Sedam dana Bosnom

U jednoj sedmici, od subote 25. maja, do subote 01. juna, 2013. Kršćansko-islamsko društvo iz Mannheima (Christlich-Islamische Gesellschaft Mannheim e.V. Mannheim) imalo je posjetu Bosni i Hercegovini. Prema Statutu Društva koje “dijalogom razvija i unapređuje odnose i međusobno razumijevanje kršćana i muslimana, kao i međusobne odnose crkava i islamskih zajednica” ove 2013. Društvo se opredjelilo da ponovno, nakon 2004. posjeti Bosnu i Hercegovinu i sa distancom od skoro deset godina vidi i doživi stanje na društvenom, religijskom, kulturnom, nacinalnom i političkom planu. Došli smo u ovu zemlju u kojoj je agresijom i ratom jedan za Evropu nedovoljno saznatljiv civilizacijski i kulturni obrazac ne trpljenja, nego međusobne pažnje i uvažavanja sa punim dignitetom osoba i zajednica dotle stoljećima funkcionirao na sreću i zadovoljstvo svih građana ove po svemu posebne i čarobno-lijepe zemlje, a koji je trebao u vatri rata da sagori i nestane. Sada su svi, pogotovo naš bošnjački dio Društva bili zainteresirani za pozitivne pomake na onome što se zove bosansko-hercegovačkim obrascem. Ipak, prvenstven rad ovog neovisnog, nevladinog Društva odnosi se na stalni aktivitet unutar Grada na pomoći vjerskim zajednicama koje se istom ukorijenjuju u njemačkom kulturnom i duhovnom prostoru. Posebno, Islamska zajednica duguje Društvu veliku zahvalnost kod pomoći za dobijanje dozvola za gradnju objekata kao i kod podizanja munara, kao i u objektivnom i što temeljitijem upoznavanju kršćana sa nekršćanima kao i muslimana sa učenjem kršćanstva i kršćanskom kulturom, u integracijskim procesima i sl.

Traveler DC 120

Na nekoliko prethodnih sastanaka Društva usvojena je konačna verzija plana putovanja završena početkom marta povodom čega je podpredsjednik Društva imam Ishak Alešević mogao u posjetu BiH gdje je obavio najvažnije susrete, ostvario potrebne kontakte i ugovorio usluge smještaja i prijevoza. Ovdje posebno ističemo podršku nj.e. Reis-ul-ulemu g. Kavazović Husein ef. čiji Šef Kabineta piše: “Risu-l-ulema Kavazović podržava ovaj projekat i zadužuje muftije u gradovima koje ovo Društvo namjerava posjetiti, kao i rukovodioce pomenutih Rijasetovih ureda da otvore komunikaciju kako bi se ove posjete realizirale na opće zadovoljstvo svih nas.”

Subota, 25. maj

Krenuli smo put Bosne nakon što smo zatražili Božiju zaštitu moleći: “Allah ist am größten…” Nakon pasoške kontrole i preuzimanja prtljaga na Sarajevskom aerodromu dočekao nas je Goraždanin Senad Ćurović sa luksuznim turističkim autobusom. Angažovan je preko Turističke agencije “Vi-tours” Visoko koju smo zamolili da nam da dobar autobus i još boljeg vozača koji će se sa nama družiti i tokom cijeloga boravka prevoziti autobusom sve do naredne subote kada letimo natrag za Njemačku. Zahvalni smo i Agenciji i Senadu. Smjestili smo se u Visokom kod Darija poslovnog, ali i ljubaznog domaćina, sina velikog sportiste Ivice Pekić u motelu “Bosanska Piramida Sunca”. Večera u Motelu uz opušten razgovor.

