Džemal ef. Hasandić: Mi dolazimo i prolazimo, a institucija džemata ostaje

17. aprila ove godine navršilo se 25 godina od dolaska u džemat Essen imama Džemal ef. Hasandića. Na godišnjem džematskom mevludu održanom 06.05.2012. god. džematski odbor ovog džemata je svom imamu uručio prigodno priznanje. Mi smo u povodu ovog jubileja, 25 godina aktivnog i predanog rada u jednom džematu, sa Džemal ef. obavili razgovor za naš web-portal.

Poštovani Džemal ef., hoćete li se za početak kratko predstaviti javnosti IZBNJ i čitaocima našeg portala?

Bismillahir-rahmanir-rahim. Rođen sam 17.09.1960. godine. Osnovnu školu sam završio u Gračanici kod Visokog. Upisao sam GHB medresu u Sarajevu, a poslije završene Medrese upisao sam islamski teološki fakultet u Sarajevu, (FIN). Završio sam fakultet početkom 1987. godine. 17. aprila 1987. godine, sa rješenjem Starješinstva islamske zajednice iz BiH, došao sam u Essen da obavljam dužnost imama, hatiba i muallima. Dakle, ove godine navršilo se punih 25 godina moga imamskog rada u ovom džematu.

Tih dvadeset i pet godina imamskog rada koje su sada iza vas su i povod ovom našem razgovoru. Je li bilo teško biti imam svih ovih godina?

Biti odgovoran, aktivan i uspješan imam nikada i nigdje nije bilo lahko. U dijaspori je to posebno odgovorna, zahtjevna i složena zadaća za svakog imama. Svakako, biti Imam to je i čast za svakoga onoga ko nosi taj naziv, a ujedno je to i časna dužnost za svakoga onoga ko je obavlja. Nimalo nije bilo lahko svih ovih 25 godina ustrajati i istrajati na čuvanju emaneta, na širenju dobra, na sprečavanju i suzbijanju onoga što nije dobro, na jačanju, učvršćivanju i širenju džemata. Ali, uz Allahovu pomoć, pomoć dobrih Allahovih robova, uz strpljenje, znanje, mudrost i konstantan i kontinuiran rad, iskušenja i teškoće na koje smo nailazili, elhamdulillah, uspješno smo savladavali. Ovih 25 godina i ovaj nas jubilej uspjeh je svih onih u našem džematu koji su istrajali i ustrajali, a i danas su zajedno sa nama i bore se za opšte dobro i napredak našeg džemata. Čini mi zadovoljstvo i sretan sam što sam svih ovih 25 godina dio takvog tima i što svojim radom koliko mogu zajedno sa drugima doprinosim našem opštem, džemtskom dobru.

Kako je došlo do toga da dodjete u Njemačku, u Essen da baš tu budete imam, u jednom od naših najstarijih džemata?

Privodeći fakultet kraju, pozvao me Muharem ef. Omerdić i predložio mi da idem za Essen. Kazao mi je da je Muharem ef. Sijerčić bio u Essenu i obavljao imamsku dužnost, da se vratio u BiH i da je to mjesto sada upražnjeno. Sa svojim roditeljima, h. Ademom i h. Šefikom, porazgovarao sam o tome i donijeli smo zajedničku odluku da idem. Nisam znao da je to jedan od najstarijih džemata u Njemačkoj niti sam apsolutno imao ikakvog iskustva o imamskom poslu u dijaspori. Međutim, nije mi trebalo puno vremena, hvala Allahu na tome, da postanem svjestan da će ovo biti za mene itekako izazovan i težak zadatak. I naravno, moja hanuma Zubejda, sa kojom sam se oženio u augustu te godine, isto je to prepoznala. I, zaista, tako se i pokazalo.

Vi imate iskustvo imamskog rada i u domovini i u dijaspori. Kakva su vaša zapažanja, postoje li tu neke razlike?

