatih koju je 1463 god. dodijelio bosanskim franjevcima u kojoj im, kao nemuslimanima, garantuje najosnovnija prava u osvojenoj zemlji.

Stanje u Istanbulu, Skoplju, Sarajevu i gotovo svakoj čaršiji u Bosni i Hercegovini gdje u krugu prečnika maksimalno 200m uz džamije egzistiraju i vjerski objekti drugih religija i konfesija (kršćanstvo, židovstvo…).

Vjerujemo da ono što gradimo i čemu danas udaramo temelje ide k tome da podrži i praktično pokaže ono što su nam preci ostavili u nasljedstvo. Multietničnost, multikonfesionalnost i multikulturalnost su sudbina naše vjere, naše povijesti i naše zemlje. Mi se toga želimo držati i ubuduće.

Neka nam je, i neka vam je hajirli ova džamiji i da nam Allah podari berićeta i hajra u našem bubućem životu i radu.

Ves-selamun alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Nema komentara.

Upišite komentar