Sjećanje na rah. Hilmu Aletića, predsjednika džemata Dortmund

U subotu, 30. aprila, prije 9 godina 2011, Allahovom voljom na budući svijet – Ahiret preselio je Hilmo Aletić, predsjednik džemata Dortmund. Smrt ga je zatekla u jutarnjim satima u njegovom stanu u Radakovu (Zenica), dok se spremao za povratak u Dortmund gdje su ga čekale mnoge obaveze i zadaci u vezi sa aktivnostima u džematu. Ljudi planiraju, a ono bude kako Allah dž.š. odredi i hoće. Tako je bilo i sa rah. Hilmom Aletićem.

Nakon što smo isplatili kuću koju smo uzeli za mesdžid i potrebe džemata, te godine intenzivno smo radili na pronalasku zemljišta ili većeg objekta za islamski kulturni centar koji bi mogao zadovoljiti potrebe svih Bošnjaka u Dortmundu. Hilmo je imao nijet da obavi peti islamski šart – hadž, ali Allahova odredba o smrti ga je u tome spriječila. (Iste godine je za rahm. Hilmu poslat Bedel, Husein Aletić, ispred džemata) Njegova smrt me je zadesila u Jesenicama na mom povratku sa porodicom iz Bosne za Dortmund, a tužnu vijest mi je plačnim glasom saopštio njegov sin Amir koji se također sa svojom porodicom spremao da krene iz Zenice za Dortmund – rekao nam je imam džemata u Dortmundu, Omer efendija Sarajlić.

Vijest o smrti rah. Hilme brzo se proširila među njegovim prijateljima i poznanicima kojih je zaista imao mnogo, te među njegovim džematlijama u Dortmundu. Vijest o njegovoj smrti većinom se prihvatila sa čuđenjem i s dozom nevjernice kao i pitanjem, da li je zaista istina da nas je Hilmo napustio i preselio na Ahiret. Istina je i Allahovu odredbu ne može niko spriječiti niti smrt odgoditi u času njegove smrti. Hilmo Aletic, sin Vejsila, rođen je 5. Juna 1949. u selu Botun, džemat Rizvići MIZ-e Fojnica. Sedamdesetih godina zajedno sa bratom Fadilom i mnogim Bošnjačima nekadašnje Jugoslavije odlazi u Njemačku na rad. U Njemackoj se upoznaje sa Adevijom Blažević iz Kozarca (rodzena 30. aprila 1955) i zasnivaju bračnu zajednicu 1975. Iz tog braka rodila su im se dva sina Amir i Haris. Tri godine prije smrti otišao je rah. Hilmo u zasluženu pemziju. Od osnivanja džemata bio je njegov aktivni član, podpredsjenik i predsjednik džematskog odbora. U toku agresije na BiH kroz aktivnosti Merhameta i džemata sudjeluje u učestvuje u humanitarnim akcijama. Uvijek je bio spreman prihvatiti musafire, a posebno iz BiH, pomoći i biti na usluzi svakome ko mu se obračao za pomoć. Posebno je podržavao i učestvovao u akciji stipendiranja učenika i studenata u BiH koje vodi Husrefbegov fond pri IZB Njemačke. U jedno je i Vakif zajedno sa svojom suprugom Adevijom. Bio je veliki radnik u džematu i svaka akcija se vezala za njega, jer on nije žalio za svoj džemat – zajednicu ni sredstva, ni vremena, ni svog zdravlja. Zato je njegovom smrču ostala jedna velika praznina u aktivnostima i radu džemata. Po odzivu na dženazu vidjelo se da su džematlije iz Dortmunda prepoznale tu njegovu žrtvu za džemat i njegovi dobrotu. Tridesetak džematlija iz džemata Dortmund prevagnula je daljinu od preko 1600km i došli su u Zenicu na posljednji ispraćaj rah. Hilme, osjećali su potrebu da se halale i iskažu time poštovanje prema njemu i onome što je radio. Dženaza namaz klanjanja je ispred čaršijske džamije u Zenici 1. Maja 2011 g. poslije ikindije-namaza, uz prisustvo njegovih sinova, mnogobrojne rodbine, prijatelja, poznanika, članova džematskog odbora – ispričao za novine Omer ef. Sarajlic.

Dženazu-namaz klanjao je njegov imam iz Dortmunda, Omer ef. Sarajlic uz dopuštenje imama Radakovo i njegovih sinova a zanjetio njegov najstariji brat koji je Imam u pemziji bio rah. Hasan ef. Aletic. Ukopan je na mezarlucima Prašnice-Zenica uz prisustvo mnogih imama, a kabursku dovu tada je proučio predsjednik udruženja Ilmije IZ u BiH i glavni imam MIZ Fojnica, Mensur ef. Pašalić. Na mezaru, po kišnom vremenu, prisutnima se kratko obratio ef. Sarajlic, na kraju naglašivsi: Rastanci su naša svakodnevnica i neminovnost, a posebno ovakve vrste i prirode koja je određena Allahovom voljom, na koju čovjek ne može utjecati niti spriječiti, jer duboko smo svjesni da Allah dž.š. neće nikoga ostaviti u životu kada dođe njegov edžel smrti. Zato je rastanak sa rah. Hilmom Allahova odredba i niko je nije mogao spriječiti niti odgoditi. To nam daje utjehu, snagu i sabura da lakše savladamo ovu tugu i bol koju osjećamo u svojoj žalosti rastanka za rahmetlijom. Ostat ćeš da živiš u našem sjećanju i pamćenju po dobru koje si činio prema džematu, a i prema ljudima uopšte. Molim Allaha dž.š. da nam svima podari snage i sabura u podnošenju tuge i bola za tobom a posebno porodici. Neka znaju da nisu samo oni ožaloščeni tvojom smrću, nego svi mi koji smo danas došli na džemazu i da se halalimo, kao i mnogi koji te poznaju, a nisu bili u mogučnosti da te danas isprate sa klanjanjem dženaza-namaza. Molim Allah dž.š. da te obaspe svojim magfiretom, oprostom od grijeha, ukabuli tvoja dobra djela, obaspe svojim rahmetom i nagradi dženetom Amin. Ovo su bile posljednje rečenice govora Omer ef. Sarajlica na mezarlucim Prašnice-Zenica.

A. A.

Nema komentara.

Upišite komentar