Razgovor sa jednom od bivših stipendistica Fonda GHB: Moje molbe su bile najtužnije!

emina tufekcic

Stipendiju sam dobila prvi put 2004. godine, kada sam  pohađala 4. razred gimnazije. Živjeli smo tada od danas do sutra i to mi je bio najteži period života ikada.Stipendiju sam dobila 6 puta i proglašena sam hiljaditim počasnim stipendistom. Mislim da su moje molbe za stipendiju bile najtužnije jer su bile i najiskrenije.

Emina Tufekčić, rođena je 1986. godine u Zenici, gdje je završila osnovnu i srednju školu i upisala Pedagoški fakultet na odsjeku njemačkog jezika. Emina trenutno završava magistarski studij iz njemačkog jezika i zaposlena je kao nastavnica njemačkog u osnovnoj školi Musa Ćazim Ćatić u Zenici. Od 2012. godine, Emina je vijećnica u Općinskom vijeću Zenica ispred Stranke demokratskse akcije, te predsjednica Komisije za pitanje mladih općine Zenica. Emina tečno govori engleski i njemački jezik, što joj je mnogo pomoglo u životu i školovanju posebno jer je za vrijeme studija obavljala ferijalnu praksu u Njemačkoj. Emina je također završila i  Političku akademiju SDA,  Seminar za mlade političke lidere (Robert Schumann Institut) i Akademiju za građane (OSC). Učestvuje u projektu Evropske komisije pod nazivom “Mladi u akciji” (koordinator za odlazak mladih na seminare u zemlje Evropske unije). Konsultant je u nevladinoj organizaciji „Mostovi prijateljstva BiH“, te član mreže mladih aktivista „Cultural Innovators Network“.

Emina Vi ste bili stipendistica Gazi Husrev-beg fonda, koliko Vam je ova stipnedija pomogla?

Stipendija je pomogla ne samo meni, nego  školovanju moga brata i sestre. Stipendije sam dobivala najčešće u oktobru i novembru kada je već počela školska/studijska godina i kada se kućni budžet isprazni za kupovinu knjiga, odjeće i ostalih stvari koje su učenicima-studentima potrebni.

Kada ste prvi put primili stipendiju GHB fonda i koliko Vam je ova pomoć u tom trenutku  značila?                                                                                                                                                          

Stipendiju sam dobila prvi put 2004. godine, kada sam pohađala 4. razred gimnazije. Živjeli smo tada od danas do sutra i to mi je bio najteži period života ikada. Stipendiju sam dobila 6 puta i proglašena sam hiljaditim počasnim stipendistom. Mislim da su moje molbe za stipendiju bile najtužnije jer su bile i najiskrenije.

Šta ste Vi dobili stipendijom kao uspješan i koristan član bh. društva? 

Kao koristan član društva uvjerila sam se da Bošnjaci, ma gdje bili u svijetu, žele pomoći svojim sunarodnjacima. Osjećala sam se privilegovanom što sam dobila tu stipendiju i stekla samopouzdanje. Uvjerila sam se da se rad, trud i upornost uvijek prepoznaju od strane iskrenih i dobronamjernih ljudi.U jednoj od molbi sam napisala da želim biti obrazovana muslimanka koja će pomoći svom narodu. Naši šehidi su imali oružje, a naše oružje je znanje, a trebamo ulagati u obrazovane mlade ljude. U svom poslu nastojim se odužiti ljudima i učestvovati u kreiranju politike čija je svrha ostvarenje dugoročnih općih interesa.

Šta možete poručiti javnosti u BiH i dijaspori o učešću u akciji stipendiranja?

Ulaganje u znanje je najisplativije ulaganje u budućnost. Akcenat stavljam na bivše stipendiste ovog fonda.

Da li ćete se i Vi ukoliko budete u mogućnosti, odlučiti na stipnediranje i učešće u akciji Fonda GHB?                                                                                                                                                                        

Svakako! Ja već stipendiram jednog učenika, i naredne tri godine ću uzeti učešće u stipendiranju učenika.

Nema komentara.

Upišite komentar