Nedjelja, 26. maj

Posjeta srednjovjekovnom kompleksu Franjevačkog samostana, muzeju i biblioteci odlično se uklapa u molitveni dan kršćana u ovo toplo majsko jutro. Ušli smo. Podosta vjernika i vjernica. Posebno su interesantne žene u tradicionalnoj sutješkoj nošnji. Ljubazni domaćin gvardijan Samostana fra Josip Ikić objašnjava daljnje programe i zahvaljuje se vjernicima na prilozima. Ovdje su ljudi istinski pobožni i rado daju djecu za svećenike i sestre. On nas potom vodi kroz muzejsku zbirku i biblioteku i mi smo usko sa bogatom i burnom historijom Bosne. Spominje Ahdnamu sultana Mehmeda Fatiha. Nju su katolički svećenici s ponosom nosili u futroli obješenu oko vrata. Njome se daleko prije evropske i američke povelje o pravima građana garantirala sloboda vjere, časti, porodice, imovine inovjernima. Franjevci to vrijedno cijene. Ali, iz govora neprestano probija sjeta da je broj katolika sa 12.500 opao na 1.400 i da se čine veliki napori da se ovo osipanje zaustavi jer istinska pomoć Domovini jeste sačuvati njene sinove i kćeri od rasipanja širom svijeta!

Slično je i sa muslimanima ovdje. Na kratko smo u haremu sutješke džamije koja je pri kraju temeljite rekonstrukcije. Jedna je od najstarijih džamija od drveta sagrađenih ali poprilično usamljeno djeluje jer tu, u Kraljevoj Sutjesci  kako nam rekoše danas još jedva da žive tri-četiri muslimanske porodice. Dolazimo u Kakanj koji konačno, u samom centru grada uz katoličku i pravoslavnu crkvu, krasi i zdanje bijele i neobično lijepe džamije i uz nju sahat-kula. Fotografišemo iz vana. Ruže su u cvatu.

Put nas vodi u Zenicu. Ulazimo u grad koji kratko obilazimo, ručamo u restoranu uz nabujalu i mutnu Bosnu i potom produžujemo prema utvrdi Vranduk. Tamo imamo sat historije u utvrdi časne i nepokorene Bosne, i za razliku od ravne i pitome Kraljeve Sutjeske ovdje Bošnjaci, uprkos surovosti kamenog brda i hudoj sudbini divnim čudom stameni opstoje i traju. Imama susrećemo u mimohodu. Zauzet je. Klanjamo, kupujemo suvenire, pijemo kahvu i jedemo baklavu i hurmašice. Imaju kratku formulu za živjeti i kroz generacije ovdje trajati: “Biti iskreno predan Bogu i čestitim životom živjeti!”, kratko i odsječeno reče krepak starac. Ovdje se to vrlo očito vidi na licima i u ponašanju ovih ljudi. Upoznajemo i mladog hafiza Fetića. Ponovno smo u Zenici. Prispjeli smo na džennazu-namaz. Kršćani iz Njemačke svećenici i vjernici po prvi put prate obred džennaze ovdje, njeno sa pietitetom nošenje na rukama, izraze saučešća. U ulici smo islamskog učenjaka rahmetli Muhameda S. Serdarević i sjećanja listaju već požutjele stranice njegovih rukopsa. Nakon džennaze imam Gradske džamije hafiz ef Enes Beganović nam se predstavlja, govori o historijatu džamije počevši od daleke 1676. do danas. O njenom rušenju i ponovnom podizanju, kao i o poplavi koja ju je bila gotvo odnijela. Potom smo u dvorištu Medrese koja je preko-puta džamije. Imam govori o njenom značaju i obnovi koja je u završetku.  Društvu je posbnu čast priredio muftija Islamske zajednice Njemačke Pašo ef. Fetić  koji je specijalno za ovu priliku doputovao, pratio nas kratko pri obilascima, te se na kraju toplo obratio članovima Društva, uručivši predsjednici g. Ilki Sobottke i dekanu  g. Eitenmüller-u prigodne poklone  i izrazio zahvalu za podršku našoj Zajednici u Mannheimu. Rastajemo se u Zenici. Svraćamo na večeru u Kiseljak.

