Izet-ef. Bibić: Da li je drugačiji stav udar na prijašnju ulemu?

Izet ef. Bibić

Izet ef. Bibić

Kritika kao vid neslaganja s nečijim mišljenjem je prirodna pojava i nešto sasvim legitimno i uobičajeno. Kod nas muslimana nakon Poslanika s.a.w.s ne postoje bezgriješne osobe. Dakle, svaka osoba je sklona grešci bez obzira na jačinu njena znanja. Naravno neko više griješi neko manje shodno svome znanju, ali smatrati neku osobu da je bezgriješna te da u stvarima vjere odnosno ocjenjivanja nekih vjerskih stvari ne može pogriješiti je velika opasnost i slobodno mogu kazati zabluda.

Zatvoriti mogućnost da se mišljenje nekog velikog alima preispita ili ako treba opovrgne je veliko zlo i pogubnost za razvoj islamske misli, pa makar taj alim bio i Imam Buharija, Imam Tirmizi ili bilo ko drugi od naših velikih prethodnika.

Čak šta više i ti naši veliki prethodnici su nam vjeru fikhski, šerijatski očuvali, iskristalizirali i iznudili najbolja rješenja za nas upravo zahvaljujući nekim debatama i neslaganjima koja su imali među sobom. Imate na hiljade fikshskih rasprava među našim poznatim osnivačima pravnih skola. Imam Šafija nije govorio: „Ebu Hanife je tako kazao on je moj prethodnik, on je stariji od mene i ko sam ja da mu kontriram odnosno da po nekom pitanju imam drugačiji stav od njega“. On je iznosio svoje mišljenje po nekom pitanju potkrepljujući ga argumentima po njemu jačim od Ebu Hanifinih.

I danas imate neke ljude koji smatraju da je neko mišljenje od imama Šafije jače od Ebu Hanife i unutar hanefijskog mesheba imamo stavove gdje učenik Ebu Hanife poznat kao Ebu Jusuf misli drugačije od svog šejha i učitelja Ebu Hanife i ovo su fakti. Ako hoćemo iskreno, i mi u našim praksama iako pripadamo meshebu Ebu Hanife, nekad slijedimo mišljenje po nekom pitanju od imama Šafije ili nekog drugog mesheba, ali to ne znači da ti ljudi ili Ebu Jusuf udaraju na čast i znanje Ebu Hanife, već jednostavno se po tom nekom mišljenju ima drugačiji stav.

I ako neko sad izađe sa stavom da kategorizacija hadisa „Hasenul Sahih“ nije dovoljno jasna, odnosno ta međuzona između “hasen hadisa” i “sahih hadisa” nije dovoljno razjašnjena, a i nije, onda to nije udar na onog ko je najviše koristio taj termin u svojim hadijskim zbirkama u ovom slučaju imam Termizija (naravno ovaj termin u manjoj mjeri koriste i imam Buharija i imam Ahmed).

Imam Tirmizija je neoborivi i dokazani gigant u svom znanju i hadijskoj nauci, ali opet to ne znači da je bezgriješan. I sama hadijska ulema se i prije nas razišla u pogledu definicije kategorije hadisa „Hasenul Sahih“, pa neki govore da je to hadis koji neko smatra “sahihom”, a drugi ga smatraju “hasenom” i onda se zbog tih neslaganja stavlja sve u kategoriju “hasenul sahih”… Naravno, ima i drugih i drugačijih definicija, ali sami ste vidjeli da, čim ima i drugačijih definicija, znači da se ulema po ovom pitanju razilazi i to ni u kojem slučaju ne znači da oni udaraju u cjelokupno znanje imama Termizije, daleko od toga.

Imati poseban slobodarski ili, nazovimo, kritički pogled na mišljenje nekog alima po nekom pitanju ne da nije pokuđeno, već je poželjno. Imati svoje mišljenje kao alim u tumačenju tekstova hadisa ili čak ajeta koji nisu kategorični i nedvosmisleni u svom značenju nije za osudu, već suprotno – za pohvalu.

Da nije bilo takvih stavova i rasmišljanja, mi danas ne bismo imali na stotine tefsira Kur'ana ili tumačenja Hadisa. Zar je Tefsir od Imam Sarawija udar na znanje i ugled ibn Kesira, Taberija ili nekog drugog njegovog prethodnika mufesira? Naravno da nije!

Zašto bi onda bilo pokuđeno ako neki naš alim izađe sa svojim mišljenjem po nekom određenom pitanju? Mislim da još imamo kompleks niže vrijednosti da drugi znaju, a mi ne znamo.

Autor: Izet-ef. Bibić (04.04.2020. godine – Minhen, Njemačka)

Pripremio: Hamza Škrijelj

Nema komentara.

Upišite komentar