2012 i smak svijeta (Bilal Hodžić)

Bliži nam se 21.12.2012. Dan kada po proročanstvu drevnih Maja će doći do uništenja naše Zemlje tj. do smaka svijeta. Ideja o apokalipsi je stara skoro kao i samo čovječanstvo. Sve objavljene religije govore o apokalipsi. Do današnjeg dana je snimljeno mnogo igranih, naučnih i dokumentarnih filmova koji govore o ovoj temi. Jedan od tih filmova je i film koji nosi naziv 2012. Film govori o momentima kada Zemlja počinje da se mijenja, kada nastupaju katastrofe kosmičkih razmjera gdje bivaju uništeni kompletni gradovi pa čak i čitavi kontinenti koji ili nestaju u vodi ili u vatri ili propadaju u zemlju. Sam film nije ništa novo, jer njemu i slične teme su tretirane u mnogo drugim filmova kao što je „The Day after Tomorrow“ i dr.

Priča filma je identična biblijskom ili kur'anskom kazivanju vezana za veliki potop gdje bivaju spašeni samo oni koji se ukrcaju na lađu. I u ovom filmu se ponavlja već viđeno. Negdje u Kini se grade ogromne lađe na suhom na kopnu u koju se mogu ukrcati samo oni koji plate po milion dolara po osobi. Što znači da sirotinja gine, a da bogataši ostaju. Film je prikazao veoma dojmljive slike uništenja naše Zemlje što je u najvećoj mjeri i privuklo publiku s jedne strane a sa druge strane ljudi su zainteresovani za svoju budućnost. Duboko u svijesti ljudi je usađeno vjerovanje da će jednoga dana ovog našeg svijeta nestati na što upozoravaju Božije objave, kao i naučnici i naučne teorije.

Normalno da i mi muslimani pitamo same sebe i interesuje nas šta će biti sa našom Zemljom, kada i kako će ona biti uništena?

Kur'ani Kerim kao i hadisi Allahova Poslanika s.a.v.s., dosta govore o ovoj temi gdje veoma slikovito opisuju dolazak smaka svijeta koji neće nikoga poštediti, gdje neće niko živ na Zemlji ostati, kada nikakvog pribježišta niti skloništa niti nekakvih lađa neće biti.

Kada će natupiti propast ovoga svijeta?

Odrediti godinu ili tačan datum sa strane islama je neprihvatljivo. Ono što znamo jeste da kijametski dan neće nastupiti prije nego se odigraju predznaci Sudnjeg dana. Mali predznaci kao što su razdvajanje Mjeseca, osvojenje Jerusalima, osvojenje Konstantinopolja, (Istanbula) su se već desili. Imamo predznaka koji se trenutno dešavaju kao što su masovno pijenje alkohola, velika raširenost nemorala, nestanak vjerskog znanja, raširenost prolijevanja krvi, vrijeme će brzo prolaziti, dojučerašnji pastiri će se natjecati u gradnji visokih građevina. Ostalo je još da se dese veliki predznaci nakon ćega će uslijediti smak svijeta. Od velikih predznaka imamo: povlačenje rijeke Eufrat koja će ostaviti za sobom ogromno blago, dolazak Mehdija, povratak Isaa a.s., dolazak Dedžala, ubijanje Dedžala od strane Isaa a.s., rušenje Kabe od strane jednog Etiopljanina, pojava Je’džudža i Me’džudža, i izlazak Sunca sa zapada.

Kako i na koji način će doći do izlaska Sunca sa zapada? Naime, da bi Sunce izašlo sa zapada Zemlja mora da se zaustavi i da počne u suprotnom pravcu da se okreće. Zemlja se okreće oko svoje osi (rotacija ili gibanje) od zapada prema istoku, te joj je za jedan puni obrtaj potrebno 24 sata, vremenski razmak koji se naziva Sunčevim danom. Rotaciju Zemlje nije moguće osjetiti. Svaka Zemljina točka (osim sjevernog i južnog pola) sudjeluje u rotaciji Zemlje odnosno opisuje krugove oko Zemljine osi. Pritom najveće krugove prave točke na ekvatoru, koje se ujedno i najbrže kreću (1674 km na sat). Zamislimo taj momenat kada se Zemlja zaustavi! Zbog sile zemljine teže tzv. G-Force će doći do strahovitih promjena kojima će Allah nagovjestiti dolazak kijametskog dana.

Tada će se desiti strašni prizori o kojima Kur'an tako slikovito govori kao što je u sljedećim ajetima:

„A kada se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i nebo dignu i od jednog udara zdrobe…“ (Suretul-Hakka, 13-14)

Ili: Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi, i kunem se dušom koja sebe kori. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi , pa pita: “Kada će Smak svijeta biti?” Kad se pogled od straha ukoči, i Mjesec pomrači, i Sunce i Mjesec spoje – tog dana čovjek će povikati: “Kuda da se bježi?” Nikuda! Utočišta nema. Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten, toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti, (Suretul-kijameh, 1-13)

Ili Kada Allah opisuje šta će se desiti sa Suncem i Mjesecom, zvijezdama, planinama i morima kaže:

„Kada sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje životinje saberu, i kada se mora vatrom napune, i kada se duše sa tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena.“ (Suretut-Tekvir, 1-8)

Doista je bilo interesantno gledati momente kada se brda sudaraju jedna od druge i kako se u prašinu pretvaraju, kako zemlja puca, otvara se i guta i ljude i životinje i kuće i zgrade, kako se mora od mnoštva vulkana pune vatrom, kako talasi visoki i po nekoliko hiljada metara potapaju sve pred sobom. A ljudi su u panici u strahu, okreću se lijevo i desno pokušavajući naći spas, ali spasa nema. Tvoji najmiliji bivaju odnešeni u vodenoj stihiji, bivaju progutani u zemlju ili spaljeni užarenom vatrom. Izlaziš iz kina pod dojmom tih scena i samom sebi kažeš ne daj Bože da dočekam strahote Sudnjeg dana, jer dešavanja tog dana ni jedan film neće moći tako zorno i slikovito prikazati.

Film nažalost nije uopšte protkan vjerskim osjećajima pa čak ni kršćanskim, jer se nigdje ne spominje da je Bog taj koji je odredio smak svijeta nego je to više ateističko poimanje da se sve desilo samo od sebe bez Božijeg uplitanja.

Film sam po sebi ne izaziva pretjerane komentare niti ostavlja neki dublji dojam na gledaoca osim scena razaranja Zemlje koje malo duže ostaju u sjećanju.

Dakle, tobožnje najave i kojekakva proročanstva, sa strane islama su nebitna, jer mi muslimani znamo da dok se ne dese veliki predznaci Sudnjeg dana prije toga neće doći do smaka svijeta.

Bilal Hodžić

Nema komentara.

Upišite komentar