Ponedjeljak, 27. maj

Stari kraljevski grad Jajce naša je prije-podnevna odrednica. Ponosni smo na našu prošlost i naše trajanje veće od 11 stoljeća ali i na naš žilavi otpor i fašizmu i svakoj vrsti porobljavanja. Zato smo i došli da istaknemo da smo tu oduvijek i kao Dobri Bošnjani i danas Bošnjaci  i da pripadamo samima sebi i svojoj Bosni. Obilazimo Plivin vodopad, tvrđavu, vjerska zdanja, kratko se zaustavljamo pred Zgradom AVNOJ-a sa jasno naglašenom porukom našim njemačkim gostima: “Vidite, ovdje je stvorena socijalistička Jugoslavija, a na tlu Bosne i Hercegovine ona je krvlju najviše bosanskih naroda odbranjena, a tu je i fašizam kao vojna moć poražen. Mi smo je potom najviše i čuvali i poštovali zaradi mira jer iskustva nam kazuju da ratovi ovdje dolaze, traju i sa strašnim krvavim pirom odlaze.”
Na podne-namazu smo u Banja-Luci. U Ferhad-pašinoj džamiji dočekuju nas muftija g. Čamdžić Edhem ef. sa članovima muftijstva. Elokventan, iskusan i mudar sagovornik. Šutnja i muk dok govori. Ističe, kako: “ljudi koji su svjesni sebe obnavljaju zdanja od kojih je samo 20 procenata izgrađenog materijala pronađeno kao što je to obnova crkve u Engleskoj, a mi ovdje imamo 80 procenata pronađenog kamena Ferhaije razbacanog od smetljišta do korita plahovitog Vrbasa i sa tim materijalom mi ponovno, iz pepela podižemo svoju, ali i našu Banjalučanku – Ferhadiju!”, vidno uzbuđen završava Muftija. On posebno ističe da je njegova lična želja i ona se ostvaruje, da se dodirom ruke, svakog od Banjalučana i pravoslavaca, i katolika, jevrejina i muslimana, uzimajući te dijelove njenog tijela, rade na njenoj ponovnoj izgradnji stalno suočeći se izravno tokom gradjenja sa činjenicom vandalizma, bezumlja i mržnje. Tako ovu ljepoticu ponovno grade njeni sugrađani uz pouzdan i strog nadzor UNESCO-a. Vozimo se dalje suncem okupanom Banja-Lukom. Napuštamo je i dolazimo u Čelinac gradić na domak Banja Luke. Ovdje smo odsjeli u dobro poznatoj kući familije Hadžiselimović kod g. Fuada i Šahe hanume kojima je posebno za ovu priliku doputovao sin  Senad ljekar i predsjednik IKC “Bosna i Hercegovina” u Mannheimu da nas na svome topraku toplo primi i ručkom ugosti. Učimo fatihe svirepo ubijenim i u Harem položenim amidžama njegovim dvojici iz drugog i dvojici iz posljednjeg rata. Putujemo preko Kotor-Varoši i planine Borje i spuštamo se u Teslić. Usput tumačimo svećenicima i Dekanu da se kao u najfinijem đerdanu u BiH smjenjuju sela i naselja svetriju vjera a sada nam se nude zidovi! Stižemo u dio grada Stenjak. U posjeti smo, nakon rušenja obnovljenom zdanju džamije i  kompleksa islamskog centra sa svim potrebnim sadržajima a na vratima su nas dočekali Gl. imam Gračić Džafer ef. i uz njega imam islamskog centra Sifet ef. Hadžić. Mladi su. Gračić ima iskustvo rada u Republici Češkoj i u Njemačkoj. Povratnik je u svoju Domovinu i pun je volje i ideja koje pred nas iznosi. Posjeta je, nakon čašćenja u čitaonici, završena učenjem Kur'ani kerima ove dvojice imama očaravajućih glasova.