Biti imam znači savjesno i odgovorno obavljati svoje dužnosti svugdje, na svakom mjestu i u svakom vremenu. Biti imam u dijaspori smatram da je dodatno odgovornija, složenija, zahtjevnija i mogao bih kazati i teža zadaća. Mi imami u dijaspori smo ambasadori islama na ovim prostorima. Mi imami sakupljamo, okupljamo i pozivamo pripadnike islama u džemat, u džamiju u svakoj prilici i gotovo na svakom mjestu. U tom poslu pomažu nam dobre džematlije i džematlinke koji su spremni da žrtvuju svoje slobodno vrijeme i još mnogo toga kao i mi imami. Taj mukotrpni, naporni i veoma zahtjevni trud naš Gospodar vidi, Allah dž.š. koji nas nagradi, a ta nagrada je sve više džematlija u džematu, sve više djece na mektebskoj nastavi, sve više onih koji zavole Allaha, džamiju, džemat i koji rade za dobro.

IZ-a je kod mnogih Bošnjaka u dijaspori sačuvala vjerski, kulturni i nacionalni identitet. Džemati su u tom procesu odigrali značajnu ulogu. S kojim se problemima vi kao imam danas najviše susrećete u radu s našim ljudima i kako im nastojite pomoći?

Tačno ste to kazali i vrlo lijepo primijetili. Zaista su IZ, džamija i džemat kod Bošnjaka uspjeli sačuvati vjerski, kulturni i nacionalni identitet. A kada to sačuvamo kod pojedinca ili kod džemata, mi smi uz Božiju pomoć uspjeli da i njih sačuvamo. Treba prihvatiti svakoga onakvog kakav on zaista i jeste. Mudrost je i umijeće znati i osjetiti nivo svakog pojedinca i otkriti njegovu mogućnost i njegov nivo vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Na tome saznanju treba osjetiti koliko bi se moglo još na nekome poraditi uspravljajući i učvršćujući njegov vjerski, kulturni i nacionalni identitet. I još nešto. Znati, kada treba stati, da se ne obatali ono što je urađeno bez obzira koliko to malo izgledalo. Ugled i autoritet jednog imama neupitni su u postizanju uspjeha na ovom polju kako kod pojedinca tako i u dzematu.

Dugo ste u Essenu. Možete li nam napraviti presjek trenutnog stanja u džematu. Šta se sve uradilo u proteklom periodu i koji su vaši najznačajniji uspjesi?

Sa tim pitanjem mnogo ste me obradovali, ali ne zbog mene, nego zbog mojih vrijednih i čestitih džematlija i džematlinki kao i članova Odbora koji su u ovih 25 godina obavljali, a i sada obavljaju određene dužnosti u Odboru i koji zaslužuju dužno poštovanja zbog svih naših iskušenja kroz koja smo prošli, a i uspjeha koje smo postigli. Nastojali smo i željeli da u našem radu uvijek prepoznamo opšti, džematski interes i da to bude moto našeg rada. Slika našeg današnjeg džemata izgleda ovako: imamo dzemat od 315 članova i mektebsku nastavu od 135 polaznika. Imamo objekat kojeg smo kupili 05.09.1997. godine, potpuno ga renovirali i kompletan je u funkciji, a nismo nikada kredita dizali. Iz našeg džemata formirano je još šest džemata iz šest gradova, a to su: Castrop-Rauxel, Bochum, Oberhusen, Duisburg, Mülheim i albanski džemat u Essenu. U ove gradove sam godinama išao i držao mektebsku nastavu u turskim i arapskim džamijama. Svi ovi džemati su formirani iz našeg džemata uz naš zajednički dogovor, dovu i obostranu pomoć i podršku. Svi ovi džemati odlično rade, svi su kupili objekte, a naša saradnja je odlična kako nas imama, tako članova odbora i džematlija. Još uvijek idem u grad Recklinghausen, 25 km udaljen od Essena i učim djecu u jednoj turskoj džamiji. Ako Bogda, i to će jednog dana biti džemat. Kao važnu i značajnu činjenicu, ističemo naše međusobne dobre odnose i dobru koordinaciju u svakom pogledu. Dakle, kupovina objekta, povećan broj članova, dobra komunikacija sa svim drugim džematima, broj polaznika mektebske nastave i naš dosta dobar i lijep red u našem džematu samo su neki od naših uspjeha koje smo postigli. Kur-anski ajet iz sure Ali Imran bio nam je uvijek moto i snaga da istrajemo na ovom putu, a on glasi: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će što žele postići.“ 104 ajet. I zaista, Allah nas je sa ovim Svojim obećanjem obradovao. Elhamdulillah. Uvijek smo bili zajednica u kojoj se vodilo računa i o drugima kojima je pomoć potrebna. Nastavićemo i dalje pomagati druge koliko budemo mogli.

