Muhammmed a.s. milost svim svjetovima i najbolji uzor

”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21).

Muhammeda a.s. sina Abdullaha ibn Abdul-Mutalliba i majke Amine, prvi Božiji poslanik Adem a.s. bijaše vidio u Džennetu „gdje mu ime na vratima džennetskim slovima svjetlosti bijaše ispisano“. I zaista u povijesti ljudskog roda niko nikada nije tako opisivan predano kao Muhammed a.s.. Život Pejgamberov sačuvan je srećom u zapisima često i do detalja što nije slučaj sa drugim Božijim poslanicima. Ni jedna pojedinost iz njegova života nije ostala nezabilježena. Svaki njegov pokret, korak, gest, riječ i djelo propraćeni su na takav način da im se posvećivala posebna pažnja. Precizno smo obaviješteni o tome kako je Poslanik sjedio, gledao, hodao, slušao, klanjao, učio Kur'an, kako se odijevao, šalio, komunicirao, ratovao, radio, smijao i plakao. Njegove supruge koje su nazvane Ummehatu-l-mu'minin (majke pravovjernih) obavijestile su nas o njegovom bračnom i porodičnom životu, kako bismo u svemu mogli slijediti Poslanika (Babajić, 2006). Kur'an nas uči da je on najbolji primjer i divan uzor :“ Vi u Allahovom Poslaniku imate divan“ (El-Ahzab, 21.).

Smisao slanja poslanika je bio da ljudima donesu božansku riječ, da je realizuju u svojoj praksi, te da budu uzori u svakom pogledu ljudskoga života. Svaki poslanik poslan je svome narodu, ka svojoj kulturi i običajimakojih je bio i sam svjestan. Razlika između Muhammeda a.s. i ostalih poslanika i vjerovjesnika je i u tome što je on poslan svim svjetovima (narodima), dok su ostaliposlaniciimali misiju poslanstva i vjerovjesništva samo u svome narodu. Muhammed a.s. je bio nosilac i prenosilac Allahove riječi, čije je očuvanje garantovao Uzvišeni, kada je kazao: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”(Al-Hidžr, 9.). Ta garancija nije bila data ranijim objavama. Znamo da su sve ranije objave iskrivljene dok objavu koju je prenio Muhammed a.s. čuva Uzvišeni. Muhammed, a.s., ne samo da je u potpunosti ljudima prenio Objavu od Uzvišenoga već je i praktično pokazao da je on najljepši uzor (uswetun-haseneh) sa najljepšom ćudi, Poslanik koji je poslan svim ljudima do Sudnjeg dana.Kur’an o tome kaže u suriEl-Enbija: „A tebe smo poslali samo kao milost svjetovima“. Iz ajeta se jasno vidi koja je prvenstvena uloga Poslanika, od pokazivanjemilosti i upućivanje na milost, do razvijanja najljepših osjećanja u nutrini svih ljudi, bezizuzetka. I sam poslanik Muhamed, a.s. kaže u hadisu: „Poslan sam da usavršim moral kod ljudi.“ Ovo nije bio i jedini cilj Muhammeda a.s. jer je u odnosu na ostale poslanike, imao zadataki ciljvećih razmjera.On je univerzalni uzor, bez izuzetka svim svjetovima, svim ljudima i džinima.