Utorak, 28. maj         

Vidno umorni od prethodnog dana cjelodnevni obilazak znamenitosti srednjovjekovnog kraljevskog grada  Visoko premda sa širokim programom doživljavamo kao svojevrstan odmor. Početna tačka je susret u prostorijama Islamske zajednice sa ljubaznim domaćinom, Glavnim imamom Ibrahim ef. Hadžić kojem, usput rečeno, dugujemo veoma mnogo za brojne kontakte i realizaciju cijelokupnog programa. Nakon kratkog obraćanja imama Hadžića on nas prati i vodi u  Šerefudin-džamiju poznatu kao Bijela džamija. Ona iz 1984. nosi Aga Kanovu nagradu za arhitektonsko riješenje puno simbolike. U rekonstrukciji je dio njenog kompleksa za potrebe mladih, a arhitekt g. Zlatko Ugljen, još vrlo čio, dolazi i nadgleda rad. Poslije smo u obilasku Tabačke džamije. Džamije koju su podigli esnaflije, tabaci koji su u njoj klanjali. I ona je u renoviranju, obnovi i u naporu da sačuva svoju autentičnost drveta i kamena. Ona je već od  poodavno, zahvaljujući prvenstveno Asim efendiji privlačno mjesto sve većeg okupljanja mladih.

U muzeju smo. Gospodin Hodović J. Senad sigurnom rukom vodi nas kroz vijekove ali sa naročitom pažnjom i ponosom ističe naše srednjovjekovlje i u njega utkanu vjersku,kulturnu i narodnu izmješanost bez istrebljivačkih ratova između vjera i različitih učenja. Jer ratovi su u Bosnu ulazili iz vana. Nešto,čemu se istom moderna Evropa treba da uči da je Domovina dom jednakih poput obiteljskoga doma. Muzej je moderno koncipiran jer on živo komunicira sa sadašnjošću. On je susret žive historije sa živom stvarnošću. Upravo je u Muzeju u pripremi izložba u povodu 31. maja Svjetskog Dana borbe protiv pušenja. Direktor nam pokazuje eksponate tek prispjele za postavku. Ostavljamo ih u predanom radu jer trenutak je susreta sa franjevcima u Samostanu “Sv. Bonaventura”, Sjemeništu i Klasičnoj gimnaziji jedinoj ove vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ova gimnazija je gimnazija otvorenog tipa. Ovdje predaju i muslimani a pohađaju je uz katoličku i djeca muslimanske i pravoslavne vjerispovijesti. Na predavanja iz učenja o islamu dolaze i islamski teolozi, ali i kršćanski teolozi u Medresi izlažu lekcije iz kršćanskog nauka. Pored muzejske zbirke iz ilirskog, rimskog i srednjovjekovnog perioda, tu je i biblioteka otvorena za javnost u kojoj se nalazi više od 60.000 naslova knjiga od kojih su neke od neprocjenjivog značaja. Slijedeća naša odrednica je Medresa “Osman efendija Redžović”. Doskorašnji direktor g. Salihspahić Džemal ef. nezaobilazno ime ove ustanove službeno je odsutan pa nas kroz prostore Medrese vodi njen mlad, novi direktor Handžić Dženan ef. Sve naše medrese, pa i ova u Visokom koncipirane su kao islamske gimnazije u kojima je trećina predmeta iz vjerskog nauka a dvije trećine gradiva čine gimnazijski predmeti. Samo posebno opredjeljeni i nadareni posvećuju se pozivima imama i vjeroučitelja. Ali, ono što je najveći kvalitet medresa jeste da su u jednaku važnost stavile obrazovanje sa islamskom moralnošću. Zdanja medrese, džamije, učeničkog doma, amfiteatra doimaju se veoma impozantnim. Cio kompleks sa zemljištem zauzima više od 40 hiljada kvadratnih metara, a sve je smješteno na blagoj uzvišici koja dominira nad prelijepim pejzažem ispod Čajan-Grada. Ljubazno nas pozivaju na ručak i mi se u đačkoj menzi častimo ukusnom i vrlo kvalitetnom hranom.

Ali, obilazak Visokog bio bi nepotpun ukoliko ne bi posjetili i lavirint tunela Ravne na istoimenom izletištu Visočana. Podijeljeni u dvije grupe njemačkog i bosanskog jezičkog izraza nakon sat vremena tumačenja i prolaska lavirintom tunela i lavirintom novih teorija i ideja vraćamo se u grad i oduševljeni i zbunjeni. Valja nam ponovno onamo! U gostima i na večeri smo kod Aleševića a potom u kasne večernje sate idemo na počinak jer sutra nas čeka nova putna relacija i novi susreti.

