Hutba: Godišnjica stradanja nevinih žrtava rasizma u Hanau

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Salavati, selami, mir i spas na Njegovog miljenika Muhameda, kojeg je poslao da bude milost svjetovima svim.

Jedna od blagodati kojima nas je Allah dž.š. obdario jeste i blagodat sjećanja i podsjećanja, a našu zahvalnost na Božijim blagodatima iskazujemo njihovim aktivnim korištenjem, u svrhu da svoj ovozemaljski život unaprijedimo na vlastitu dobrobit, kao i dobro i korist svih ljudi na dunjaluku, stičući time i Božije zadovoljstvo.

Život se sastoji i od dobrih, lijepih događaja, kojih se sjećamo i podsjećamo kao inspiracije i snaženja da tako i dalje nastavimo, ali se ponekad sastoji i od ružnih i loših dešavanja, koja nas upozoravaju da se aktivno suprotstavimo njihovu ponavljanju. Na današnji dan se sjećamo tužnog i groznog terorističkog napada u Hanau, 19.2.2020, kada je ubica u tom gradu ugasio deset nevinih, uglavnom mladih života, a veliki broj drugih teško povrijedio. To nije bio prvi napad izazvan rasističkom mržnjom desnih ekstremista, ali jeste posljednji u nizu sa tako krvavim ishodom. Svaka nevina žrtva nas obavezuje da je se sjetimo, a nas Bošnjake još i više, jer smo mi najviše iskusili šta znači mržnja, rasizam, progon pa i genocid, u svojoj skoroj prošlosti. Posebno nas još obavezuje da se prisjećamo terora u Hanau to da je među žrtvama bio i Hamza Kurtović, dvadesetdvogodišnji mladić, porijeklom iz Prijedora. Sa skoro završenim školovanjem, Hamza je upravo bio na početku svoga života. Mržnja i rasizam su ga ugasili.

Napade izazvane rasističkim motivima, mržnjom prema drugome i drugačijem, na žalost posebno prema muslimanima, svjedočimo svakodnevno u društvu u kojem živimo. U protekloj godini je zabilježeno u Njemačkoj preko devet stotina napada na muslimane i muslimanske ustanove. Onih nezabilježenih je puno više. Nažalost, najveći broj kukavičkih napada je bio na bespomoćne žene muslimanke, koje su zasigurno svojom jakom vjerom i upornošću, iako danas najveće žrtve, veliki borci i heroji što ponosno predstavljaju islam u javnosti. Da ih Bog dragi ojača, osnaži i zaštiti! Naša obaveza i dužnost jeste, da aktivno i stalno ukazujemo na nasilje koje se sprovodi protiv vjerskih ili nacionalnih manjina u društvu u kojem živimo. Također je naša obaveza i dužnost da tražimo i zahtijevamo od države u kojoj živimo, kao ravnopravni građani, koji ispunjavaju svoje dužnosti i obaveze, da nas zaštiti i konstantno radi na sprječavanju rasizma i islamofobije u društvu.

Allah dž.š. nas u Kur'anu podsjeća: “O ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i na plemena dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i ništa Mu nije skriveno.“ (Hudžurat, 13)

Različitosti među ljudima su Božiji znakovi kako navodi Kur'an: “I od Njegovih dokaza, znakova, jeste stvaranje nebesa i zemlje i raznovrsnost jezika vaših, i boja vaših, to su zaista pouke za one koji znaju.“ (Rum 22)

Na jednakost među ljudima u pogledu prava jednakih za sve, ukazao je i Božiji poslanik Muhamed, mir i spas neka su s njim, u svome možda i najvažnijem obraćanju, na Oprosnom hadžu, kada je kazao: “O ljudi, vaš Gospodar je zaista Jedan i vaš praotac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom i nema prednosti bijelac nad crncem, niti ima crnac nad bijelcem, osim po bogobojaznosti.“

Ove Božije riječi, ali i riječi Poslanika, a.s., su univerzalne antirasističke poruke cijelome svijetu, u svim vremenima, jer rasizam i mržnja prema drugom i drugačijem su konstanta u svakom vremenu. Naglašavamo da se u oba izrijeka i Bog i Njegov poslanik obraćaju sa: – „O ljudi..“, a ne – o muslimani, o vjernici, o nevjernici…  Njihova poruka je upućena svakom čovjeku na Zemlji, neovisno o njegovoj vjerskoj, etničkoj ili rasnoj pripadnosti, jer zlo rasizma nije ograničeno samo na jednu grupu ili narod. To je zlo koje svugdje može pustiti korijenje i rezultirati ubijanjem i terorom, ako se ne bude sjećalo, podsjećalo i ukazivalo na njega.

Mi na ovaj tužni dan sjećanja i podsjećanja na žrtve terora u Hanau od prije godinu dana, osuđujemo zlo rasizma gdje god da se pojavi. Prenosimo univerzalnu Božiju poruku da su mir, suživot, tolerancija i međusobno poštovanje, jedini lijek protiv zla mržnje prema drugome i drugačijem. Boga molimo da nam podari snage, inspiracije i dobre volje, kako bismo se približili jedni drugima, ojačali međusobno povjerenje i suosjećajnost prema slabijim, te da se svako od nas, u okviru svojih mogućnosti, trudi i dadne doprinos u izgradnji  mira i suživota u našem društvu. Allahu naš, budi nam na pomoći i naša mjesta učini sigurnim i bezbjednim za život, svim nevinim žrtvama podari dženetski smiraj, a njihovim porodicama snage i sabura!

Asim ef. Jelovac

Nema komentara.

Upišite komentar