Muhammed, a.s., je rođen kao siroče, babo mu je preselio na Ahiret dva mjeseca prije njegovog rođenja. Majka, hazreti Amina, umrla je dok je bio još kao mali dječak, kao i njegov djed Abdul-Mutallib, koji je vodio brigu o njemu. Onda ga je čuvao amidža koji nikad nije prešao na islam, a bio je njegov pravi zaštitnik. Njegovi najbliži rođaci su ga proganjali zato što je bio musliman. Kako vidimo svoj život počeo je kao uzorito siroče bez roditelja, kao uzoran mladić je moralan i častan, posvećuje se radu, ženi se iuzoran je suprug plemenitoj Hatidži, svojoj djeci, blag i iskren prema njima, uzor je trgovcima i svima onima kojise bave trgovinom, uzoran je prijatelj itd. No, pored svega nabrojanog on je bio imam-predvodnik džemata, vođa zajednice i države u kojoj su živili svi ljudi, bez obzira na vjeru. Organizirao je sve službe koje su fantastično funkcionisale za potrebe društvenog života, inicirao donošenje ustava, osmišljavao tadašnju politiku kao i samu odbranu države. Poslanik islama je kako to Nasr ističe sudjelovao u društvenom živozu u njegovom najpunijem značenju. Ženio se, imao porodicu, bio otac i, štaviše, bio vladar i sudac, a također se i borio u mnogim ratovima u kojima je trpio bolna iskušenja (Nasr, 2007.). On predstavlja, odnosno njegov ahlak, ljudsku savršenost, jer samo čovjek kojeg je Uzvišeni Bog izabrao kao milost svjetovima i okitio ga sa najljepšom ćudi može biti savršen uzor, a njegov život univerzalni model za sve ljude do kraja svijeta. Bio je strpljiv i blag, ali se znao i rasrditi, dok mu je šala bila umjerena. On je pomagao ljude a ne odmagao, mirio a ne zavađao, obilazio bolesne a ne zapostavljao, držao je do komšijskih odnosa a ne raskidao ih, što pokazuje primjer žene koja je bacala smeće na Poslanika, a.s. Po cijelu noć nije spavala razmišljajući kako da mu se osveti zbog idola koje je obožavala. Čak i prije nego je prva sunčeva zraka prodrla kroz prozor, ona je bila zauzeta metenjem svoje kuće. Svo smeće bi sakupila u jednu korpu, podigla je na krov svoje kuće i sa uzbuđenjem posmatrala ulicu, razmišljajući: “Nikada ga niko nije vidio ljutog. Svi će me hvaliti kad ga vide razjarena i kako se dere na mene. Oni će mu se smijati i rugati”. U međuvremenu je čula korake koji su nagovještavali kraj njenog čekanja. Ugledavši da dolazi čovjek u čistoj bijeloj odjeći, ona pomisli: “Konačno je moja žrtva stigla!” Dok je Poslanik, s.a.v.s., prolazio, ona bi podigla korpu i svo smeće istresla na njega. Na ženino veliko razočaranje, on nije ništa rekao, već je samo produžio svojim putem. Isto je uradila i sljedećeg dana, misleći: “Možda ću ovaj put uspjeti da ga naljutim.” Ali, on je bio suviše otmen i plemenit da bi vikao na ženu. Pogrešno je shvatila njegovo ponašanje kao strah, te odlučila da svakodnevno nastavi sa gnusnim djelom, da bi ostao uplašen i da bi prestao pozivati vjerovanju u Jednog Boga. Ovaj čovjek kojeg je ova žena toliko prezirala bio je Muhammed, a.s. Umjesto da promijeni maršutu, ne želeći da pobrče nadanja žene, nastavio je svakodnevno prolaziti istom ulicom. Čak je učio dove da žena spozna Istinu. Jednoga dana, plemeniti Poslanik Muhammed, a.s. nije primijetio ovu ženu sa korpom za smeće na krovu njezine kuće. Zabrinuo se, pomislivši da joj se nešto moralo dogoditi dok je nije bilo na uobičajenom mjestu. Otišao je i pokucao na vrata. “Ko je?”, upita nejaki glas. “Muhammed ibn Abdullah”, glasio je odgovor, “mogu li ući?” Žena se uplašila. “Ja sam bolesna i suviše slaba da se opirem i odgovaram. Muhammed je vjerovatno došao da mi se osveti za ono što sam mu činila.” Pošto je traženje dozvole da uđe u kuću bilo tako ljubazno i blagim glasom, žena mu je dozvolila da uđe. Muhammed, a.s.  je ušao u kuću i rekao ženi da ga je zabrinulo to što se ona nije nalazila na krovu, pa je došao da se raspita za njezino zdravlje. Vidjevši kako je bolesna, nježno je upitao da li joj treba neka pomoć. Opčarana ljubaznošću blagoslovljenog Poslanikovog glasa, zaboravila je na strah i zatražila malo vode. Dodavši joj nježno posudu, dok je ona gasila žeđ, Poslanik, a.s. molio se za njezino zdravlje. Ovo ju je učinilo da osjeti krivicu zbog svireposti i neljudskosti prema njemu pa je zatražila izvinjenje za svoje grubo ponašanje. Oprostio joj je i svakog dana dolazio da počisti njezinu kuću, da je nahrani i moli se za nju, sve dok nije ponovo stala na svoje noge. Poslanikov ljubazan stav je inspirisao ženu da prizna Istinu, a i njegove dove su bile uslišane. Ovako se odnosio prema komšijama.