Srijeda, 29.maj        

Vozimo se preko Nišićke visoravni koju iz autobusa fotografiramo. Malo zatim spuštamo se do hotela u Olovu. Tu u kratkoj pauzi, uz osvježenje pravimo predah. Jedni su na uzvišici iznad Grada gdje su Džamija i Tekija, a drugi se upoznaju se sa termalnim liječilištem i u prtljag stavljaju prospekte Banje. Krećemo se prema Tuzli. Mostom preko Jale u centru smo i u tren stižemo u Muftijstvo. Tuzla je neobično živa i neprestano je u izgradnji. U sali Muftijstva, u koju unosimo koju stolicu više, dočekuju nas domaćini i uz njih predstavnici jevrejske zajednice i crkava. Srdačno nam izražava dobrodošlicu g. muftija Fazlović Vahid ef. i njegov pomoćnik dr. Seljubac Sead ef. Obostrano se predstavljamo i potom Muftija govori o stanju i perspektivama IZ na području Tuzlanskog muftijstva. Nastavljamo sa imamom Čaršijske džamije ef. Šadićem  i predstavnicima crkava g. fra Mariom Divkovićem i g. Milošem Trišićem parohom SPC da nam se, uz obilazak njihovih zdanja sami predstave. Obišli smo džamiju, pravoslavnu i katoličku crkvu, Katolički školski centar, Behram-begovu medresu. Nas su koliko toplina prijema gotovo toliko jednako prijatno iznenadili prostori vjerskih zdanja punih svjetlosti i bjeline koji čovjeka i zadivljuju i smiruju podjednako. Pohvalili su odnose. Slično kao što je u Banja Luci i Mostaru sa muslimanima tako su nam se inovjerni ovdje požalili na mali broj parohijana pravoslavnih kojih je hiljadu i katolika župljana kojih je dvijeipo hiljade. Židovsku zajednicu koja danas broji 125 vjernika predstavila je g. Marina Rajner. Ne posjeduju prostorije. Ona nam se obratila u Jevrejskoj ulici ispred zgrade koja je nekada pripadala Židovskoj zajednici a sada su u njihovim prostorima privatni stanovi?! Razmišljam, negdje sam čuo ovo: “Većina se ocjenjuje kroz manjinu!” U mladoj općini Doboj Istok, u Klokotnici, u avliji porodične kuće hadžije Kemala Hodžić suosnivača KI Društva i dugogodišnjeg predsjednika našega džemata u Mannheimu imamo odmor. Vodimo razgovor sa brojnima mještanima koji su nam izrazili dobrodošlicu, i zajednički ručamo uz bogatu sofru. Ostajemo u dobrom raspoloženju gotovo do večeri a potom putujemo natrag u hotel u Visokom.