Koliko Bošnjaka-muslimana trenutno živi u Essenu i iz kojih krajeva najčešće dolaze vaše džematlije?

Teško je doći do tačnih ili približno tačnih podataka koliko Bošnjaka živi u gradu Essenu. Sigurno je da se radi o ne malom broju Bošnjaka koji žive u Essenu. Znajući i imajući u vidu da osim džemata koji okuplja prilično velik broj Bošnjaka u našem gradu, ima i bosanska skola i folklor, možemo kazati da su Bošnjaci u našem gradu lijepo organizovani i da dobro rade. Iz čitave BiH i iz Sandžaka imamo džematlije u našem džematu i samo se prepoznajemo po onima koji su dobri i onima koji su još bolji u našem džematu.

Ima te li i kakva vam je saradnja sa gradskim vlastima i drugim vjerskim zajednicama u Essenu?

Sve ove godine našeg rada u džematu krasi i uljepšava naš kontakt i komunikacija sa gradskim vlastima i sa predstavnicima drugih vjerskih zajednica gdje smo zaista aktivni i gdje aktivno učestvujemo u našim zajedničkim projektima. Naše međusobne razlike zaista su naše prednosti i naše zajedničko bogatstvo koje znamo svi prepoznati, poštovati i uvažavati. Nekada nešto zajedničko organizujemo u džamiji, nekada u crkvi, nekada u nekoj školi, nekada napolju na nekom značajnom mjestu. Uz džamiju i naše učešće vrlo često budu aktivni učenici bosanske škole kao i folklora koji aktivno djeluju u našem gradu. Svi zajedno smo vrlo aktivni i svi dobro radimo.

Sigurno je u ovih dvadset i pet godina bilo mnogo prepreka koje ste uz Božiju pomoć i pomoć dobrih ljudi morali savladati. Ima li nešto što nećete nikad zaboravit?

Prepreka je bilo i prepreka će biti. To je sastavni dio našeg rada. Dobro ste kazali da smo uz Božiju pomoć i pomoć dobrih ljudi uspijevali to savladati. I zaista je to tako. Znate, džemat je takav da u njemu gotovo uvijek ima onih koji su dio problema, ali hvala Allahu dž.š. da uvijek ima onih koji su dio rješenja. Baš zbog toga i poradi toga džemat je uvijek na iskušenjima. Važno je da ozbiljni, odgovorni, ugledni i cijenjeni članovi džemata budu uvijek dio rješenja i Allahova pomoć neće izostati.

Od marta ove godine imamo i kompletiran sastav Mešihata IZBNJ. Šta vi kao imam očekujeteod Mešihata i koja su najvažnija pitanja koja bi po vašem mišljenju trebalo riješiti?

Dug, mukotrpan, zahtjevan i izuzetno naporan je put do formiranja i kompletiranja Mešihata IZBNJ. Treba čestitati i odati priznanje svima koji su zaslužni za to. No, to je opet znak da se trud i rad uvijek isplate. Možda bi mogli postaviti i ovakvo pitanje: Šta Mešihat očekuje od ozbiljnih i odgovornih ljudi koji nose emanet vjere, morala, odgovornosti, ugleda i autoriteta svog ličnog i onog kojeg oni predstavljaju? Mešihat je institucija i ona kao takva nadilazi pojedinca ili pojedince i dobro bi bilo da u tom kontekstu budemo spremni rješavati naša pitanja koja su od opšteg interesa i za opšte dobro. Dakle, izgrađivati svijest svih nas da smo mi prolazni, a da je institucija džemata, Mešihata ili bilo koja druga trajna i da ona kao takva nadilazi sve nas. To je važno da prepoznamo svi mi koji smo u tranzitu kroz naše lijepe i krasne institucije. Naravno, treba prepoznati prioritete i realne mogućnosti koje imamo.

Džemal ef., hvala vam za ovaj razgovor i izdvojeno vrijeme.

Počašćen sam razgovorom sa Vama, i ja Vama zahvaljujem na ustupljenom vremenu i prostoru i molim Svevišnjeg Allaha dž.š. da nas učini od onih koji su zadovoljni sa Allahom, a da i Allah bude zadovoljan sa nama. Amin.

Razgovarao: Zenahir Mraković

Nema komentara.

Upišite komentar