Poslanik a.s. je čuvao svoj jezik od onoga što ga se ne tiče, okupljao je ashabe i nije ih razdvajao, ukazivao je počast zvaničnicima svakog plemena, volio je da zna šta se dešava u narodu, potpomagao je dobro i bodrio dobro, mrzio je zlo i odvraćao od njega, nije bio prevrtljiv, za svaku stvar imao je mjeru, nije uskraćivao pravo onome ko ga zaslužuje, a nije ga davao ni onome ko ga ne zaslužuje. Poslanik a.s. najviše je cijenio one ljude koji su upućivali na dobro, kao i one koji su bili darežljivi i pomagali drugom i drugačijem. Nije nigdje dugo boravio i kada bi gdje došao nije imao određeno mjesto za sjedenj, sjeo bi na prvo prazno mjesto, što je govorio i drugima da čine. Uvažavao je svakog i svakome i svakome pažnju posvećivao, da ne bi ko pomislio da je manje važan.

Poslanik a.s. se nije nikome svetio, a posebno je pažnju usmjeravao prema slabijim i nejakim ljudima, dijelio siromašnim, a to potvrđuje Džabir u jednoj predaji:“Nikada od njega nije zatraženo nešto a da on kaže ne“ (Sahihul-Buhari). Poslanik je bio hrabar i neustrašiv, a s druge strane bio je veoma stidan i obazriv, imao je izrazitu moć zapažanja i sa sagovornikom nikada nije razgovarao o bestidnim i omrznutim temama. Bio je pravedan i volio je praštat, nije nikoga direktno kritikovao niti je od njega nešto neko ružno prenio, govorio je iskreno i bio tolerantan, nije bio ohol i nije dozvolio da mu se ustaje i poklanja. O tome kakav je Poslanik a.s. bio govori i činjenica da je stalno posjećivao siromahe i dužio se s njima, nije ih zbog njihovog stanja mrzio. Bio je veoma skroman, veličao je Allahove blagodati a nije ih kudio, a ljude bi vrednovao po bogobojaznosti. Bio je čovjek nenametljivog ponašanja, nije bio oštar i ljut, uvijek bi pobjeđivao osmijehom, bio je najstaloženiji čovjek na sjedaljci, kako to ističe Haridži bin Zejd (Mubarekfuri, 1988). Muhammed a.s. posjedovao je svojstva zrelosti i izuzetne posebne ličnosti, jer ga je Gospodar njegov odgojio i za njega u četvrtom ajetu sure Kalem kaže da je najljepše ćudi, ahlaka, edeba: „Jer ti si zaista najljepše ćudi“ (El-Kalem, 4). !Ljudska srca je plijenio toplinom svoje iskrene riječi i blagošću, jer je poznavao ljudsku prirodu čovjeka sa kojim je razgovarao, njegove tajne srca i duše.

Evo još jednog primjera Poslanikove veličanstvenosti i nenadmašnosti: „Jednom je neki siromah donio Poslaniku, a.s. pregršt grožđa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sam je pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od ashaba je rekao:“O, Allahov Poslaniče! Sam si pojeo grožđe i nikome od prisutnih nisi ponudio?”Allahov Poslanik, a.s. se nasmijao i rekao:“Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka”Takva su bila svojstva ovog Allahovog najplemenitijeg Poslanika, a.s. koji je rekao: “Niko od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi” (Buhari i Muslim). Navedeni primjeri odslikavaju Poslanikov način ophođenja sa neupućenima, zlonamjernima, nemilosrdnima, neukima, siromašnima, slabima, bolesnima, napaćenima itd. On je poučavao i govorio o Kur’anu, ali je sam bio “ Kur’an koji hoda”, kao što kaže h. Aiša r.a.:“Njegov moral je bio Kur'an“. Poslanik je sam za vlastito odgajanje posvjedočio da je bilo božansko i da je najbolje koje je ikada ozbiljeno. U jednom svom iskazu Poslanik islama kaže: „Odgajao me je moj Gospodar me, stoga je moj odgoj najljepši!“ (Nasr, 2007).