Četvrtak, 30. maj

U Konjicu smo. Konjic nas je prijatno iznenadio. Obnovljen je  Stari most u središtu Grada sagrađen 1682. a srušen 03.3.1945. prilikom povlačenja njemačkih snaga, i ponovo u istom obliku sagrađen i otvoren juna 2009. Ovaj most, obnovljen iz sredstava prijateljske Turske potpuno je izmijenio izgled grada jer uz njega je išla i obnova čaršije, rodne kuće velikana Zuke Džumhura, otvoren je i Zavičajni muzej marta 2011. u kojem se susrećemo sa stalno nasmijanim Benjaminom Mušinovićem izdankom zelenih mladica iz našeg rodnog bošnjačkog stabla. Pun je ponosa opravdano. Bogu hvala! pred nama niče mladost koje dovoljno nismo svjesni. Ulivaju povjerenje i zavrednuju respekt. Na kahvu svraćamo i pijemo je zagledani u modro-zelenu nadošlu Neretvu. Iz Konjica ne bi išli ali čekaju nas u Blagaju. Autobus grabi put Mostara. Bosna i Hercegovina ovih majskih dana puna je musafira iz Turske a u Blagaju i oko Tekije pogotovo. Turci su cio kompleks obnovili. Abdestimo se, klanjamo podne. Ovdje je mir onaj vanjski i unutarnji teško održiv. Grubo ga ruše svd-zavirujući turisti. U semhnani smo se sklonili da potražimo tišinu. Dočekuje nas sekretar Muftije ef Smajkića Nazif ef. Garib a sa njim je i Muhamed Velagić. Nazif ef. nam tumači historiju Tekije što ju podigao Ahmed Zijauddin 1697. o njenim smjenama u rušenjima i obnavljanjima. Međutim, on se iz historije neprestano vraća u život današnji i iznosi aktuelno stanje Hercegovine i Mostara. Govori smireno, tiho, posve jasno i sasvim otvoreno o nacionalistima, ali i o udjelu Evrope u nepomirenju i podijeljenom Mostaru, o svjesnom odbijanju Plana o jedinstvenom Gradu na Neretvi, o agoniji Mostaraca, o dobrom duhu Mostara koji polahko odumire i hoće da se posve poništi, o 36 ubijenih Bošnjaka za koje niko još nije odgovarao?! Iz ovoga blagog čovjeka za kojega je najbolje reći onu čuvenu “Mirna voda ima dubinu” izbija iz njegove dubine koliko mudra riječ isto toliko gorčina kojom je začinjen njegov i život ovdašnjih ljudi. Ostavljamo ga. Idemo na ručak sa Muhamedom.

Mostar kao da u vrevi turista načičkanih u sokake oko Staroga mosta, a i na Starom mostu ne čuje i ne osjeća boli jer valja zaraditi crkavicu. Plaćamo skakaču. Cijenjkamo se i potom skokom mostarske laste nestaje u modrini Neretve. Supruga mu je iz Stoca a on iz Mostara. Imaju djevojčicu. Daju mi na poklon Kur'an na njemačkom. Kažu dobili ga i oni na poklon od njemačkih turista. Prve trešnje i sladoled. Krećemo natrag.

U Jablanici smo. Njemački prijatelji čude se našoj pomami za pečenjem kod Maksumića. Svećenik Herr Löffler zaljubljenik je u historiju i fotografisanje moli nas da svratimo u Jablanici na porušeni most srušen proljeća 1943., a gdje se odigrala jedna od najvećih bitki u Jugoisočnoj Evropi. “Vidite gospodine, poražena je ovdje snaga od više od 150 hiljada fašista. Samih četnika je tada u bici na Neretvi preko 18 hiljada poginulo ali  četništvo se nije iskorijenilo. Prava borba ipak vodi  se ideološki, u porodici, hramovima Božijim, u školama i kroz medije a ne na frontovima” tumačim Herr Löfellu.  Sa jednim dijelom džematlija posjećujemo na jacijskom namazu u Visokom, u Donjoj mahali mladog hafiza Bukvu. Radi sa mladima i sa njima je upravo uključen u projekat dodjele pomoći u povodu 02. juna Rijasetovog Dana pomoći slijepim i slabovidnim osobama. Voditelj je i mualim u svojoj džamiji i Škole Kur'ana za odrasle koju trenutno pohađa 150 polaznika.

Petak, 31. maj

Petak je određen za posjetu Sarajevu. Sa nama su i visoki svećenici Evangelističke crkve. Želimo ih iznenaditi posjetom Ev. crkvi na Koševskom brdu. Telefoniramo uporno. Niko se ne javlja. Obilazimo mjesta stratišta ovog uzoritog grada širine i iskrene ljubavi. Najprije smo kod spomenika ubijenoj djeci Sarajeva u Parku. U 44 mjeseca opsjednutog Grada snajperskim hicima i granatama ubijeno je 614 djece ovoga Grada. Više od 15 godina vođena je potom bitka da im se podigne ovaj spomenik!? Izričemo molitve za ove meleke na njemačkom, arapskom, bosanskom. Plačemo. Još smo tri mjesta stratišta obišli. To su ona mjesta za kruh svagdanji i vodu nasušnu za koje se svakodnevno molimo, a tu su najčešće ovi ljudi ubijani i ranjavani. I potom Markale. Opet minut ćutanja, Fatiha i suze. Osvježava nas voda sa džamijskog  šadrvana. U dvanaest nas čeka g. Mustafić Ifet iz Rijasetovog Ureda za međureligijski dijalog. Kratko se predstavljamo i polahko osvježavajući se pićem pratimo Mustafićevu riječ. Govori polahko, u kratkim rečenicama i svaku riječ odvagne prije nego je izgovori. Mnogo je toga novoga, i mnogo je toga za naučiti. Bosna i Hercegovina danas je krhka i čine se teški napori svih učesnika u stalnom dijalogu da se sve pokidano poveže. Ovo je dug ali i jedini put kojim nam je ići. I Zakon je potvrdio historijsku praksu da u ovoj zemlji nema povlaštenih vjera i crkava i zajednica a agresija i nametnuti nam rat htjeli su drugačije, po srednjovjekovnom evropskom: Moja vjera, moje pravo i moj zakon! što se ovdje kratkim, ali sigurnim koracima idući naprijed pobjeđuje i poništava.

Vreva u Sarajevu. Ručamo na najboljim mjestima na kojima treba strpljivo sačekati da se oslobodi stol. Njemački prijatelji uživaju u dobroj hrani i srdačnosti Bosanaca. Hvale to na sva usta.

Subota, 01. juni

Pakujemo stvari, plaćamo hotelski račun i Dario nas za oproštaj časti. Kišno je subotnje jutro.U deset sati, na platou vidikovca susret je sa dr. Osmanagić Semirom. Jednosatno predavanje i ljudi kao začarani bez daha upijaju svaku izgovorenu riječ. Tu je i jedan autobus turista iz Hrvatske, a okolo se već tiskaju i volonteri iz prve smjene radne akcije “Mrav 2013.”Poslije su posjetitelji puni pitanja. Ali, nama je vremena malo preostalo. Zahvaljujemo i izvinjavamo se Doktoru jer moramo nazad u grad. Sa znatnim zakašnjenjem dolazimo u “Sumejju”. Nakon dobrodošlice i naših obostranih predstavljanja direktorica Lejla Čabaravdić govori nam o ovom Udruženju građana – žene muslimanke koje je osnovano 1988. godine i koje ima niz zapaženih aktivnosti kao što su tkanje bosanskog ćilima i serdžada, izrada suvenira, krojačnica i šivaonica odjeće po željama naručioca, kozmetički salon, trim-kabinet, ali i predavaonica, škola stranih jezika u kojoj je više od 1000 polaznica dobilo certificirane diplome, organizacija predavanja po raznim temama, halka zikra, igraonica,  predškolski odgoj i obrazovanje, dnevni boravak za djecu i pomoć kroz dopunsku nastavu i dr. “Naša stalna želja jeste očuvati ženin visok dignitet kako osobni, tako i društveni” završava g. Čabaravdić očito vrlo zadovoljna postignutim, kao i mi onim što smo od nje čuli.

Putujemo preko Kiseljaka u Fojnicu. Obilazimo grad i kupujemo suvenire. Njemačke prijatelje svraćamo u Banju da se upoznaju sa bogatom ponudom liječilišta. Tu smo i na ručku po običaju i obilnom i kvalitetnom. Na aerodromu smo u 17,30 sati. Uz zagrljaje i stisak ruku opraštamo se sa Senadom. Njegov Drina-trans zamiče među zgradama. Susrećem se sa starim prijateljem slikarom Izom Porovićem. Raduje me susret jer dugo se nismo vidjeli. Vraća se iz Prijepolja. Bio kod majke. Snabdjevamo se novinama,časopisima, križaljkama. Letimo za Stuttgart. Ugovoreni bus za Mannheim čeka da preuzme nas i naš prtljag u kojem je najobimniji i najdraži njegov dio lijepe uspomene što ih u sebi nosimo.

Ishak Alešević, Mannheim

Nema komentara.

Upišite komentar