A da su ga poštivali i drugi možemo vidjeti iz riječi Mahatma Gandija, koji kaže: „Poželio sam upoznati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona imiliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju poziciju, već je to bila jednostavnost tog poslanika praćena preciznošću,ispunjavanjem datih obećanja te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost  sljedbenicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog  poslanja“. Lav Tolstoj se divio islamu i Muhammedu a.s., on kaže: „Muhammedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu ogrezlu u krvi izbavio iz vraških kandži ružnih običaja. Muhamedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumjevanje s razumom i mudrošću“(Smajić, 2007).

A Michael Hart, američki astrofizičar, Poslanika a.s. stavlja na prvo mjesto među najutjecajnim ljudima na svijetu: “Moj izbor Muhammeda na prvo mjesto među najutjecajnijim ljudima na svijetu možda će iznenaditi neke čitaoce, a neki će to smatrati upitnim, ali on je bio jedini čovjek u historiji koji je bio jednako uspješan i na vjerskom i na sekularnom nivou” (1978).

On nije bio samo Vjerovjesnik i poslanik Božiji, nego i prijatelj Božiji i milost poslana svjetovima, kako to Časni Kur'an veli: „A tebe smo kao milost svjetovima poslali“. (El-Enbija, 107). Ne postoji praktično niti jedan aspekt ljudskog života kojeg Poslanik a.s. islama nije iskusio. Na ljudskoj razini kušao je gubitak roditelja u najkrhkijem životnom dobu, usamljenost, socijalne pritiske, materijalno siromaštvo i praktično svaku vrstu teškog iskušenja koje je jedna mlada osoba u društvu mogla podnijeti. Također bio je blagoslovljen iskustvom svake vrste radosti moguće ljudskom biću, ali i kušao je puninu značenja ljudskog i božanskog prijateljstva (bivajući osobno prijateljem Božijim, habibullah) (Nasr, 2007). Poslanik nas uči da treba mlađe cijeniti a starije poštivati, da je skromnost kruna čovječnosti, da je najbolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku su sigurna njegova braća, kao i onaj koji neće dozvoliti da on zanoći sit a komšija gladan, da je najbolji musliman onaj čiji je moral najsavršeniji. Uči nas da je onaj što upućuje na dobro isti kao i onaj koji ga čini, da je Božije zadovoljstvo u zadovoljstvu roditelja. Uči nas da pomažemo jedni drugima, da je čovjek najbliži Allahu na sedždi i da je vjera lijek za svako zlo.

„O Bože! Očisti mi srce od zla, moja djela od svih loših primjesa, moj jezik od laži, a oči od nevaljaluka, jer samo Ti zaista znaš šta se skriva u ljudskim dušama“! Amin!

Literatura:

  • Babajić D., (2006), Ne gubite nadu u Allahovu milost. Selimpex, Srebrenik,
  • Armstrong K.,(2008),Muhammed-poslanik za naše vrijeme, Buybook, Sarajevo,
  • Halilović S.,(2007.),Sira–životopis posljednjeg Allahovog poslanika,El-Kelimeh, Zenica-NoviPazar,
  • Hamidullah M.,(1990),Muhammed, a.s.,Mešihat islamske zajednice BiH,Sarajevo,
  • Mubarekfuri S.,(1988),Zapečaćeni džennetski napitak , Visoki saudijski komitet za pomoćBiH, Sarajevo,
  • Vehbi I., (1996), Vjerovjesnik Muhammed a.s., Muftijstvo tuzlansko, Tuzla,
  • H. Nasr, (2007), Muhammed čovjek Božiji, Ibn Sina, Sarajevo,
  • Tolstoj o Muhammedu (dugo skrivana knjiga) (2007.), u prijevodu Ramize Smajić, Libris, Sarajevo,
  • “100 najutjecajnijih ljudi u historiji” (1978), (The 100: A Ranking Of The Most Influential Persons In History, New York.

Mr.sc Damir-ef. Babajić

Nema komentara.

Upišite komentar